U Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža upravo je predstavljen Likovni leksikon, kapitalno djelo ove institucije i, kako se čulo na promociji, kompetentan priručnik suvremenog poimanja likovnih umjetnosti. Glavni je urednik Josip Bilić, leksikon ima 8904 članka, 3010 ilustracija, 150 crteža i tabela.
Uz klasičnu sadržajnu građu, kao i biografije umjetnika, umjetničke stilove i spomeničku baštinu, on govori i o vremenu svog nastanka. To se posebno odnosi na “najnovije” umjetničke pojave, hrvatsku sastavnicu (oko 20 posto), te posebno na oko 2000 natuknica strukovnog nazivlja. Stoga je, kako je na promociji rekao akademik Igor Fisković, obogatio je i osuvremenio hrvatsku leksikografiju čiji su korijeni u 16. stoljeću. U povodu ovoga izdanja, ali i za 2015. najavljenih projekata Zavoda, razgovarali smo s glavnim ravnateljem Antunom Vujićem.
Što je u Zavodu sada najaktualnije?
- Novine u Zavodu možemo podijeliti na dva dijela. Prvenstveno je to stvaranje mrežnog Zavoda, i tu imamo velikih uspjeha. Od praktički neznatnog broja posjetitelja, 2014. smo imali oko 4 milijuna okrenutih stranica i više od 2 milijuna posjetitelja. To je u ovoj kategoriji interesa mnogo, i mnogo više nego što ljudi u ruku uzmu knjigu u knjižnom obliku. Sad je bitno postići da se te naše informacije, kvalitetne, provjerene, dižu na Googleu, što više, i već se naši članci iz Opće enciklopedije i Proleksis enciklopedije znaju naći i na prvoj stranici. To je strateški cilj Zavoda - podizanje cjelokupnog znanja do razine mrežne dostupnosti - besplatne, dakako. S tim je Zavod počeo i prije, ali, ruku na srce, tek otkad sam ja ravnatelj, na tome se intenzivno radi.
Što se napravilo?
- Ne samo da su na internet postavljene dvije nove enciklopedije, ne samo da je, recimo Hrvatski biografski leksikon proširen i na internetsko izdanje, tako da se ne mora čekati još 20 godina da izađe knjižno izdanje, nego se rade i dostupni su i članci do slova ‘Ž’. Postigli smo dakle ne samo postojanje portala LZMK te Prolexis enciklopedije, nego smo na francuskom i engleskom postavili ono što se zove ‘Hrvatska zemlja i ljudi’, to je čak dobilo kvalifikaciju ‘mobile friendly’, znači može se naći i na mobitelu. To je način da ta golema građa koja stoji neiskorištena postane dostupna.
Drugo je, pretpostavljam, klasična dostupnost, u obliku knjige.
- Klasična i tradicionalna, za kojima, bez daljnjeg, vlada potreba. Riječ je o novim izdanjima osim ovih tradicionalnih, koja se završavaju ili rade, od Rječnika suvremenog hrvatskog jezika, koji radi Marko Samardžija i smatramo da će biti značajan trenutak kad se on pojavi, preko Filmskog enciklopedijskog rječnika, do Leksikona književnog kulturnog nazivlja, a pritom se Hrvatska opća enciklopedija i Proleksis enciklopedija kontinuirano ažuriraju.
Novi veliki projekti?
- Veliki novi projekti kojih do sada nije bilo su Hrvatski etnološki leksikon, pretežno u suradnji s profesoricama s Odsjeka etnologije Filozofskog fakulteta, Hrvatska tehnička enciklopedija, u suradnji s HAZU i Akademijom tehničkih znanosti, Leksikon hrvatskog srednjovjekovlja, u suradnji s Arheološkim muzejem u Splitu - leksikon između popularnog i visokostručnog, pristup je kritički, sadrži fakte koji mogu biti korisni i kod daljnjega istraživanja. Sva tri projekta su na startu, trebat će im dvije do tri godine, s tim da će Leksikon srednjovjekovlja ići paralelno, kao i Tehnička enciklopedija, i na internet. Od većih enciklopedija, iako je regionalna, treba spomenuti i buduću enciklopediju Hrvatskog zagorja, kao što sada imamo zaista izvrsnu Istarsku enciklopediju. Po toj snazi u svakom pogledu naša se izdanja izdvajaju: recimo, Likovni leksikon, rađen oko četiri godine... Nijedan drugi izdavač u Hrvatskoj to ne može napraviti.
Hoće li na neki način postati dostupno išta od Enciklopedije Jugoslavije, koja je velikim dijelom uništena početkom rata u Hrvatskoj?
- Apsolutno. Članci, čak i ideološki sporni, zanimljivi su čitačima s obzirom na vrijeme kada su izašli. Svi članci, a neki su već i ocerirani, što je stručni izraz za zadnju fazu pred izlaženje, imaju svoj datum i treba ih čitati u kontekstu, ali ono što posebno treba naglasiti jest da je broj ideološki obojenih članaka izuzetno malen u odnosu na ukupan korpus. Ideja je sveukupno znanje Instituta staviti u jednu veliku nadtražilicu koja će biti na internetu, tako da korisnik ne ulazi na stranice Zavoda i kao u samoposluzi traži ovo ili ono, nego kad upiše članak koji traži, među prvima dobiješ ponudu Leksikografskog zavoda.
Teško se natjecati s Wikipedijom
Može li se tu ikad natjecati s Wikipedijom?
- Teško, jer Wikipedia je, brojem posjeta, ‘nahranila samu sebe’. I kada im se čini da nešto u nekom od njezinih izdanja ne valja, a ljudi se danas služe i s više jezika, uvijek mogu otići na inozemnu stranicu… Ono gdje je Zavod jači su nacionalni korpus i mainstreamska znanja. Ali, Wikipedia nema snagu normiranja stručnog ili jezičnog nazivlja i u tom smislu je Zavod, kao institucija s jakim sjećanjem i jakom produkcijom, poseban i ostat će poseban.