Ovogodišnji Dramski program Dubrovačkih ljetnih igara nudi ambiciozan projekt: predstavu “Kafetarija” u režiji Vinka Brešana. Posrijedi je nova inscenacija jedne stare uspješnice što je bila obilježila festival u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Tekst “Kafetarije” sačinio je prema djelu “La bottega del caffè”, jednoj od najuspješnijih komedija talijanskog komediografa Carla Goldonija (1707. – 1793.), naš proslavljeni pokojni sveučilišni profesor Frano Čale, prevevši ga i adaptiravši na dubrovački govor. Režiju je preuzeo Tomislav Žiro Radić i predstava je zaigrala na Gundulićevoj poljani u ljeto 1978. Zadržala se na repertoaru deset godina.
Sada je pak taj predložak Frana Čale dramaturški prilagodila poznata dubrovačka i zagrebačka profesorica, dramaturginja i kritičarka Mira Muhoberac, koja se do u tančine sjeća slavne Radićeve predstave.
Posrijedi je dakle kavanska mudrolija u koju je uvijek bilo zgodno uplesti kakvu aktualnu političku ili društvenu aluziju. U socijalizmu ova je predstava svijetlila kao luč zatomljene slobode i privlačila magnetično. Dakako, obilježila ju je bila čarolija glume, prije svega pokojnog Izeta Hajdarhodžića kao gospara Lukše i Miše Martinovića kao kafetijera Frana.
Hajdarhodžićev bistar um, hitre geste, sjajna dikcija plijene i kao crno-bijele kratke snimke davno zabilježene kamerom i kritičaru je lako zamisliti kolik je bio užitak sudjelovati u njegovu nadmudrivanju s naoko rezerviranim Martinovićem uživo.
Posrijedi je velika ansambl predstava, a zaigrat će ispred gotičko-renesansne palače Sponza, u kojoj se u prizemlju ulazi u spomen-sobu poginulim hrvatskim braniteljima, u srcu srca grada, na istočnom izlazu sa Straduna, gdje će se zapriječiti prolaz turistima i onemogućiti promet u lokalima obližnjim.
.jpg)
Prizor s probe predstave 'Kafetarija' ispred palače Sponza
Već samim odabirom mjesta za igru, predstava je i više nego subverzivna. Naime, ona direktno zaustavlja večernji turistički stampedo i skreće ga u sporedne ulice. Pitam se, tko će zaustaviti buku, vrištanje pijanih tinejdžera i raspjevanog Mišu Kovača sa susjednog prozora.
.jpg)
Prizor s probe 'Kafetarije' u Dubrovniku
Kostime je kreirala Doris Kristić, scenu potpisuje Marin Gozze, songove je napisao Mate Matišić, koreografiju sastavia Ana-Maria Bogdanović. Suradnik za jezik je glumac Maro Martinović, sin dakle Miše Martinovića, legendarnoga kafetijera iz Radićeve režije. U ovoj će režiji kafetijera Franu zaigrati Nikša Butijer, izvrstan, stabilan glumac, veoma snažnog glasa. On zbilja može nadglasati cijeli Stradun. Lukšu će zaigrati Pjer Meničanin, kajkavac iz Karlovca, glumac izvanredne osjećajnosti i komike.
Očekuje se od Dubrovčana za njega nešto kredita za račun njegova izgovora. Trgovca Đivu igra također glasan i živopisan Nikša Kušelj, rodom iz obližnjeg Cavtata, tobožnjeg contea Karla igra Maro Martinović, njegovu ženu Lukreciju Linda Begonja. Nadalje, Blagu igra Marija Škaričić, Anicu Anđela Ramljak i još niz manjih uloga. Uživo će svirati orkestar, a u njemu i skladatelj Mate Matišić.