Za izdavačicu Gordanu Farkaš Sfeci kažu da ima njuh za dobitnike Nobelove nagrade za književnost. A da je to istina upravo je dobila još jednu potvrdu jer Annie Eranux čija je dva djela njezina izdavačka kuća OceanMore objavila u hrvatskom prijevodu relativno nedavno ovogodišnja je laureatkinja te najprestižnije literarne nagrade na svijetu.
"To mi je već stereotip s tim njuhom. Objavljivali smo dobre naslove, dobre autore, i desilo se da su nakon prvih prijevoda na hrvatski ti pisci dobili Nobela. To je samo potvrda da smo znali zašto izabiremo ta djela i te romane i te autore.", kaže za Jutarnji Farkaš Sfeci. Pa iako se Annie Ernaux pojavljivala na kladionicama kao favoritkinja zadnjih godina Farkaš Sfeci kaže kako ima zazor prema "trash listama i kladionicama", iako, se na njima "pojavljuju imena koja potencijalno mogu biti bez problema dobitnici Nobelove nagrade po svom djelu". To joj, kaže, nikada nije bilo uvjerljivo pogotovo što već u nekoliko navrata Nobela su dobili ljudi koji se nikada nisu pojavili na kladionicama, a neki su svake godine unatrag deset godina favoriti pa ništa. "Imam osjećaj da nikada neće niti biti dobitnici", smatra.
No istina, priznaje, i Annie Ernaux se pojavila također na tim listama. "Zadnjih para godina nekako je ta njezina vidljivost postala šira, prevedena je na mnoge jezike, ljudi su prepoznali to pismo koji nije komplicirano, koje nije agresivno i koje ustvari daje presjek te njezine generacije, ljudi rođenih 1940. Sve u svemu čini mi se da je to neka njezina generacija kojoj je bilo ugodno prepoznati to vrijeme u njezinim djelima".
Prvi put u doticaj s djelom francuske autorice došla je priča prije četiri-pet godina, kad je, kaže, njezina prijateljica Mirjana Vrabec izrazila želju da prevede Annie Ernaux. I moja i bivša profesorica Slavenka Drakulić s kojom sam često u kontaktu mi je govorila ta to treba prevesti. I eto tako se to vrtilo par godina nama u ušima i prije dvije godine Nataša Medved i ja odlučile smo otkupiti autorska prava.
Nije za sad, kaže stupila s Ernaux u konatkt, iako su tražili intervju. "Ona je u visokim godinama i koliko sam pratila zadnje dvije godine možda je dala jedan intervju u Francuskoj".
Govoreći o samom djelu Annie Ernaux Gordana Farkaš Sfeci kaže kako se u njezinim knjigama nazire jedna vrsta feminizma, može se pratiti to osvještavanje ženskog pitanja od poslije Drugog svjetskog rata. "Imate te velike ženske teme, pa zatim presjek francuskog društva koji je prekriven često sjajem Pariza, tog grada svjetlosti, dok iza svega ima jako puno različitih problema, od obiteljskih nadalje. Tu se vidi i njihovo civilizacijsko napredovanje. Ne možemo osporiti da je to dano na jedan fini suptilni način, i ona je zaista jedan taj francuski glas koji se može u cijelom svijetu prepoznati. Svi imaju dodirne točke s tim civilizacijskim razvojem koji ona opisuje".
Omiljena joj je knjiga, otkriva "Godine", u kojoj je obuhvaćeno jedno široko vremensko razdoblje. "Ja sam inače frankofil, volim francuske pisce, francusku literaturu i kulturu. To je bilo sve skupa jedno vrlo ugodno iskustvo".
Osim "Godina" njezina izdavačka kuća objavila je nedavno i roman "Djevojačke uspomene. "To je isto jedno prekrasno iskustvo koje je svačije iskustvo, svatko je bio star sedamnaest, osamnaest, deventnaest godina i iskorak u svijet mu je bio traumatičan".
Da li ima u planu objaviti još neka djela? "To ćemo još vidjeti, morate imati na umu da i Multimedijalni institut ima isto dva njezina objavljena djela".
Milana Vuković Runjić i njezina kuća "Vuković & Runjić"prva je u Hrvatskoj objavila Annie Ernaux.
