Sezona 2016/17 bit će u znaku susreta klasičnih tekstova te klasičnih opernih i baletnih produkcija sa suvremenim iskazom, najavljuje Dubravka Vrgoč, intendantica HNK.
Što nas dakle čeka u idućoj sezoni, koja počinje “Tartuffeom” u režiji Eduarda Milera?
- “Tartuffe” propituje neke od moralnih kvaliteta koje smo izgubili. Naručili smo, ima godinu dana, tekst od Mate Matišića, koji piše upravo za HNK, i tu praksu promocije hrvatskih pisaca ćemo nastaviti. Matišićevi “Ljudi od voska” triptih je o piscu, a režirat će ga Janusz Kica. Shakespeareovu godinu proslavit ćemo uz sjajnu britansku redateljicu Polly Findler, koja je u ovoj sezoni režirala u londonskom National Theateru “Kako vam drago”, a inače je redateljica Royal Shakespeare Company. Postavit će “Zimsku priču” koja dugo nije bila na hrvatskim pozornicama. Na kraju sezone - veliko redateljsko ime: Eimuntas Nekrošius režirat će Čehovljeva “Ivanova”. Na maloj sceni - novi tekst Ivora Martinića.
Opera?
- Donizettijeva “Don Pasqualea” režira Dora Ruždjak u koprodukciji s mariborskim kazalištem. S Mariborom započinjemo i zajedničku pretplatu, a možda ćemo u drugoj sezoni krenuti prema Austriji ili drugim europskim gradovima. Zatim, Verdijev “Don Carlos” jer želimo veliku Verdijevu operu na repertoaru. Suvremenu klasiku pokriva Prokofjev sa “Zaljubljen u tri naranče”, režira Krešimir Dolenčić. Sezonu zatvara Puccini i “Djevojka sa zapada” u režiji Arnauda Bernarda.
I u baletu najavljujete uzbudljivu sezonu.
- U zajedničkoj baletnoj večeri predstavit će se dvije koreografkinje - Maša Kolar i Marijana Krajač, priznate i u europskom plesnom teatru. Koreograf jednog od najatraktivnijh klasičnih baleta “Labuđe jezero” je Vladimir Malakhov, a na kraju će Leo Muić biti koreograf “Gospode Glembajevih”.
Dotacije i sponzorstva
Iz proračuna HNK dobiva nešto manje od 90 milijuna kuna, od čega je gotovo 70 posto za plaće. Spozorstva su smanjena... kako ćete se snaći?
- Do prije nekoliko godina Privredna banka bila je sponzor cijelog teatra, sad je sponzor samo Opere, tu su još i ostali sponzori i donatori, Siemens, HEP… Sretni smo da ih imamo jer ulaganje u kulturu nikad nije zakonski riješeno u smislu poreznih olakšica za donatore, kako je to vani.
Što će biti s Festivalom svjetskog kazališta, za koje ste ove godine dobili 200.000 kuna, upola manje no lani.
- Trenutačno, pitanje je hoće li ga biti. Ne znamo koliko ćemo dobiti od Grada, nadamo se da će nam pomoći da preživimo, jer je FSK osnovan prije 14 godina upravo kao festival Zagreba. Nadamo se i donaciji Turističke zajednice grada Zagreba, kao i lani. Za 200.000 kuna teško je napraviti nešto što pretendira da bude “festivalom svjetskog kazališta”. Imamo u pripremi četiri predstave, jednu Simona McBurneya rađenu po Stefanu Zweigu teatra Schaubühne iz Berlina, zatim “Mariju Stuart” Ive van Hovea, imamo jednu brazilsku skupinu te predstavu “Bovary” Tiaga Rodriguesa iz Lisabona. FSK smo osnovali Ivica Buljan i ja nakon devedesetih, kad se hrvatski teatar suočavao s velikom krizom i izolacijom, nije se mogao kontekstualizirati te je bio prilično marginaliziran. Danas hrvatsko kazalište izgleda drukčije i zbog FSK.
Zašto je po vašem mišljenju ministar smanjio dotacije, ne samo vašem, festivalu?
- Nekima su smanjena, nekima povećana, ne znam po kojim kriterijima, ali što se FSK tiče, njegovim ukidanjem bitno bi se smanjila i mogućnost našeg pripadanja i prepoznavanja u teatarskoj Europi.
Jeste li poslije razgovarali s ministrom?
- Ne, jer nije bilo ni objašnjenja te odluke. Festivalu su iz godine u godinu smanjivana sredstva, dok smo mi smanjivali broj predstava. Kazališta, od kojih su neka u gotovo sestrinskim odnosima s nama, poput berlinskog Schaubühne, pristajala su na smanjivanje honorara pod jednim uvjetom – da nikad ne kažemo koliko su smanjena. Od prošle godine FSK pola-pola financiraju Grad i Ministarstvo.
Filozofski teatar?
- Nastavlja se, dakako, imamo u HNK 29. svibnja Margarethe von Trotta, i jako smo veseli, jer želimo u tom programu izaći iz bazičnog kruga filozofa.
Podmirena dugovanja
Žižekova “Antigona”?
- Tražimo koproducente. Želimo surađivati s nekim od vodećih europskih teatara. Sad pregovaramo s Kammerspiele iz Münchena. Već godinu i pol radimo na operi “Kein Licht”, za koju libreto piše nobelovka Elfriede Jelinek, a režirat će je veliki njemački redatelj Nicolas Stemann. Ta koprodukcija će se izvesti 2017. na Ruhrskom trijenalu u Njemačkoj, potom u Parizu, u Zagrebu i u Luxembourgu. Preko Europske kazališne konvencije, gdje smo aplicirali zajedno sa šest teatara, dobili smo 200.000 eura za Europski kazališni laboratorij i istraživanje novih mogućnosti kazališta.
Naša predstava “Evanđelje”, koju smo radili s Teatrom Emilia Romagna, ima čudesnu recepciju, 2017. će biti izvedena na 30-ak iznimno zanimljivih destinacija u Europi. Tri tjedna će biti izvođena u Parizu u siječnju 2017., putuje po Francuskoj, izvest će se i u Sankt Peterburgu. A kad već spominjem taj grad, u dogovoru smo, na inicijativu ruskog veleposlanika u Zagrebu, da u listopadu ove godine napravimo gala baletni koncert sanktpeterburškog baleta, što podrazumijeva dolazak najboljih ruskih plesača. Godinu kasnije mi bismo išli u Sankt Peterburg s našom baletnom predstavom.
Je li vama u promijenjenim političkim okolnostima teže raditi?
- Ne znam… ne. Radimo svoj program kao što smo ga i radili, nadajući se da će financijski okviri ostati isti. Ono što je dvojbeno je hoće li FSK opstati. Sa 1. siječnjem ove godine podmirili smo dugovanja. Doveli smo mnogo novih odličnih glumaca… Problema ima, naravno, poput potrebe zakonskog uređenja beneficiranog radnog staža za pjevače i plesače. A tu je i ono što uvijek ponavljam, a o čemu su govorili i moji prethodnici - nova dramska scena. Uvjerena sam da bi se ona u prostoru bivšeg Gredelja mogla napraviti, a s obzirom da se radi o industrijskoj arhitekturi s početka 20. stoljeća, mislim da bi se mogli dobiti i novci iz europskih fondova.