PREMIJERA U SUBOTU

SPEKTAKL U PULI Grčka komedija stara dva i pol tisućljeća pjeva o Hrvatima i Srbima

Predstava s tridesetak aktera, mnogo pjevanja i s bendom koji svira rock’n’roll bit će praizvedena u subotu na Kaštelu

Najpoznatija starogrčka komedija pjeva o Hrvatima i Srbima, tako bi se mogla sažeti prva ovoljetna premijera na otvorenom - Lizistrata 21: vodimo ljubav, a ne rat“, u režiji Manfreda Schweigkoflera, ansambl predstava s tridesetak aktera, mnogo pjevanja i s bendom koji svira rock’n’roll hitove iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Bit će praizvedena u subotu u 21 sat na pulskom Kaštelu, u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, u produkciji Istarskoga narodnog kazališta.

Manfred Schweigkofler, ugledan talijanski redatelj, poznat ne jedino po svojim brojnim opernim, kazališnim i inim režijama, negoli i kao čovjek koji je bio preporodio Gradsko kazalište u Bolzanu, glumce je izabrao na audiciji, a naslovnu ulogu šefice pobune protiv ratobornih muškaraca igra Mada Peršić.

Suvremena glazba

Oboje su u razgovoru energični, onoliko koliko najavljuju da će biti energična i njihova predstava. On na talijanskome, ona na hrvatskome, da se i ne razumiju, kažu isto: “Jamčimo da će ljudi koji dođu na predstavu otići s nje veseliji i sretniji nego li što su bili.”

Schweigkofler objašnjava:

“Dugo sam razmišljao o režiji. Kakvih dvadeset godina je tekst, što se kaže, ležao u mojoj ladici. Nisam ga, na koncu, mogao izbjeći. A kako ga ne bih volio kad je posrijedi izvanredno komediografsko djelo, među najboljima ikad napisanima. No, nije tekst jedino komedija, negoli i politička satira, stara eto dva i pol tisućljeća, vezana uz tadašnju realnost peloponeskog rata. Potom sam čitajući komad nanovo shvatio da su osjećaji i motivi likova suvremeni, da imaju jednostavno veze eto s rock’n’rollom, da su na djelu iste želje, iste težnje. Stoga sam pokušao uglaviti skupa jedan eto toliko star komad i suvremenu glazbu.”

Genijalni Aristofan

Mada Peršić daje podjednako glumačku i pjevačku rolu pa naglašuje: “Predstava jest energetska bomba, bend je genijalan, kolege izvanredni, inspirativni, srčani, pozivam i one koji inače ne idu u teatar da dođu, svi će se zabaviti. Iako govori o ozbiljnim stvarima, ona je potpuno ‘neozbiljna’, duhovito vas vodi kroz ne uvijek duhovitu stvarnost znači idealna za ovo ljetno doba, kad sve što nije lako, sjeda još teže.”

Inače radnja teče ovako: Atenci i Spartanci, ovdje Hrvati i Srbi, nisu uspjeli okončati rat, pa se Lizistrata (starogrčki: “ona koja raspušta vojske”) dosjeti da bi žene trebale preuzeti inicijativu u svoje ruke i nametnuti mir, prije svega tako što će svojim muževima uskratiti seksualne odnose. A osim toga i tako što će zazeti Akropolui državnu blagajnu koja se čuva u Partenonu, jer lišena novca Atena neće moći nastaviti s ratom. Lizistrata u Atenu sazove skupštinu žena iz svih zaraćenih polisa, među njima i Lampitu iz Sparte. Nakon izvjesnog oklijevanja, one sve prihvate njen plan i zakunu se da će ga sprovesti.

Redatelj objašnjava: “Aristofan tim jednostavnim trikom, koji, mislim, i danas pali, genijalno je jednostavan, razvija neponovljivu radnju, no nije stvorio sam lijepu komediju, negoli i lijep karakter, Lizistratu, snažnu, samouvjerenu ženu, spremnu na sve izazove.”

Mladi glumci

Mada Peršić nastavlja: “Da, možda taj trik danas pali, ali možda i ne, možda je danas mobitel ipak važniji od seksa. A Lizistrata jest dakle doista izvanredna žena, vjeruje u svoju misiju, u njezin uspjeh. U doba kad žene nisu mogle ni pomišljati na pravo glasa, ona se za to pravo izborila veoma suvereno. Uživam u radu, a Manfred mi je dopustio da jednog dana složim i ‘balkansku’ verziju predstave, sa svojim izborom glazbe, toliko me zaokupio projekt.”

Schweigkofler pak ističe:

“Oduševljen sam mladim glumcima i muzičarima, lijepo je ovdje raditi, premda nisam planirao u Hrvatskoj nikad režirati, dosta mi je bilo inozemstva i rada u 12 zemalja, negoli jedino odmarati se, pogotovo otkako sam prije trinaest godina postao Istrijan, kupivši stan u Medulinu. Ali, eto, popustio sam nagovoru Gordane Jeromele Kaić, ravnateljice INK, i nije mi žao.“

Dramaturg i koredatelj predstave jest Franz Braun, kostimografkinja Desanka Janković, koreografkinja Andrea Gotovina, prijevod jest djelo Đanina Bubole, redatelj je izabrao glazbu, a aranžmane su napisali članovi benda, Srđan Kuzmanović, Andrea Rojnić, Sebastian Stell, Branko Sterpin i Saša Zorkić.

Glume i pjevaju Mada Peršić dakle kao Lizistrata, Lara Živolić kao Kalonika, Gala Nikolić kao Mirina, Andrea Lončarić kao Kritila, Mia Krajcar kao Kalika, Mirjana Đan kao Lampita, Linda Kliman kao Beoćanka, Una Baćac kao Una, Ivana Morina i Iva Kovač kao dvije starice u zboru. Muške uloge igraju Valter Roša, Zoran Kelava, Luka Mihovilović, Deni Sanković, Rade Radolović, Marko Gašparović, David Belas, Domenico Toffeti, Josip Krajačić, Aleksandar Bančić, Vedran Šlipetar i Šandor Šilacki.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo