Pozornica zagrebačkog HNK akustička je zamka, zna svaki redoviti posjetitelj, ali ne znaju gosti.
Uz predstavu “Sumrak bogova” gostujućega mariborskog Slovenskog narodnog gledališča, u režiji našega poznatoga filmskog i povremeno kazališnog redatelja Dalibora Matanića, tekli su titlovi, a da ih nije bilo - ne bi prosječan gledatelj shvatio radnju. Glumci se prečesto jednostavno nisu čuli ili razumjeli.
Opasne radnje
Slovenski mi je u uhu od djetinjstva, ne treba mi prijevod, ali i ja sam morao svraćati pogled na displej, premda sam sjedio u prvom redu!
Glasovit Viscontijev film po kojem je scenarij ove predstave jasno skrojio Ivor Martinić premijerno je prikazan 1969., a prati uspon nacista na vlast u Njemačkoj iz perspektive nekakvih prebogatih germanskih Glembaya, nastranih i ubilačkih, koliko i nacizam koji će ih uvući u propast.
Matanić je tu poremećenu obitelj von Essenbeck prikazao veoma ekspresivno, ne dajući im ni trunke odmora u njihovoj zloći, režija je hitra, uspjelo teatralna, a kontrapunkt jakim gestama daje ta neka tiha, smirena govorna rijeka, koja bi trebala teći snažno, ali se eto nedovoljno probija do publike…
Kostimi Lea Kulaša otmjeni su, a u detaljima perverzni, mnogo daju predstavi. Scena Marka Japelja jest sprijeda prazna, cijela utonula u crninu, u pozadini stilizirana replika željezare-krematorija i platno za projekcije s kamere kojom uživo barata uglavnom nacist Von Aschenbach, bezimeni rođak glavnih članova obitelji, na koncu jedini dobitnik krvoprolića, kojega istančanom energijom postupnog otkrivanja zla, za pamćenje igra Kristijan Ostanek.
Rekvizitu čini, među ostalim, oružje, pištolji, šmajser i mitraljez, a mnogo je opasnih radnji, glumci se kližu po podu umrljanom tortom, skaču sa stolova, dosta se toga u fiziku pretvara pred nama, te smo na koncu zadovoljni prikazanim.
Replika Lady Macbeth
Petja Labović sigurno i s unutarnjim razvojem lika, igra Martina von Essenbecka, pederasta okrenutog mržnji prema majci, a njegovu majku, naoko tihu ženicu, a zapravo repliku Lady Macbeth, s mnogo stila i težine daje Nataša Matjašec Rošker. Impresionirao me i Miloš Battelino, kao njezin suprug Baron Joachim von Essenbeck. Njezina ljubavnika, poslovođu goleme željezare (koja će nacistima proizvoditi topove), suzdržano ali spretno, kao kukavnog tipa a ubojicu, igra Uroš Fürst. Davor Herga jednako je uvjerljiv kao, također budući mrtvac, ne samo politički, Baron Konstantin von Essenbeck.
Eva Kraš izvrsno igra Elisabeth Thallman, a finu gestualnu ulogu sačinio je i Žan Koprivnik kao Herbert Thallman.
Predstavi zapravo osebujan ritam i boju daje izvanredna zvukovna kulisa, ne jedino glazba, Alena i Nenada Sinkauza, u su igri s tragedski jakim svjetlom Vesne Kolarec.