RAZGOVOR S FILOZOFOM

Bernard-Henri Lévy: Predstavu ‘Hotel Europa’ izveo sam u Ukrajini jer je to prva linija fronte u bitci za Europu

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 17.03.2015. u 13:42

Karizmatični Francuz bio je gost otvorenja izložbe poznatog belgijskog umjetnika Jana Fabrea u Namuru

U Namuru, belgijskom gradiću nedaleko od Bruxellesa, okupio nas je umjetnički dijalog između umjetnika Jana Fabrea i erotskog umjetnika 19. stoljeća Féliciena Ropsa te filozofa Bernard-Henri Lévyja i književnika Charlesa Baudelairea, koji je upravo u ovom gradiću, u baroknoj crkvi doživio moždani udar, o čemu je prije nešto manje od trideset godina pisao Lévy. Ulica koja vodi prema Muzeju Rops zove se “Cvjetovi zla”, po Baudelaireovu djelu, za koju je naslovnicu svojedobno radio Rops, njegov prijatelj. Rops je bio vrlo otvoren u erotskom smislu u svojim crtežima. Živeći u gradiću u kojemu i dandanas sve kuće nalikuju jedna drugoj, nije teško zamisliti da mu je vlastita koža tu bila pretijesna, pa je pobjegao u Pariz, gdje je portretirao vruće scene iz noćnog života.

Namur je grad sa stotinjak tisuća stanovnika, koji ne pamte da se ovoliki broj novinara, a bile su redakcije mnogih europskih novina, pojavio kod njih. Uz Fabrea, dakako, najveća je zvijezda bio francuski filozof, elegantan, kao i uvijek, u tamnom odijelu i bijeloj košulji.

Na konferenciji za novinare nije uspijevao sakriti znakove dosade, dok su uglednici iz gradske uprave Namura iznosili protokolarne govore. No, kad je došao za govornicu govoriti o Fabreu, Ropsu i Baudelaireu, zasjao je, bio je pun velikih gesti, i riječi. Nije tajna da voli biti u centru pažnje.

Na intervjuu, u četiri oka, bio je mnogo simpatičniji, otvoreniji.

Gola žena, samo u podvezicama, sa zavezanim povezom oko očiju vodi svinju. Ova slika “Pornokrat”, rad belgijskog umjetnika Ropsa, glavno je polazište izložbe Jana Fabrea, o kojoj vi pišete. Što ova slika simbolizira za vas?

- Za mene Ropsova slika simbolizira ljudsku vrstu, žene i muškarce koje vode instinkti, a ne razum.

I vas vode instinkti?

- Ne. Ovisi. Pokušavam da me vodi razum, no dopuštam povremeno i da me vodi i instinkt.

Prvi put ste surađivali s Fabreom prije nešto više od godinu dana, kada ste radili izložbu kojoj je glavna tema bila istina?

- Radio sam izložbu “Avanture istine” u suradnji s umjetničkom Fondacijom Maeght u Saint-Paul-de-Venceu, i pozvao sam 140 umjetnika. Jedan od temelja izložbe bio je dijalog između umjetnika prošlosti i umjetnika danas, na taj način, u tom dijalogu, želio sam dati dodanu vrijednost umjetničkim djelima i jednih i drugih. Fabreov je rad bio vrlo važan na toj izložbi. Njegova je Pietŕ bila u dijalogu s Pietom renesansnog umjetnika Cosima Ture, koja me već davno oduševila u Muzeju Correr u Veneciji, još kad sam bio mladić. Tura nije globalno poznato ime, iako je bio jedan od najboljih slikara renesanse. Fabre ne samo da je poznavao taj rad, već ga je i sam otprije obožavao. Obojica smo, dakle, vidjeli originalnost u istom djelu. Bio je to magičan dijalog, između Fabrea i Ture. Fabreov sam rad od ranije poznavao, njegove skarabeje, mozgove, autoportrete u zlatu i u bronci. No, ova je izložba započela bratstvo između njega i mene. Drugi je razlog naše suradnje Rops čiji rad poznajem već dugo godina. Upravo je Rops bio svjedok trenutka kad je u Namuru, u baroknoj crkvi Baudelaire doživio moždani udar, o čemu sam napisao knjigu prije 25 godina. Knjiga započinje upravo ovdje, u Namuru. Kad sam saznao da Fabre radi dijalog sa Ropsom, sve mi se činilo kao takva slučajnost. Rops je sveti umjetnik za mene, i odmah mi je bilo jasno da ću prihvatiti Fabreov poziv na suradnju. Rops je, uostalom, bio jedini pravi umjetnik kojeg je Baudelaire upoznao u Belgiji.

