Od kultne serije “Gruntovčani” autora Mladena Kerstnera u režiji Kreše Golika proteklo je 45 godina. Matija Šakoronja je glumac Kerempuha koji će ove nedjelje postati kazališni Dudek u dugoiščekivanoj predstavi u režiji Borisa Svrtana i Rajka Minkovića, a njegova će Regica biti Mirela Videk Hranjec. Prvi put se susreo s Dudekom kojeg je u TV seriji igrao pokojni Martin Sagner, koji si je kasnije i priskrbio stalni nadimak Dudek, kad je kao mali “Gruntovčane” gledao s ocem.
Matija Šakoronja u ulozi Dudeka u predstavi Gruntovčani
Odlazak Sagnera
- Sjećam se da mi je kao djetetu serija bila dosadna jer sam bio premali da bih uopće shvatio o čemu se radi. Sada sam je opet gledao i moje mišljenje o ‘Gruntovčanima’ se potpuno izmijenilo. Serija je genijalna i, što je još zanimljivije, aktualna - kaže Matija Šakoronja koji, nažalost, nikad nije imao priliku upoznati nedavno preminulog Martina Sagnera.
- Nadao sam se Sagnerovu dolasku na premijeru, ali, kako to sada nije moguće, ostaje mi samo vjerovati da bi bio zadovoljan mojim utjelovljenjem Dudeka. Moram reći i da se nikad nisam nadao da će ‘Gruntovčani’ biti ‘obnovljeni’, ni na filmu, ni u kazalištu, pa me Borisov poziv da igram Dudeka iznenadio. Na prvu sam bio jako sretan, a onda sam shvatio da ću biti drugi glumac koji će u kazalištu igrati tu ulogu i da će očekivanja biti velika. Na moju sreću, i u ovoj adaptaciji Dudek nosi sve svoje vrline i mane iz serije, pa čak i neke koje u seriji nismo vidjeli. Dudek je ovdje možda i malo oštriji nego što smo ga navikli gledati. Evo, to bi bilo možda nešto najzanimljivije što sam vidio čitajući ulogu - nastavlja Šakoronja.
Mladi Kerempuhov glumac rođen je 1992. u Oroslavlju, u Krapinsko-zagorskoj županiji, pa mu kajkavski, odnosno podravski, nije bio neki problem na sceni.
- U ovom komadu govorimo ‘kerstnerovski’. Tako smo ga mi nazvali, budući da je to neka mješavina zagorskog i podravskog. Zapravo, kao i u seriji, gdje se ne govori skroz podravski. A što se mog osobnog mentaliteta u svemu tome tiče, kod mene vrijedi ona ‘možeš ti iz sela, al ne može selo iz tebe’, pa se još uvijek osjećam k’o Oroslavčanin, a ne Zagrepčanin - kaže o sebi Šakoronja.
U čemu sve igra
Ovo je drugo kazališno uprizorenje “Gruntovčana”, bilo je jedno 70-ih u Komediji, kojeg se rijetko tko i sjeća. U “Gruntovčanima” u režiji Borisa Svrtana imamo novodobne elemente, bane državna tajnica Marinela Puvalo, predstavnica novog tipa hrvatskog kapitalizma, i donese megalomansku ideju o gradnji spojnice na europskom koridoru i industrijske zone...
- Prije svega, predložak po kojem se radila ova predstava jest Kerstnerova kratka priča ‘Weekend u Gruntovcu’. Ona nikad nije snimljena i nije postala dio serije, ali scene u njoj podsjećaju na određene dijelove iz serije. Dosta smo stvari povukli iz serije, no nismo je htjeli imitirati, htjeli smo joj dati nešto novo. Tako je i dolazak Marinele Puvalo neka vrsta osvježenja koje je bilo potrebno da se zavrti zaplet u ovoj našoj, kazališnoj verziji - tumači Matija Šakoronja.
Tko redovito prati Kerempuh, poznaje ovog simpatičnog glumca, a tko ga ne zna...
- Tko me ne zna, a želi me upoznati i kroz druge uloge pored Dudeka, preporučujem našu hit komediju ‘Raspad sistema’, a tu su još i ‘Bilježnica Robija K.’, ‘Ustav Republike Hrvatske’, “Doma je najbolje’... To su neke od predstava koje su aktualno na repertoaru i još se stignu pogledati - donosi preporuke za publiku željnu malo smijeha.
Mirela Videk Hranjec (Regica), Matija Šakoronja (Dudek).
Tko mu je, privatno, najduhovitiji kolega iz kazališta, a tko mu je od kolega najveća utjeha ili oslonac kad mu u nekom smislu baš i ne ide u životu?
- Smijem li reći nekoga tko nije iz mog kazališta? Najduhovitiji kolega privatno je glumac Komedije Ivan Magud. Nakon njega dugo nitko, pa tek onda Luka Petrušić, Filip Detelić, Borko Perić, Nikša Butijer... A kad mi u nekom smislu života ne ide, prvo zovem Josipa Brakusa. Čim ga vidim, odmah shvatim da je sa mnom sve u redu - duhovito će o mlađem kolegi koji je odnedavno član ansambla u Ilici.
Kod kuće ga ponajviše podržavaju njegova supruga Iva, roditelji i sestra.
Vjetrenjače
- Pored familije, podržavaju me sve tete i stričeki čuvalice koji navečer čuvaju našeg sina kad žena i ja imamo obaveze - govori.
Dugo se borio s vjetrenjačama, nagovorima i dvojbama treba li upisati glumu. Konačno je popustio 2011. godine, kad je otišao na prijemni ispit.
- Zaljubio sam se u glumu tek kad sam upao u uži krug prijemnog ispita na Akademiji i ta ljubav traje i dan-danas - reći će.
Kojim su ga životnim vrlinama naučili roditelji?
- Ostavljam drugima da presude jesu li me roditelji ičemu naučili, ha-ha. Ali ono što se u životu trudim jest biti pošten, iskren i normalan. Na taj način vidim svoje roditelje i takav nastojim i sam biti. Nekad mi uspijeva, nekad ne - zaključuje.