BALET IDE UZ NJENO IME

VELIKI POVRATAK ALMIRE OSMANOVIĆ NAKON 12 GODINA 'Mi plesači uvijek čeznemo za scenom, i zato mi je drago da mogu opet plesati'

Darko Tomaš / CROPIX

 

Čujemo cvrkut ptica. Pet tijela na sceni počinje se kretati. Pokreti su im tečni - ima u njima baleta i joge. Možda je to zaista tako, a možda zato što je među glumcima na sceni Almira Osmanović, nacionalna baletna prvakinja, zbog koje na predstavu gledam na drukčiji način.

Balet jednostavno ide uz njeno ime, no svi koji vide ovu predstavu, mogli bi shvatiti koliko je gluma utkana u srži svakog plesača baleta. Ovu Almiru publika do sada nije imala priliku vidjeti, to je sigurno, a i njoj samoj bio je to veliki iskorak u novo.

“Žena je otajstvo. Žena je tajna”, kaže ona gledajući u redove praznih stolaca na još jednoj u nizu proba pred samu predstavu. Kreće se polako, pa brzo, osluškuje glazbu, glumi, govori... Obraća se drugim glumcima, baš kao i publici. Ona je i Majka i Smrt. Njezin veliki “comeback” na scenu, s koje se povukla prije 12 godina, itekako je dramatičan. Riječ je o predstavi “Table d’hote”, koja će premijerno biti izvedena 10. veljače na sceni Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Nenad Glavan
 

Redateljeve upute

S njom je na sceni još četvero mladih glumaca: Maja Ožegović, Marko Braić, Denis Bosek i Matino Antunović. Oni govore, pjevaju i kreću se scenom, na zanimljiv i sažet način kritizirajući moderno društvo. Cinično pričaju o našoj svakodnevici: o tome kako fotografiramo hranu prije nego je pojedemo, kako forsiramo uživanje u godišnjim odmorima, koliko smo opsjednuti kupovinom... A iza svega toga je Smrt, koja je jedna od uloga koju tumači Almira Osmanović. Upečatljiva je scena u kojoj glumci obavljaju kupovinu, trpajući nevidljive predmete u svoje vrećice, a među njima šeće Smrt.

- Sve ima svoju cijenu: i nježnost i ljubav... Baš sve. A smrt nekako uvijek najviše kupi, zar ne? - šapće mi redatelj Nenad Glavan dok zajednički gledamo probu. Glumcima daje zadnje upute: stol bi trebalo malo dalje pomaknuti, pjevati bi trebalo početi sekundu ranije... Zadnji detalji, sitnice koje moraju biti savršene prije nego publika dobije priliku vidjeti predstavu. A ona je nastala na temelju djela “Trimalhionova gozba”, rimskog autora Gaja Petronija. Po tim motivima je pisalo troje mladih europskih pisaca: Saara Turunen, Aleksandar Hut Kono i Emanuele Aldrovandi. “Gozbu” je, pojašnjava Glavan, teško postaviti na scenu jer je jako fragmentirana, zbog čega se on odlučio na drukčiji pristup.

- Ovo je priča o starom Rimu, ali je istovremeno priča o sadašnjosti Europe. Ona je i kritika te Europe, ali i našeg načina života. On je takav da ne vidimo važne stvari, jer smo koncentirani na besmislice. U predstavi imamo iste fenomene kao i svakodnevnom životu: klijentelizam, mačizam, pogubljenost, lascivni populizam... Ne treba misliti da je naša sadašnjica daleko od onih vremena - ljudska je priroda zapravo ostala nepromijenjena - pojašnjava Glavan predstavu koja se sastoji od tri epizode i traje sat i pol vremena.

Potreba za pokretom

Kostime je osmislio Matija Čop, naš mladi kostimograf s londonskom adresom, koji je radio kostime i za Lady Gagu. Koreografiju potpisuje Almira Osmanović, koja kaže kako je sve što će publika moći vidjeti nastalo iz potrebe, s obzirom na glazbu i situacije koje su zahtijevale određeni pokret.

- Moram priznati da je ova predstava fizički dosta zahtjevna. Na svu sreću, kako se bavim pedagoškim radom s pjevačima i glumcima, kojima moram fizički objasniti pokret, u dobroj sam formi, pa mogu izvesti sve što je potrebno. Kad me Nenad pozvao da se uključim, nisam puno razmišljala. Mi plesači uvijek čeznemo za scenom, ona nam je u krvi i zato mi je drago da mogu opet plesati - kaže.

Nenad Glavan
 

Rad s mladima

Ona je na sceni zadnji puta bila prije šest godina, kada je u splitskom HNK otplesala ulogu zle vile Carabosse u “Trnoružici”. To je jedina uloga koju je otplesala nakon umirovljenja. Premda i nakon toga jest povremeno sudjelovala u nekim projektima, nije to bilo ovako ozbiljno kao sada. Zbog toga bi se moglo reći kako je ovo njezin veliki povratak na scenu.

- Ova predstava je izazov, jer je koreodrama i zapravo nije moje područje. Doduše, tijekom aktivne plesačke karijere imala sam kontakte sa suvremenim plesom i dramom, tako da je to uvijek bilo tu negdje, ali nikad ovako ozbiljno. U ovom se projektu puno toga poklopilo, a meni je bilo prekrasno raditi s mladim ljudima koji obožavaju svoj posao i daju sve od sebe - kaže Almira Osmanović.

U planu su za sada dvije izvedbe u MSU, a nakon toga će se predstavom gostovati diljem Hrvatske, te, nadaju se, inozemstva.

Izdvajamo