Čitav se projekt odvio i zato jer je Namur grad partner Monsa, koji je europski grad kulture za ovu godinu. No, Europska unija nije nešto što vas oduševljava... Što mislite o projektu Europski grad kulture?

- Ne zanima me previše taj koncept, to je blebetanje. Ono što mi je važno, bila je ideja da Rops i Fabre okupiraju neuralgične točke grada, to me fascinira. Kao boljševici kad su okupirali grad, željeznicu, centralnu banku, poštu, zimske palače, radovi dvojice umjetnika okupiraju kulturni centar, teatar, crkvu... preuzimaju grad. Svidjela mi se ideja. I Rops i Fabre proizvode ljepotu, naravno, no njihovi nas radovi navode i na promišljanje. Oni su, obojica, metafizičari.

Vas i Fabrea povezuje i kazalište. Vašu predstavu “Hotel Europa” nedavno ste izveli u Ukrajini. Zašto tamo?

- Ukrajina je vrlo važna, prva linija fronte, u vrlo važnoj bitci, bitci za Europu, protiv njezinih neprijatelja. Europa danas ima dva neprijatelja: radikalne islamiste, ISIL, i Putinov režim. Predstava “Hotel Europa” je molba za Europu, to je višeznačna predstava.

Usporedili ste Putina s Mussolinijem?

- Ne samo s Mussolinijem. Argument lingvističkog nacionalizma, koji postoji u Rusiji, vrlo je sličan onome koji je provodio Hitler, koji je tvrdio da svugdje gdje ljudi pričaju njemački je Njemačka. Putin je na tamnoj strani povijesti.

Ne govore uvijek svi intelektualci javno o politici, pogotovo Ukrajine, Bosne...

- Mnogi su od njih izgubili osjećaj što je njihova čast i što bi trebala biti, a to je internacionalizam. Zapeli su na svojim privatnim, lokalnim pričama, i nedostaje im širi kontekst, što bi trebala biti dužnost svakog intelektualca. Za mene je to situacija koja je bila u Bosni, i koja je sada u Ukrajini, vrlo jasna.

Odbili ste, u više navrata, počasnu medalju koju vam je željela dodijeliti francuska država, iako ste prijatelj s bivšim predsjednikom Sarkozyem. No, prošle ste godine medalju u Bosni primili. Zašto?

- Zato što mi je u Bosni priznanje bilo uručeno zbog pravih razloga, doprinosa otporu bosanskih ljudi. No, primiti medalju u Francuskoj, radi čega? Radi nekih općih zasluga? Ne da mi se. Nisu nagradili nešto određeno. Ne treba mi medalja za moje opće zasluge. Da je bila za nešto određeno, da se prepoznala kvaliteta, primjerice predstave “Hotela Europa”, uzeo bih medalju.

Zastupate stav da Bosna treba biti u EU?

- Naravno. U najmanju ruku trebaju biti otvoreni predgovori, što nije još učinjeno, a to je šteta.

No, vi imate vrlo izraženo mišljenje protiv EU. Zašto bi onda Bosna uopće trebala ući u Uniju?

- Pod broj jedan, Bosna bi bila svježi duh EU, pa bih i o Uniji imao bolje mišljenje. Drugo, iako nemam dobro mišljenje o tome što EU postaje, podržavam projekt Unije kako je izgledala na samom početku. Moj je san da ponovno oživi inicijalna ideja Unije, vjerujem da se to još može dogoditi, ako Bosna i Ukrajina uđu u EU.

No, mnogo je novih europskih vođa koji ne vjeruju u ovaj koncept, poput Tsiprasa, primjerice...

- Da i Orban.

No, Orban je na drugoj strani ljestvice...

- Putin je onaj koji vuče konce nad Tsiprasom. Europljani ne razumiju da Putin ima stvaran politički projekt, a to je da destabilizira Europu. Njegov je alternativni projekt, mnogo više od ideje da ponovno izgradi Sovjetski Savez. On ima pravi geopolitički, znači i filozofski projekt. U njegovoj glavi ova koncepcija može oživjeti samo ako je EU oslabljena. Tsipras vjeruje u ono što govori, svi vjeruju u ono što govore. No, igra na dvije strane stola, Putin je na jednoj, Merkel na drugoj, i vrlo skoro će morati odlučiti što će.

