KSENIJA PROHASKA

ŽIVOTNA ISPOVIJEST NAŠE OMILJENE GLUMICE 'Domovinski rat mi je osvijestio da nisam slučajno rođena u Hrvatskoj'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 22.02.2020. u 15:58

Zagreb, 101218.
Glumica Ksenija Prohaska nomimirana za nagradu Zlatni studio.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
CROPIX

 

Predstava je složena, a učinjena u kratkom roku s mnogo protagonista i velik će se dio publike iznenaditi kako je glumački i glazbeno kvalitetna, rekla je još uoči praizvedbe mjuzikla “Bambine” Ksenija Prohaska, nacionalna prvakinja splitskog HNK, glumica međunarodne glumačke karijere tijekom koje je iskazala i svoje vokalne te performerske sposobnosti, čime je njezin angažman u minuloj praizvedbi mjuzikla o Splitu 80-ih, prema Belanovoj glazbi, a u Dolenčićevoj režiji, bio više nego logičan.

Premda ima iskustvo u glazbeno-dramskom teatru, njezine su glazbene predstave “Marlene Dietrich”, “Edith Piaf” i “Billie Holiday” izvedene u 20-ak zemalja, “Bambina” je, nevjerojatno, ali prvi mjuzikl u kojem sudjeluje.

U Splitu joj je prethodno posljednja premijera bila “Orestija”, preklani na Mosoru, gdje je tumačila Klitemnestru, za koju je nominirana bila za Zlatni Studio. Nakon neobično lijepe predstave u kršu i vodi, kojoj je scenografija bila mijena dana u noć, sada je u muzičkom projektu sa 80 ljudi.

- Prije svih bih istaknula Giuliana, koji igra šefa škvera. Nije mnogo radio u teatru, a iznio je kvalitetan glumački posao. Tu su zatim mladi glumci visoke kvalitete Pere Eranović, Dora Bogdanović, ali i velika nova zvijezda splitskog teatra Zorana Kačić Čatipović, pretalentirana i prelijepa glumica i pjevačica.

Jezik predstave

Krešo Dolenčić je veliki umjetnik, kao što je njegova supruga Ana Tonković Dolenčić napisala odličan tekst, a nakon odlične dramaturgije ‘Orestije’ Jasen Boko je učinio intervencije u jezik predstave, tako da u predstavi imamo izvorni splitski, mješavinu vlaškog i splitskog i novi splitski. Muzika je Belanova, krasna - kaže Ksenija Prohaska.

Dodijeljena joj je uloga samohrane majke i švercerice Perine. Perina prodaje švercanu robu na pazaru i ima dva izvanbračna sina. Nema ničiju zaštitu, muči se.

- Žali se da će umrijeti, a puca od zdravlja. Lavica je i štiti svoju djecu. Da, uloga mi je bliska jer, iako sam u životu imala dva braka, većinu sam godina provela kao samohrana majka. Partner u predstavi mi je Filip Radoš (Roko Lisica, predsjednik Sindikata u škveru) i to je partnerstvo i ostvarenje moje dugogodišnje želje. Uvijek sam s kolegom htjela blisku suradnju, što se upravo događa - kaže glumica koja u “Bambini” pjeva song “Pričaj mi o ljubavi”.

Splitske osamdesete, kada Belan pjeva retro rock, vrijeme su u kojem jedna Jugoplastika proizvodi, a druga osvaja europske i državne kupove i državna prvenstva. Na splitskom festivalu Meri pjeva “ Lastavicu” i “Konobu”, Oliver “Nadalinu” i “Skalinadu”, Kondža “Zar je voljeti grijeh” i “Ima jedan svijet”. Ana Sasso je Pipi, Mucalova se “ra-ra-ra radnička klasa” odmara na splitskom festivalu. Minule su Mediteranske igre, a uskoro će Europsko atletsko prvenstvo. Renato iz pjesme Marijana Bana nije još otišao u Australiju, Hajduk je igrao u polufinalu Kupa Uefe. Na kazališnoj pozornici su Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Josip Genda...

