Proba je u tijeku: plesači su se zagrijali i upravo vježbaju balet “Brončani idol”. Zvuk klavira ublažava lupkanje špica po podu, a svi su koncentrirani na ono što rade.
Među plesačima u dvorani Mihailovskog teatra u Sankt Peterburgu, koji spremaju predstavu, od rujna je i jedna Hrvatica, prva koja se ikad dosad pridružila Baletu tog kazališta: mlada zagrebačka balerina Leda Šeparović. Iako je tek nedavno stigla, nimalo ne kasni za pokretima koje izvode njezine kolegice.
Ledino je ime bilo dobro poznato u zagrebačkim baletnim krugovima u vrijeme njezina pohađanja Škole za klasični balet. Ovu mladu, 20-godišnju balerinu smatrali su jednom od najtalentiranijih učenica svoje generacije.
Velika očekivanja
Na natjecanju Mia Čorak Slavenska 2014. godine osvojila je brončanu medalju, a upravo u to vrijeme o njoj je snimljen dokumentarni film “Petite Ballerine”, u kojem su sudjelovali i Mihaela Devald te Milko Šparemblek. To je ujedno prvi hrvatski dokumentarac o baletu, ali i prvi baletni film snimljen putem crowdfunding kampanje, koji prati upravo Ledu, kao šesnaestogodišnju djevojku, čiji je san postati primabalerina.
Film “Petite Ballerine”, koji su snimili novinari Televizije Student, postigao je priličan uspjeh, prikazan je na čak 11 filmskih festivala diljem svijeta, a osvojio je nagradu na Reviji studentskog filma u Zagrebu. Sniman je u zagrebačkom HNK, na probama i nastupima te u Ledinu domu, tako da gledatelj kroz scene filma upoznaje Ledu i njezinu iznimnu ljubav i strast prema baletu, ali i kako funkcionira baletna scena u jednom nacionalnom kazalištu.
Nikoga zapravo i nije pretjerano iznenadilo kad je Leda nakon završetka škole otišla u inozemstvo. Dvije je godine pohađala John Cranko School u Stuttgartu, a odmah nakon diplome počela je raditi u Stuttgart Balletu.
Trema pred audiciju
Tijekom godine koju je provela ondje plesala je u baletima “Trnoružica”, “Don Quijote”, “Dark Glow”, “Romeo i Julija”. Iako joj je u toj kompaniji bilo lijepo, kaže, željela je vidjeti i druge načine rada. Zato je u travnju ove godine otišla na audiciju Mikhailovskog teatra. Kao i svakoj balerini, san joj je bio raditi u ruskom teatru, a Sankt Peterburg uvijek ju je privlačio.
- Čekanje te audicije mi je bilo jako stresno jer je ruski klas sam po sebi jako težak i bojala sam se toga što me čeka. No gotovo odmah me obuzeo neki dobar osjećaj i trema je nestala. Direktor Baleta Mihail Grigorovič bio je jako srdačan pa nisam bila u grču. Nakon klasa mi je rekao što mu se u mojem plesu sviđa, na čemu trebam raditi i ponudio mi je ugovor - prisjeća se Leda.
Vratila se u Stuttgart, spakirala kovčege i preselila se u Rusiju. Nije ni na trenutak razmišljala o tome. Prvi su dani bili jako teški, najviše zato što se nakon ljeta plesačima uvijek malo teže vratiti u formu. Kada se tome doda činjenica da je u kratkom roku morala naučiti sve balete koji su u repertoaru tog kazališta, jasno je kako početak nije ni mogao biti lagan. Direktor je opet uskočio.
- On je na glasu kao čovjek koji voli davati prilike mladim ljudima i zna da ne može odmah sve biti savršeno. Međutim, svima nama je dao priliku da radimo na tome i da probijemo led. Jako je angažiran na radu s nama i gotovo svaki dan daje klasove. Naravno, gleda svaku predstavu i trudi se pomoći nama koji smo novi - pojašnjava Leda, dodajući kako je u ansamblu oko 140 ljudi, a od toga je samo deset stranaca.
Kaže da nema osjećaj da je u teatru samo tri mjeseca jer je već odradila mnogo predstava. Kaže da ih tjedno odradi po pet, a nedjeljom imaju matineju. Sve je jako brzo - to je ispočetka bio šok, no sad se navikla na taj tempo kazališta i bilo bi joj čudno da je drugačije.
Veliko iskustvo
- Prije neke predstave ansambl ima najviše dvije probe, i to samo dva dana prije. Proba nije uvijek na sceni. Oni jednostavno očekuju da sve već znaš: da ti je koreografija već u glavi i nogama te da si je spreman otplesati. Koliko god to bilo stresno, to je savršena prilika da se mnogo toga nauči u kratkom roku - kaže Leda, koja se planira u Hrvatsku vratiti tek idućeg ljeta jer prije toga neće imati dovoljno slobodnih dana za putovanje kući.
Povratak na neku od pozornica naše zemlje još ne planira, premda ne skriva da bi jednog dana željela zaplesati na sceni zagrebačkog HNK.
- Ne znam koliko ću dugo ostati u Rusiji, ali ovo je samo početak. Mnogo je toga još ispred mene: scena, koreografa i baleta, tako da želim naučiti što više mogu i uživati u svakom izlasku na scenu - ističe Leda.
Teatar u kojem su se rađale zvijezde
Mihailovski teatar jedan je od najstarijih u Rusiji. Osnovan je 1833. godine, a tijekom povijesti mnogo se toga mijenjalo: od naziva kazališta pa do ansambala. Danas je Balet tog kazališta veoma snažan: prvaci su Angelina Vorontsova (bivša balerina Boljšoja za koju se šuškalo da je dobila otkaz jer je bila predebela), Ekaterina Borčenko (koju je prije tri godine zagrebačka publika mogla vidjeti u “Giselle”), Polina Semionova (gostujuća prvakinja, u svijetu izvan baleta najpoznatija po fantastičnom plesu u glazbenom videu “Letzter Tag”).
Osim njih, tu su i Ivan Vasiliev (plesač poznat po virtuoznim skokovima, koji je bio u dugoj vezi s popularnom balerinom Natalijom Osipovom), Leonid Sarafanov (o čijem talentu govori činjenica da je nakon završetka školovanja odmah primljen u Ukrajinski nacionalni balet, i to kao solist) i Friedman Vogel (gostujući prvak, kojeg je zagrebačka publika mogla vidjeti prije tri godine, kada je plesao u “Giselle”).