Kao drugog neprijatelja spominjete tzv. Islamsku državu. Nedavno su pripadnici ove terorističke organizacije uništili skulpture stare tri tisuće godina...

- Oni vjeruju da povijest ljudskog roda započinje s islamom. Kulturni tragovi prije islama, prema njihovom mišljenu, ne bi trebali postojati. I zato uništavanje.

Crkva u kojoj se srušio Baudelaire

Crkva Saint Loup, u kojoj se srušio Baudelaire, a sada Fabre tamo izlaže skarabeje sa zlatnim križevima, ima nešto magično. Lijepo mjesto za umrijeti...

- Da, crkva je magična. Kada se srušio, nije teško zamisliti kako su pred njegovim očima plesali zlatni stupovi, pompozne, luksuzne ispovjedaonice.

Baudelaire je i ranije dolazio u ovu crkvu, u Namur, ona ga je smirivala. Baudelaire nije umro ovdje, doživio je moždani udar. Živio je nakog toga više od godinu dana, no vrlo slabašan, beznačajan život.

Ropsova erotika u očima Lévyja i Fabrea

“Da mogu ukrasti jedno djelo iz bilo kojeg muzeja na svijetu, bila bi to slika ‘Pornokrat’ Féliciena Ropsa”, rekao je Belgijanac Jan Fabre, enfant terrible likovne i kazališne scene, u intervjuu prije par godina. Ova je rečenica polazište upravo otvorene Fabreove izložbe “Facing Times” u Namuru, kojoj je Bernard-Henri Lévy pisao predgovor.

Naime, u sklopu projekta Europski grad kulture 2015., belgijski Namur, gdje se nalazi Ropsov muzej, partner je gradu Monsu. Erotski je slikar Rops živio u drugoj polovici 19. stoljeća. Šira javnost za njega nije čula, no mnogi ga erotomani svijeta poznaju pa muzej godišnje posjeti oko 20 tisuća ljudi. No, iz Muzeja vjeruju da će Fabreova izložba udeseterostručiti broj posjeta. Fabre je, uostalom, najveća belgijska umjetnička zvijezda danas. Ropsovi se radovi, inače, donedavno nisu ni mogli vidjeti u stalnom postavu, već su bili smješteni u podrumu, gdje su ih mogli posjetiti samo oni koji bi iskaznicom predočili da su stariji od 18 godina. Jedan od njih bilo je, svojedobno, i mladić Fabre, koji je, kako nam priča, bio “fasciniran otkrićem njegovih radova”. Rops je, dodaje, “veličanstven, genij, njegova erotika i senzualnost fascinantne su”.

Fabre tvrdi: “Kada sam bio mlad, njegov je rad bio zanemaren, morao si biti konceptualan”. Dodaje i kako živi u “zemlji umjetničkih giganata, a Rops je svakako jedan od njih...”

Fabre se odlučio na dijalog s umjetnikom, njihova su djela postavljena po čitavom gradu, u Kulturnom centru, u Muzeju Rops, kod vijećnice, nad kazalištem, u crkvi... Fabre postavlja svoje autoportrete, obojane u zlatno, kako mjeri oblake, dirigira zvijezdama, jaše na gigantskoj kornjači, na brdu nad gradom...

U Muzeju Rops izložio je, također, autoportret; čini se da se umjetnik zabio u sliku “Pornokrat” koja ga je inicijalno inspirirala. Nadalje, u baroknoj crkvi izlaže skulpture zlatnih uvećanih skarabeja; jedan od njih nosi križ na kojemu piše kako je riječ o svetoj životinji. U vrtu Muzeja Fabreovi su autoportreti u kadi. “Od malih nogu ne mogu gotovo pa uopće noću spavati, naslijedio sam to od mame. I zato uvijek gdje spavam, moram imati kadu, kupanje me opušta, u kadi radim čitavu noć”.

Kao i Ropsu, i Fabreu ne nedostaje erotske mašte. Tako u Kulturnom centru izlaže zlatni mozak iz kojeg izvire - penis. Zašto? “Zato što je mozak najseksipilniji dio tijela”, odgovara. Erotika, smrt, strast, teme su koje povezuju umjetnike.

Izdvajamo