- Iako sam Splićanka rođenjem, slabo pamtim splitske osamdesete jer sam 1980. godine, nakon završetka Akademije dramske umjetnosti, živjela u Zagrebu i surađivala sa zagrebačkim HNK, a roditelji su mi živjeli u Rijeci. Godine 1981. snimala sam Vukotićeve ‘Goste iz galaksije’ i 1985., nakon što sam upoznala drugog supruga, Johna, otišla u Ameriku, da bi se u Hrvatsku vratila 1999.

Zagreb, 101218.
Glumica Ksenija Prohaska nomimirana za nagradu Zlatni studio.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX
 

Za rata sam povremeno dolazila u svoju kuću u Primošten, zatim u Zagreb, u Split, sudjelujući u humanitarnom radu.

Godine 1989. pregovarala sam s Ivom Brešanom da ‘Hamlet u Mrduši Donjoj’ izvedemo u SAD-u, čak smo ga i preveli na engleski, no zaratilo je i to se nikada nije dogodilo. Rat je omeo i planirano gostovanje legendarne ‘Šjora File’ u Americi. A Zdravka Krstulović i Josip Genda, koje spominjete, bili su prekrasni ljudi. Zdravka je bila čistog srca, na svaki način neponovljiva. S Gendom sam radila 1999., nakon povratka u Split. Prerano je otišao, kao Zdravka, kao Boris, kao Čedomir Martinović. Boris Dvornik bio je čovjek koji mi je dao najveću podršku i poštovanje kada sam igrala u ‘Tetoviranoj ruži’ i ‘Marlene Dietrich’. Dvornik je bio najveća figura glumišta - govori o splitskoj sceni nekoć.

Danas vjeruje da joj je odluka da se 1999. vrati u Split bila jedna od najboljih u životu.

- Domovinski rat mi je osvijestio da nisam slučajno rođena u Hrvatskoj, u Splitu - rezonira glumica koja je i nakon povratka u domovinu nastavila međunarodnu karijeru.

Predstavu “Marlene Dietrich” igrala je u 20 zemalja i na pet jezika, a “Edith Piaf” izvela je više od sto puta, na tri jezika.

- Sad igram ‘Billie Holiday’ u Italiji na talijanskom, već sam bila s njome u Pescari, u Teatru D’Annunzio, i u pripremi je odlazak predstave u Rim. ‘Marlene Dietrich’ igrala sam u Češkoj na češkom. U Italiji ću igrati i ‘Klaru Schumann’ na talijanskom - kaže glumica, koja je rođena u Splitu, odakle se kao djevojčica preselila u Rijeku.

- Majka je bila učiteljica, a otac pomorski kapetan Jugolinije i zbog posla se došlo na Kvarner. Mama mi je rođena u Velom Varošu, kasnije su se baka i djed preselili u skromno predgrađe, Dujmovaču. Ljeta sam provodila kod bake i djeda, njihova me ljubav, pored roditeljske, održala na životu, dala mi je snage da preživim i Zagreb i Ameriku. Baka je rano ostala udovica, moj djed Pavle Tomić, električar, umro je još 1925. Baku je potom oženio djedov radnik, koji mi nije bio djed po krvi, no volio me kao svoju. Da, pišem autobiografiju, koja će biti odraz mojega životnog optimizma, kao i najbolje lekcije koju sam u životu stekla, da se svaki pad mjeri lakoćom kojom se čovjek digne, obriše prašinu i nastavi dalje fascinantnu i divnu tajnu koja se zove život - nastavlja Ksenija Prohaska.

Zgodan frajer

Dirigent “Bambine” je Jure Bučević, novi direktor splitske Opere.

- Frajer je zgodan, šarmantan, oženjen, krasan suradnik. Atraktivan dirigent. Olja Dešić s aranžmanima i maestro Bučević nama su glumcima i pjevačima u ‘Bambini’ bili od neizmjerne pomoći - zahvaljuje im.

Danas živi na relaciji Split - Rijeka - Zagreb s kazališnim producentom Sandrom Damianijem, s kojim je 16 godina.

