DOBITNIK NAGRADE JL ZA PUBLICISTIKU

Drago Hedl: Strah je najstarija emocija, starija od ljubavi

    AUTOR:
    • Adriana Piteša

  • OBJAVLJENO:
  • 25.05.2011. u 18:55

ZAGREB - Glavaš - kronika jedne destrukcije (Novi liber) Drage Hedla publicistički žiri Jutarnjeg lista jednoglasno je proglasio najboljim publicističkim djelom u protekloj godini.

Taj spomenik novinarskom integritetu i hrabrosti bavi se Glavaševim dolaskom na vlast, načinom vladanja te detaljno istražuje zločine koji su pod njegovim zapovjedništvom počinjeni u Osijeku i tom dijelu Slavonije. Drago Hedl jedan je od najuglednijih hrvatskih novinara.

Danas reporter Jutarnjeg, dugogodišnji urednik i novinar Ferala, zbog svojih tekstova godinama je nosio glavu u torbi. “Bez obzira na to koliko god nekim ušima nije bilo ugodno čuti, osjećao sam dužnost da kao građanin Osijeka, svjedok tih zbivanja, ali i zbog povijesne istine, ispričam tu priču”, izjavio je primajući nagradu.

“Da nije bilo novinara, vjerojatno za većinu zločina nitko ne bi odgovarao.” Koliko se, u današnjoj kritici profesije, zaboravlja i na tu činjenicu?

- Novinari su u mnogim prilikama dežurni krivci, pa neka budu i u ovoj. No, šalu na stranu. Točno je da su novinari otkrili mnoge detalje o ratnim zločinima i da su često bili ispred službenih istraga. Njihova su otkrića, polako ali postupno, stvarala klimu kako takvi zločini ne smiju ostati nekažnjeni.

Ta je klima danas u Hrvatskoj prevladavajuća i u značajnoj su manjini oni koji će reći drugačije. Uloga novinara u tome je nemjerljiva i to im valja uzeti kao “olakotnu okolnost” kada se kritički govori o tome kava nam je profesija i kada nas se drži dežurnim krivcima za sva zla ovoga svijeta.

Trebalo je vrijeme

Malo što je tako paralizirajuće kao strah da će nastradati ljudi koje volimo. Kako se pobjeđuje ta emocija i jeste li ikad pomislili da zbog prijetnji prestanete pisati?

- Strah je, vjerujem, najstarija emocija, sasvim sigurno starija i od ljubavi. Strah, kao što kažete, može biti paralizirajući, ne samo kad se bojite za vlastiti život, već i za život bližnjih.

Tko bi mi vjerovao da kažem kako ne poznajem strah, kako sam na njega imun ? Ima ga u svakoj profesiji, prati nas gotovo u svemu što radimo. Strah je najlakše odagnati kada vjerujete da radite nešto ispravno, ono što je za opće dobro. Uvjerenje da radim baš to pomoglo mi je u svladavanju straha.

Kad se dvadeset godina bavite jednom temom, postane li donekle ona i vaša opsesija?

- Neki su mi zamjerali da je ono o čemu sam pisao u knjizi, a što je, u pravu ste, nastajalo gotovo dvadesetak godina, postalo moja opsesija. Ne bih se složio s tim. Razmotati to užasno zamršeno klupko bio je posao koji je tražio vrijeme. I strpljenje. Oni o kojim sam pisao bili su u vrhu vlasti, politički moćni, financijski jaki, s gustom mrežom ljudi koji su radili za njih. Moje pisanje bila je tek ona kap iz Cesarićeva slapa, koja je morala udariti tisuću puta da bi se nešto pomaklo za milimetar. Drugačije nije išlo. Trebalo je dakle vrijeme, pa moja “tiha voda” nekome može izgledati kao opsjednutost.

U jednom intervju rekli ste kako se Glavaševo ime i dalje izgovara sa strahom u Osijeku. Što će se dogoditi kad Glavaš izađe iz zatvora i što se treba dogoditi da ga se ljudi u Osijeku prestanu bojati?

- Čitam i slušam u intervjuima koje daje iz zatvora kako prijeti ljudima, neke spominjući i imenom, poručujući im da će se znati postaviti prema njima kad se vrati.

Loše je bude li vrijeme dosuđeno za katarzu iskorišteno za generiranje mržnje. Osijek je predugo bio, i još je uvijek, talac ljudi koji su ulijevali strah u kosti i čije se ime izgovara poluglasno, šapatom. S obzirom što se sve u tom gradu događalo i kakve je sila u njemu vladala, strah ljudi je razumljiv. No, stvari se mijenjaju i mada nisam ljubitelj poslovica, ipak je svaka sila za vremena

Vulkan energije

Koliko je izgledan njegov povratak na političku pozornicu i je li opasno podcjenjivati njegov utjecaj?

- Knjiga koja je dobila uglednu nagradu Jutarnjeg lista za najbolje publicističko djelo u 2010. završava rečenicom: “Vulkan njegove destruktivne energije još nije presahnuo”. Kada odsluži svoje, mogući su različiti scenariji onoga što će se događati, uključujući i povratak u politiku. Sa stigmom koju nosi presuda to neće biti lako. Bilo bi sjajno kada bi vulkan te nepresahnule energija prošao kroz filter katarze.

Mislite da će se istraga o ratnim zločinima u Osijeku zaustaviti na presudi Glavašu ili postoji šansa da se procesuiraju i oni koji su bili iznad Glavaša u zapovjednoj hijerarhiji?

- Tijekom suđenja bilo je mnogo kalkuliranja, kako optuženih, tako i njihove obrane. Računalo se, bilo je to evidentno, kako neke stvari ne treba reći, ne optuživati one iznad sebe, jer bi mogli pomoći.

Sjećate li se samo onih bombastičnih najava kojekakvih dokumenata i svjedočenja, koja će i one više iz zapovjedne hijerarhije povući u ponor. I što su rekli optuženi? Ništa. Ta je mračna osječka priča sada završena, mada ne vjerujem da je do kraja ispričana.

Izdvajamo