"Objavili smo njezin kratki roman ‘Samo strast‘ jer smo prethodno objavili jedan vrlo vrijedan i važan roman Marguerite Duras "Ljubavnik" i osjetili smo neku tajanstvenu vezu između te dvije književnice, dakle vrlo komprimirani, gusti tekstovi ispovjednog tona gdje čitatelj u stvari brka autora teksta i glavnog junaka. S tom modom je počeo Marcel Proust u svojoj ‘Potrazi za izgubljenim vremenom‘ gdje mislite da vam se Proust osobno ispovijeda, a zapravo čitate priču. Taj ispovjedni ton je obilježio rekla bih jako puno izuzetnih francuskih romana i na tom tragu smo i mi objavili roman o jednoj neumrloj strasti starije žene prema mlađom muškarcu gdje je ona potpuni ljubavni rob te silne strasti i osjećaja, no to nije nikako ljubić, nego vrhunska, elegantna, znalačka proza. I ono što me uvijek impresioniralo i kod Duras i kod Annie Ernaux uz tu nevjerojatnu autorsku iskrenost je komprimiranost izraza, ne treba vam nužno osamsto stranica da biste nešto ispričali".
Milana Vuković Runjić kaže kako je ugodno iznenađena da je Annie Ernaux ovogodišnja laureatkinja "jer na žalost svjedočimo tome da sama dodjela Nobelove nagrade bude popraćena nekim za mene nepotrebnom političkim razlogom. Orhan Pamuk je dobio nagradu tek kad se strasno uključio u armensko pitanje, a bio je autor dostojan Nobela i prije toga. Nikada ne bi trebala politika razlogom za nagradu koja je književna". Knjiga Annie Ernaux "Samo strast" jedna je od prvih knjiga u izdanju Vuković&Runjić, među prvih 20-ak sigurno, ističe nadalje Milana Vuković Runjić. "Vjerujem da ćemo vrlo brzo reizdati ‘Samo strast‘ jer je prošlo dosta godina od kada smo taj roman objavili. Mislim da sada zaslužuje da ga ponovno objavimo".
Naša istaknuta spisateljica Slavenka Drakulić kaže kako je iznenađena da je ipak i usprkos svemu Nobela dobila ove godine ta jedna od njezinih omiljenih autorica. "Recimo u zadnje vrijeme nagradu je dobilo nekoliko žena – Olga Tokarczuk, američka pjesnikinja Louise Glück, pa Svjetlana Aleksijevič, Herta Müller. Međutim zapravo nas Akademija uvijek iznenadi, bilo da su to politički, rodni ili neki drugi kriteriji, njihovi kriteriji uvijek ostaju mistični. S jedne strane me je iznenadilo, a s druge razveselilo jer je Annie Ernaux uz Marguarite Duras jedna od mojih omiljenih francuskih spisateljica koje na žalost ne mogu čitati u originalu", kaže Slavenka Drakulić koja je Gordanu Farkaš Sfeci među prvima i upozorila na tu autoricu. "Ja sam ta koja ju je Gordani gurala u OceanMore, ali još uvijek nije objavila moju omiljenu knjigu Annie Ernaux "Je ne suis pas sortie de ma nuit". To je priča, kako su sve njezine priče autobiografske, o Alzheimeru, o smrti njezine majke. Po meni od svih njezinih knjiga ta je najbolja. Ona je naprosto meni bliska po svojim temama, a i stilski. Nakon Duras koja je bila i ostala moja omiljena francuska spisateljica, Annie Ernaux ima jednu neposrednost ali i jednu hladnoću, jedan odmak kad piše o tim svojim temama. Knjiga "Događaj", prema kojoj je snimljen i film, govori o pobačaju u vrijeme kada je bio zabranjen u Francuskoj, napisana je jednim tonom koji je gotovo reporterski, hladno objektivistički, vrlo malo emocija unutra ima, a opet iz opisa situacije proizlaze emocije. Duras je bila recimo tu puno direktnija, izravno je baratala emocijama, u tom smislu su njih dvije različite. Vidjela sam naravno u nekim stvarima sličnost sebi i privukla me ta mogućnost identifikacije mene kao spisateljice, ne osobe".
Roman "Godine", podsijeća Drakulić, skrenuo je svjetsku pažnju na nju kada se pojavio u Americi i kad je preveden na engleski. "Do tada je za nju malo ljudi znalo izvan Francuske. No ‘Godine‘ su njezina najmanje karakteristična knjiga inače, smatra Drakulić. "Uglavnom nakon knjige "Godine" dobila je veću pažnju ali opet ne toliku da bi mislili da će dobiti Nobelovu nagradu. Sasvim sigurno da medijska pažnja koja je krenula iz Amerike tim prijevodom skrenula je pažnju i Akademiji".