- Imam stan u Rijeci i kuću u Primoštenu, gdje boravim od svibnja do listopada. Split jest moj rodni grad, no Rijeka je predgrađe Zagreba i Trsta te grad mojih školskih dana. Rijeka mi daje bližu vezu sa Zagrebom, gdje ću u ožujku u Komediji početi raditi ‘Ožalošćenu porodicu’; igrat ću tetku kod Ivana Lea Leme. Voljela bih u budućnosti više igrati na TV-u i u filmu. Devetnaestog ožujka izlazi mi film ‘Creators’ s Gerardom Depardieuom u kojem imam ulogu dr. Ferrari koja je asistentica glavnog negativca. Imam i scene sa slavnim francuskim glucem i taj susret i rad su mi u divnom sjećanju. Nakon ‘Gostiju iz galaksije’, to mi je drugi SF u životu, žanr koji uopće ne volim gledati - kaže diva čija je suradnja s Ivanom Leom Lemom, redateljem “Marlene Dietrich”, počela tako što je vrlo mladi redatelj jedne noći u splitskom diskoklubu pred nju kleknuo.

Jane Fonda

U životu je tumačila Serafinu Splićanku, Filumenu Marturano i barunicu Charlottu Castelli-Glembay. Takve je uloge zaslužila ne samo znanjem i radom nego i time što je žena tipa “cinema italiano”. Na žalost, danas gotovo da i nema mlađe hrvatske glumice sličnog erosa, scenskog stava i prezentnosti.

- Velika većina mladih glumica želi se dokazati talentom i nekako se taj atraktivni izgled potiskuje dok ne postaneš priznat. Kad te prestanu nazivati lijepom glumicom, ostvarena žena u svojem poslu postaje i sretna žena, a sve sretne žene su i lijepe žene. Odavna ne razmišljam o tome kako izgledam, nego pokušavam da uloga bude odraz lijepog što mogu pronaći u srcu, duši; kao što kažu u Dubrovniku - kada srce dava, svega sebe dava. Danas je najveća vrijednost u čaroliji koja se zove komunikacija između ljudi, prijatelja, ljubavnika, muževa, djece. Tužno je vidjeti par koji sjedi za večerom i svatko bulji u svoj mobitel. E zato volim biti na sceni, jer publika mora ugasiti mobitel. Velika inspiracija danas mi je Jane Fonda, koja je 20 godina starija od mene, a igra u hit-seriji. Kad je riječ o hrvatskim glumicama, voljela bih zadržati duh i snagu jedne Milke Podrug Kokotović.

Uloge koje spominjete - Serafina, Filumena, Charlotta - iznijete su iz dijela iskustva i moje boli. Trebalo bi mi idućih sto godina da isplačem sve suze, koje su, međutim, obogatile dušu. Uostalom, ja sam, osim Akademije, studirala komparativnu književnost, pjevanje, ekonomiju i sve me to formiralo kao jaču, izdržljiviju. Mojim je brakovima presudila moja strast za poslom, glad za scenom koju nisu mogli zamijeniti ni zajednica, ni ljubav, ni čovjek. Do ozbiljnih umjetničkih ostvarenja i uspjeha nisam se nikako mogla smiriti, mada ni sada nisam puno drugačija. Još imam gladno srce i nespokojan um. Hungry heart i restless mind. Svako jutro kad se probudim, pomislim da život tek treba početi. Nikad se nisam u životu osjećala sretnijom i ispunjenijom. Izgleda da će me trebati puškom maknuti sa scene - smije se.

Najlakše je, nastavlja, živjeti s čovjekom s kojim ste odrasli.

- Sandro Damiani i ja odrasli smo u istom kvartu i imamo 400 zajedničkih prijatelja. Kći sada živi u Estoniji. Nekoć je bila međunarodno uspješna manekenka, danas je nutricionistica i učiteljica joge. Udala se za informatičara Dana Matthewa, rodila dvije djevojčice. Eto, i baka sam postala ja koja sam nekad mislila da poljubac znači ženidbu. Bila sam odgojena skromno, katolički. U budućnosti, iskreno se nadam da ću odrasti i da će mom dugom mladenačkom snu doći kraj. Danas shvaćam sve, ali i dalje se nadam da ću jednog dana prestati biti romantična, što još jesam, unatoč svemu što se dogodilo i što sada znam. Nadam se i da ću jednog dana konačno organizrati papire i račune i uživati u činjenici da sve mogu pronaći kad treba - kaže na koncu nešto i o praktičnim stvarima.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo