Studentski kapelan Damir Stojić jučer se, nakon niza izjava kojima u posljednje vrijeme zabavlja javnost, obrušio i na Harryja Pottera. Čarobnjak izašao iz pera J. K. Rowling mnogo mu je toga skrivio - kapelan je rekao kako to nije moderna bajka, jer su inače u bajkama čarobnjaci i vještice likovi koji predstavljaju zlo.
U ovim knjigama nije tako, a Stojić je rekao da u svijetu Pottera ne postoji lik koji se “ustrajno trudi u dobru. Za naizgled dobre ciljeve koriste se zla sredstva”. Iako je dodao da tu ipak ima pozitivnih likova i događaja, zaključio je kako u “cjelini prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala. Bolje je ne imati posla s Harryjem Potterom”.
I tako je čarobnjački svijet proglašen lošim.
Nije on prvi svećenik koji je to učinio - posljednji slučaj dolazi iz Poljske gdje je početkom ovog mjeseca svećenik pred djecom palio knjige o Potteru. Očigledno je kako im magični svijet koji obožavaju brojna djeca, ali i odrasli, smeta. Pitanje je jesu li uopće pročitali te knjige. Da jesu, bi li im promaknule vrijednosti koje se tamo mogu pronaći? Vrijednosti koje djeca uče na lijep način - ne u strahu od nečega, nego zato što je sve to dobro i lijepo.
Prvu knjigu o Potteru pročitala sam 2000. godine, a potom sam ih vjerno pratila kako su izlazile. Gledala sam filmove, čitala svu dodatnu literaturu koju je autorica J. K. Rowling objavila. Upoznala mnoge sjajne ljude s kojima dijelim ljubav prema toj knjizi. Ona i danas, gotovo 20 godina poslije, ima važno mjesto u mom životu. Čemu me to naučilo?
Mnogo divnih, dobrih stvari - i da je prijateljstvo važno.
Da ljudi dolaze u raznim bojama, oblicima, naravima i karakterima, ali da je važno samo to jesu li dobri ljudi ili ne, a ne to kako izgledaju. Da postoji zlo, kojemu se treba suprotstaviti čak i ako nam to komplicira i ugrožava život. Štoviše, da je naša dužnost boriti se protiv zla jer smo inače najobičnije kukavice.
Naučila sam i kako zlo ponekad dolazi u lijepom kaputu i s ljupkom frizurom, ali je često jednako zlo kao i ono koje stiže s prijetećim pogledom i dugim crnim plaštom. Naučila sam da ne smijemo osuđivati ljude na temelju onoga što vidimo - svatko od nas u sebi ima cijeli jedan svijet o kojemu mi ne znamo ništa, a utječe na nečije ponašanje.
No, istodobno sam uvidjela i da nas ružne stvari koje nam se dogode ne smiju odrediti: ne smijemo se ponašati prema ljudima loše samo zato što patimo.
No, mislim da je najveća vrijednost koju sam naučila iz te knjige - snaga ljubavi. Ona dolazi u raznim oblicima: vole nas roditelji, prijatelji, dečko ili cura, profesori, kolege... I ta je ljubav najsnažnija čarolija na svijetu.
Da, sve te vrijednosti naučili su me roditelji, no ova knjiga je uglancala sliku koju su oni za mene naslikali. Znam i da mnoga djeca u svijetu nemaju sreću da ih odgajaju roditelji koji ih vole i mnogima je ova knjiga jedino iz čega mogu naučiti neke vrlo važne vrijednosti. I zbog toga je teško vjerovati da netko, bilo tko, može u svijetu Pottera vidjeti apsolutno ijednu negativnu stvar.