U Gavelli se prvo pojavila prije dvije godine u Medvešekovoj predstavi “Kao na nebu”, kao Lena. Eterična, samozatajna, nekako lagana na sceni, drugačija od drugih. Ove sezone Martina Čvek ponajviše je došla u prvi plan ta njena “drugačijost”. Igrala je Lady Anu u “Rikardu III.” u partnerstvu s Ozrenom Grabarićem, čiju disciplinu i talent vrlo cijeni, te Leni u “Procesu”, jedinu ženu koja se sviđa Jozefu K., u tumačenju Nikole Baće. Hladno, energično, otmjeno, dajući blagu introvertiranost svojim likovima, introvertiranost koja se za publiku pretvara u malu intrigantnost. TV gledatelji imaju je prilike pratiti u seriji “Čista ljubav”, gdje se pojavljuje kao Helena, no Lady Ana je najvjerojatnije uloga koja će obilježiti njezinu sezonu u teatru. Uloga žene kojoj je grozni Rikard skrivio ubojstvo supruga, a ona se nakon toga odluči za njega udati. Nepojmljivo...
Leni i Lady Ana
- Slavna scena na grobu između Rikarda i Lady Ane. Redatelj Aco Popovski se poigravao tom ludom scenom, a nešto je ostavio i u stanju levitacije, na primjer je li to kalkulantska odluka čuvanja njezine glave na ramenima ili je moguć eros u polariziranoj situaciji. Leni je, za razliku od Ane, hladna, staložena, neustrašiva, a posjeduje i ležernost - govori o ulogama u Gavelli.
Svoje prvo iskustvo rada u sapunici danas će okarakterizirati pravom avanturom.
- Bilo je buđenja u 5 i dolaska kući u 23 sata. Jelo se u autu dok je na semaforu bilo crveno. No, istrenirala sam se, podigla vlastite letvice. Takav format serija često je nezasluženo tretiran kao trivijalan, nižih artističkih dostignuća, žanrovski omeđen, no moram reći da sam na projektu upoznala niz profesionalnih i talentiranih ljudi. Ući u domove ljudi koji su kilometrima udaljeni od kakvog kazališta je privilegij na mnogo načina - razmišlja o sudjelovanju u “Čistoj ljubavi”.
O HBO-ovoj seriji
Ima i manju ulogu u Tanovićevoj seriji “Uspjeh” koju bosanskohercegovački redatelj radi za HBO.
- U HBO-ovoj seriji ‘Uspjeh’ troje neznanaca će povezati nesretan slijed događaja, i to kad pokušaju pomoći žrtvi nasilja. Budući da se posljedice njihovih djela počinju uvlačiti u njihove živote, ti obični ljudi pokušavaju ponovno dovesti svoje živote u red. Ja igram manju ulogu psihologice, no veseli me biti dio takvog zanimljivog projekta i respektabilne ekipe. Jednako tako se nakratko vraćam i u treću sezonu ‘Crno-bijelog svijeta’, što me osobito veseli - kaže o televizijskim formatima glumica koja je rođena 1987. u Zagrebu, odrasla je u zagrebačkoj Dubravi, diplomirala je prvo kroatistiku i slavistiku, a tek potom glumu.
- Diploma kroatistike i slavistike pomaže mi kao glumici na način da razumijem književnost, jezik i pedagogiju na drugačijim i širim razinama. Primjerice, pravila akcentuacije, teoriju književnosti, žanrovske odrednice, pravila prevođenja, pravopis i slično. U glumi to jedino može (i smije) pomagati u trenucima racionalnog razjašnjavanja neke dramske situacije. Dalje od toga ta se pomoć može transformirati u svojevrsnu štaku ili teret - govori glumica. Uči li lako tekst uloge?
- Rekla bih da dulje pamtim nego što brzo učim - nastavlja glumica čija majka radi u osnovnoj školi za slijepe i slaobovidne “Vinko Bek”, a otac u tvornici Kraš. Koliko je čokolade bilo i koliko je danas u njezinoj kući?
- Majka, sestra i ja smo, ženski stereotipno, veliki obožavatelji slatkog, a s druge strane, oca nikad nisam vidjela da je pojeo red čokolade. Sjećam se djetinjstva kad su tzv. imperijalističke žvake bile tek u dolasku, tada je čopor nas ispred zgrade dijelio jedan maleni paketić zelene Efekte. Za kupnju Tortice taj isti čopor razvio je strategiju provjere. Stisneš je palcem i kažiprstom i ako bi kvrcnula, značilo je da ima odgovarajući ‘svježi’ status. Bili smo strpljivi skupljači Životinjskog carstva. No, moja najveća Kraševa ljubav bila je i ostala Bajadera - rekla je o čokoladama.
Novi život u fotelji
Slobodno vrijeme, kaže, ne provodi nimalo avangardno. - Posvetim ga dragim osobama, sebi. Čitam, gledam serije, filmove, vježbam, meditiram, putujem, planinarim, promišljam, sumnjam, veselim se, plačem, smijem - opisuje. Dobiva li putem društvenih mreža poruke obožavatelja?
- Internet je revolucionarna pojava, ali vjerujem da je na paradoksalan način reducirao širinu mašte i neutaživost znatiželje jer sve što nas zanima, možemo saznati u nekoliko poteza mišem. Ljudi danas manje titraju pri iščekivanju ili traganju za odgovorima. Dobivaju ih s malo znoja, minimalno strepnje, nimalo čekanja i jednim klikom. O mnogim informacijama sudimo iz naslonjača. Voljela bih da se češće dižemo iz njih. Pa tako obožavatelji ne moraju ništa pitati jer već ionako znaju gdje si i čime se baviš. Nedavno sam imala gostovanje s jednom dječjom edukativnom predstavom i djeca su stajala u redu da bi postavila pitanje i dobila autogram. Dakle, nisu željeli selfie, nego ljudski kontakt. Takav jednostavan, a svečani čin posjeduje i kazališna predstava: susret, riječ, slušanje, ljudskost... - zaključuje.