KAZALIŠNA KRITIKA

TOMISLAV ČADEŽ O KOMEDIJI 'OPET ON': Čuček je Hiltera prisvojio, zbilja ga se isplati doći gledati

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

 

Kazališna pozornica i filozofski roman nelako se sljubljuju, a nov primjer za to jest predstava “Opet on” Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, koju je mlad redatelj Marko Juraga (r. 1984.) režirao po istoimenom romanu iz 2012. njemačkog novinara i književnika Timura Vernesa (r. 1967. u Nürnbergu). Roman veoma popularan i razglašen, preveden na 40-ak jezika (njemački: “Er is wieder da”), adaptirao je za scenu redatelj a dramaturgiju potpisuje Jelena Veljača.

Adolf Hitler budi se na berlinskoj livadi 2011. i nastavlja gdje je stao svoj život, kao 56-godišnjak, kojemu nitko ne vjeruje da nije glumac.

Teatralnost cijelog predstavljanja počiva upravo na toj igri pomalo zaumnoj: ne znamo tko je pred nama a nismo sigurni i da taj lik zna tko je on. Hitlera dakle igra Dražen Čuček i cijelo ovo trosatno predstavljanje počiva na njegovoj pojavi i njegovu trudu.

Izgubljena duša

Uloga teška da ne može biti teža (jer igraš zločinca ili makar njegov avatar) još je otežana činjenicom da na sceni moraš živjeti gotovo tri sata a ostali likovi tu su tek kao rezoneri. Čuček je svojeg Hitlera međutim toliko osovio i prisvojio da ga se zbilja isplati doći gledati. Štoviše, rekao bih da je postao glumac eto baš teške kategorije. Taj njegov Hitler nije imitacija, nego eto kakav bi bio upravo taj Čuček da “poludi” i stane na čelo imaginarnog reicha.

Ne razumijem pak mladog redatelja kako nema osjećaja za tajming. Ta gotovo tri sata razvlačiti jednu u osnovi monodramu zaista nije podvig, osim za glumca.

Pozornica boje mesa

Posao mu kvari, osim neodlučnosti, prije svega nefunkcionalna i ružna scenografija Darka Petrovića: nekakvi stupovi koji zagrađuju onako tijesnu pozornicu, još boje mesa, kao nekakvo hotelsko predvorje, premda je hotel samo jedno od brojnih mjesta zbivanja. Kostimi Elvire Ulip ostavljaju bolji dojam i pridonose gradnji karaktera.

Je li to sve skupa smiješno-poučno, na sreću ne treba propitivati. Jer jest. Samo je predugo, naporno neopravdano.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA
 

Čučekov lik, što je dakako rizično, s vremenom postaje simpatičan, ali što je simpatičniji, to manje imaš dojam da je posrijedi Hitler, nego eto neka izgubljena duša, kroz čiju pomućenost iskrsavaju boleštine suvremenog njemačkog i općenito zapadnog društva. U susretu s medijima 21. stoljeća Hitler se ovdje otkriva kao lucidan kritičar etc.

U razvedenoj podjeli s mnogo glumaca šarmom i koncentracijom ističu se još Davor Svedružić kao Jochim Sensenbrink, urednik i producent, te Igor Mešin kao Walter Richter, pravnik produkcije. Među glumicama trajnu energiju i uvjerljivost donose Sanja Marin kao Bellini, glavna urednica velike televizijske kuće, te Nera Stipčević kao Renate Künast, političarka.

Izdvajamo