“Hod po rubu” vole uspoređivati s nekadašnjim hitom Christiane F. “Mi djeca s kolodvora ZOO”, potresnim romanom o izgubljenim tinejdžerima Zapadnog Berlina, knjiga je 1980-ih bila puno čitana i kod nas.
Ova naša, suvremena inačica opore tinejdžerske zbilje, ne nudi ništa manje tragičnu sliku rane mladosti - nasilje, droge, alkohol, gubitak ideala, izgubljenost u raznom smislu …, to su teme o kojima u svojem novom romanu govori Rosie Kugli.
Glavni junak romana “Hod po rubu”, Jakov Serdar, naivan je i plah dječak koji doživljava tragediju. Majka mu umire na rukama. Jakov ne želi otići iz Gorskog kotara, napustiti voljenog djeda, ali se s ocem mora preseliti u novozagrebačko Travno. Otac nema vremena za sina, tvornici u kojoj radi prijeti stečaj, a njemu burza rada. Usamljen i neprihvaćen u novoj sredini Jakov pati i tu se razvija priča o nasilju i onima koji će patiti oko njega …
Snaga pisane riječi
“Imam kćer i sina u tinejdžerskim godinama i intenzivno proživljavam njihove burne godine odrastanja, svašta vidim, čujem. Vjerujem u ‘snagu’ pisane riječi. Da knjiga može dotaći, promijeniti, navesti na razmišljanje, doživjela sam i ranije, s mojom knjigom ‘Nisam ti rekla’ koja je pokrenula i stručne krugove zadužene za temu alkoholizma kod mladih, gostovala na brojnim književnim susretima u školama, debatnim klubovima, tribinama, radijskim i televizijskim emisijama, no ono što je meni najvažnije: knjiga je doprla do onih kojima je namijenjena, a to su naši mladi.
Svakodnevno dobivam poruke i tinejdžera, ali i njihovih roditelja, profesora, knjižničarki, u kojima mi pišu kako su doživjeli knjigu i tada znam da sam uspjela! Znam kako je teško natjerati klince da čitaju, ali kad sami od sebe uzmu knjigu i još k tome, samoinicijativno napišu poruku, koliko ih je knjiga dirnula, koliko su plakali, neki su nakon pročitane knjige odlučili su da više neće piti.
I za roditelje
Nakon toga, odlučila sam da neću stati”, objašnjava autorica kontekst u kojem je nastao roman “Hod po rubu”, u kojem baš kao i u “Nisam ti rekla” oslikava mračnu stranu života zagrebačkih tinejdžera. Napisan je u suradnji s novinarkom Marijanom Pleše koja prati teme crne kronike, a temelji se dijelom i na sudskom spisu.
Dr. Lana Petö Kujundžić u predgovoru knjizi ističe kako je to štivo koje trebaju pročitati i roditelji jer jako dobro opisuje rizične i zaštitne faktore za maloljetnike. Knjiga je ovih dana predstavljena u okviru javnozdravstvene kampanje “Nije cool biti bully” koju je pokrenuo Grad Zagreb u suradnji s Centrom za zdravlje mladih.
Okrugli stolovi
Kugli upozorava da postoji problem tamne, prikrivene brojke kriminaliteta koja se ne vidi, pa se situacija, barem u brojkama, čini boljom negoli jest: “To što statistike delinkvencije mladih na žalost neopravdano smanjuju broj počinjenja kaznenih djela ne može me zavarati. Gledam svoju djecu, naše mlade, vidim što se dešava. Ne mogu se oteti dojmu da su nasilje i besmisao vjerni pratitelji odrastanja novih generacija.
Uvrede, mobing, buling … Ali, ne samo to, mladi danas stradavaju u tučama, od zabijenog noža. Nakon svakog novog slučaja nasilja javnost traži krivca. Pita se tko je pogriješio. Jesu li to roditelji, država, školstvo, mediji? Održi se nekoliko okruglih stolova, malo senzacionalističkih naslova i sve pada u zaborav. Do sljedećeg slučaja.”
Književnost, ističe Kugli, može pomoći: “Svjesni smo da društvo nikada ne može dovoljno učiniti na prevenciji nasilja i da ne postoji prevencija koja će nasilje u potpunosti iskorijeniti, ali dužnost nam je ukazati i objasniti posljedice buntovništva, nasilja i agresije. Objasniti to tako da nas mladi ‘čuju’: kroz njihovu priču, na njihov način, služeći se njihovim crticama iz života, njihovim jezikom koji će možda nekim zaparati uho.”
Rosie Kugli diplomirana je pravnica, rođena Zagrepčanka, po majci je Mađarica pa dobro govori mađarski jezik, autorica je više knjiga za djecu, monografija o sportašima i ljubavnih romana.