ULOMAK IZ KNJIGE

AUTOBIOGRAFIJA BASISTA AZRE Kako je Johnny razbio Les Paula na bini, a ja se ošišao kao clashovci

Donosimo ulomak autobiografske knjige Miše Hrnjaka 'Srce od zlata - priče, ali ne baš za djecu' koju je ovoga tjedna objavio Menart. Basist najpoznatije postave Azre u knjizi na neobičan način priča priču o svom odrastanju i danima slavnih osamdesetih

sasvim druga priča

zima je prosinac osamdeset i prve

došli smo doma nakon što smo proputovali i svirali u doslovce cijeloj jugi

iscrpljeni na svim nivoima

imali smo par dana za odmoriti se u zagrebu

računi smeće frižider cura frendovi znate već sve

uvijek ista priča

inače uvijek ista priča je jedina stvar azre u kojoj sam bio lead vocal

kroz telefonsku slušalicu

a ne u kad miki kaže da se boji kako piše na wikipediji i tko zna gdje još

btw nisam ja taj miki koji se boji to je jedan skroz drugi miki tek toliko da se zna

menadžer nam je složio svirku u ljubljani

ne baš u ljubljani nego u blizini domžale i pogodili ste u gasilnom domu

doći će i neki naši frendovi iz zagreba nisu nas već neko vrijeme vidjeli ni čuli

dvorana je solidno popunjena i krene svirka

ali nema feedbacka od publike

tu i tamo neki pljesak naši frendovi najglasniji

vrlo je naporno svirati kad nema povratne energije

pitaš se je li do sounda ili do nas šta je s ljudima platili su kartu nije nas bilo dugo

slovenci su izvrsna publika

nije bezveze baš od tamo krenuo i punk i new wave u ovoj našoj istočnoj verziji

ali nema odaziva

mrtvo

ništa

došli smo već napuknuti i nije trebalo puno da puknemo do kraja

nakon nekih pola sata svirke johnnyju pukne film

skine gitaru s ramena i počne svom snagom lupati s njom po bini i pojačalima

pa opet po bini

boris i ja smo još kratko svirali a onda smo i mi stali

zatečeni kao i svi prisutni raširenih očiju i usta

tajac

šok

nikad nismo razbijali opremu do koje smo tako teško došli

whoovci i slične zvijezde kojima je to bio običaj

imali su posebne gitare za takve prilike

načete na pravim mjestima da se raspadnu spektakularno

dok roadie užurbano nosi onu pravu da svirka prsne orgazmično

showbiz babe

johnnyjeva nije bila takva nego prava

a nije lako razbiti les paula to je jedna solidna i prilično teška gitara

tuče on lupa srušio pojačala i probio kutije ali đitra se ne da

dok konačno nije odletjela glava a i vrat se tu negdje slomio

ali ovo nije bilo za show

ovo se razlio njegov bijes i frustracija

ovo je bila istinska katarza

dečki za mnom

mi u backstage

roadie želimir na binu da ju pokuša osposobiti

u publici brujanje

menadžer za nama

govori kroz nos bravo johnny ovo si dobro izveo ovo bi trebali uvrstiti

johnny mu kaže pusti nas nasamo malo zapravo znaš šta otpušten si

i onda

koji nam je kurac gdje smo to završili vidi nas neke jebene zvijezde

zid od pojačala sedam gitara

imao je on tada pet i ja dvije

više ni ne stanemo na pozornicu

ko srebrna krila smo ko jebeno dugme trebaju nam sportske dvorane i stadioni

a svirali smo po školama po diskačima po klubovima

kad vidiš i osjetiš publiku kad možeš omirisati njihov znoj a i oni naš

jeah

pa da

i bilo nam je dobro

a ne ovo sranje sada biznis i sve to

mijenjamo sve vraćamo se natrag jebo ti sve ovo

jeah

natrag na binu

ovaj put cijeli nas je auditorij dočekao s urlikom i rukama u zraku

i oni i mi krcati adrenalinom

od početka do kraja ludnica kao rijetko kada nije bitan ni sound ni bilo što drugo

kad je završila svirka brada me vuče za rukav daj hrnjak daj popričaj s njim

ma pričaj ti sam i dosada ste pričali sami

taj je složio puno svirki ali i napravio puno štete

uopće mi nije bilo žao što je dobio otkaz

natrag u zagreb po onoj staroj cesti

vozi nas željac svojim starim vrijednim mercedesom

du dum du dum du dum du dum

(Prva svirka na Danima Zapruđa)

mi nabrijani pričamo svi u isto vrijeme

mijenjamo sve prvo ćemo imidž

iz crnog ne izlazimo ali nešto moramo promijeniti

ošišat ćemo se skroz kratko kao clashovci

jebo menadžere možemo mi sve sami kao nekad

i sve tako

dođem ja kući u sitne sate i probudim curu digni se reži mi kosu

molim trlja ona svoje lijepe plave oči

ispričat ću ti sad reži mi kosu

i dok sam joj uzbuđeno pričao što se zbilo

ona me ošišala lijepo uredno i skroz kratko

pa zar ti stvarno namjeravaš i dalje svirati dokad a što ćeš poslije

same old story

(Prosinac 1981.)

legli smo u krevet a poslije uz pomirljiv osmijeh popili kavu

sutradan na probi gledam ja njih

gledaju oni mene pa prasnu u smijeh

miki pa ti si se stvarno ošišao

pa jesam tak smo se dogovorili a kaj je s vama ja sam mislio da ste ozbiljni

ne ne ozbiljni smo sve što smo pričali stoji a i ta ti zurka baš dobro stoji

jel da grofe fakat mu dobro stoji sad si baš kao pravi rocker izgledaš ozbiljnije

grli me smije se

pravio sam se da sam ljut ali bilo mi je drago

osjetiti opet ono nešto što se zamelo putem

camradrie

proba je bila odlična

veselje to je to novi polet nova inspiracija nove strvari

čak je i gitara štimala taj dan

ona koju je razbio ionako nije kurcu vrijedila

odsvirali smo potom nekoliko dobrih koncerata u zagrebu dan

za danom na raznim mjestima

iznova po vojvodini i beogradu

za vjernu publiku kojoj nikad nismo dosadili

i bilo je dobro

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 01:52