ZAGREB - Hrvatski redatelj i dramaturg Mladen Škiljan umro je u subotu, 12. srpnja u 93. godini, potvrdilo je u utorak navečer Hrvatsko narodno kazalište.
Bio je jedan od najvećih intelektualaca u hrvatskom kazalištu, franuski đak zajedno s Kostom Spajićem i Vladimirom Habunekom, čovjek enciklopedijske izobrazbe, skroman i uvijek sklon pomoći drugima, rekla je za Hinu obnašateljica dužnosti intendanta HNK Sanja Ivić.
Mladen Škiljan rodio se u Zagrebu 24. prosinca 1921. Član je Družine mladih Vladimira Habuneka od 1940. godine, a nakon 1945. radi kao dramaturg i redatelj na Radio Zagrebu.
Od 1951. bio je asistent i koredatelj Branka Gavelle u zagrebačkome HNK, u kojem je od 1970. do 1974. obnašao dužnost intendanta. U međuvremenu je radio kao redatelj u Dramskom kazalištu "Gavella".
U stručnoj periodici pisao je članke o poetskom teatru i kazališnoj organizaciji. Prevodio je drame sa starogrčkoga i francuskog jezika, stoji na mrežnoj stranici Dramskog kazališta "Gavella".
Najzapaženije su mu režije u HNK "Divni dani" ( S. Beckett, 1965.), "Ranjena ptica" ( M. Matković, 1966.), "Balade Petrice Kerempuha" ( M. Krleža, 1969., vlastita scenska adaptacija), "Golgota" (M. Krleža, 1977.), "Hamlet" ( W. Shakespeare, 1980.) i "Divlja patka" ( H. Ibsen, 1987.), a u Dramskom kazalištu "Gavella" - "O miševima i ljudima" ( J. Steinbeck, 1954.), "Žrtva na grobu" ( Eshil, 1955.), "Dundo Maroje" ( M. Držić, 1955.), "Scapinove spletke" ( Moliere, 1956.), "Vašar snova" (M. Matković, 1958.), "Svršetak igre" (S. Beckett, 1958.), "Svilene papuče" ( M. Božić, 1960.), "Galeb" ( A.P. Čehov, 1962.).
U jednom intervjuu 2008. godine Pero Kvrgić je upozorio da je Mladen Škiljan "potpuno zaboravljen" premda je "otkrio mnoge stvari", među kojima i originalnog 'Dunda Maroja'. "Do tada smo imali samo preradbu Marka Foteza. On je prvi donio Becketta, otkrio je koreodramu i sasvim neke apstraktne inscenacije i velika je nepravda što danas nitko o Mladenu Škiljanu ne govori", rekao je Pero Kvrgić.