Teatar Exit sprema već drugu ovosezonsku premijeru - riječ je o predstavi “Susret”, za koju je tekst napisala Nina Mitrović, koja potpisuje i režiju.
Predstava će igrati u Studiju EXIT, drugoj sceni kazališta smještenoj u Gundulićevoj ulici, a zbog malog kapaciteta gledališta u planu su dvije premijere: u petak i u subotu.
U glavnim ulogama su Siniša Popović i Filip Križan, koji će pokušati publici dočarati dramu o dva čovjeka, suočena s prošlošću od koje nema bijega. Riječ je, pojašnjava Nina Mitrović, zapravo o nemogućnosti komunikacije i davanja ljubavi. Svi imamo ljubavi u sebi, smatra ona, ali je mnogi od nas ne znaju iskazati i tako često nanosimo bol svojim bližnjima.
Univerzalan tekst
- Ovo je univerzalan tekst, primjenjiv na većinu zapadnih društava. Na početku će publika automatski stvoriti stav kako to na sceni nema nikakve sličnosti s njima, no to se polako mijenja. Mislim da je ovo komad koji će više razumjeti muškarci. Ovo je moja prva režija, a komad sam zapravo jako dugo pisala - kaže Mitrović.
Ona je, naime, 2009. godine za taj tekst dobila nagradu za dramsko djelo Marin Držić. Izveden je 2013. u sklopu festivala novog pisma LabFest u Londonu, u koprodukciji Theatre 503 i Fat Git Theatre, u režiji Josha Rochea. Iste je godine imao premijeru u Slovenskom narodnom gledališču Nova Gorica u Sloveniji u režiji Primoža Beblera. Ovo je prvi put da će ga hrvatska publika imati prilike vidjeti na pozornici.
- Riječ je o tekstu koji je emotivan i bolan. Previše sam se dala u tom pisanju i nakon što je nagrađen gotovo da sam imala osjećaj da ne mogu dalje intervenirati u tekst premda nisam bila sto posto zadovoljna njime. Moj ga je prijatelj Damir Karakaš pročitao, iako sam mu rekla da ga ne čita, i njegova mi je pozitivna reakcija bila poticaj da ga dovršim - kaže Mitrović.
Teatar pun energije
Prve izvedbe planirane su na sceni u Gundulićevoj, a kasnije će komad igrati i na pozornici Exita. Studio je zapravo jako mali prostor, koji uvijek utječe na redatelje i mijenja predstave. Publika, naime, sjedi tako blizu da izvođače može gotovo dotaknuti dlanovima. Je li utjecala i na ovaj komad, pitamo.
- Iskreno, ispočetka je bilo teško raditi u tako netipično kazališnom prostoru, ali je na kraju on počeo raditi za nas. Meni je najvažniji glumac, gluma, i zato nema nikakvih pomodnih momenata u predstavi. Tu nema golotinje, benda koji svira, ne dijelimo kokice i ne plaćamo parking publici. Ovo je kazalište kakvo treba biti, puno žive energije, a toga manjka na kazališnoj sceni naše zemlje - ističe Mitrović.