„Rastanci“, novi roman Mani Gotovac predstavljen je u četvrtak navečer u Zagrebu, u odsustvu autorice koju je bolest spriječila doći na promociju. Roman je Gotovac posvetila bivšem i preminulom suprugu, životnom prijatelju, slikaru, scenografu, scenaristu i dizajneru Željku Senečiću.
Priča je to, pisana kao fikcija, o odnosu dvoje ljudi koji zbog zaljubljenosti ostavljaju supružnike, vjenčaju se, ubrzo potom upadaju u razne probleme, ona je uvjerena da joj je nevjeran, prekidaju odnos, ali se ponovo i više puta jedno drugome vraćaju. Na koncu junakinja, nakon smrti glavnog lika, piše emotivnu posvetu.
Urednik romana Drago Glamuzina kazao je da je riječ o jednom od umjetnički najcjelovitijih tekstova koje je autorica napisala, napomenuvši da je na njemu radila dvije godine te da joj je jako stalo do tog teksta. Istaknuo je da u njemu nije ispričana samo jedna ljubavna priča, već i važan društveni kontekst u kojem se ona odvijala.
U dijelu romana autorica, primjerice, tematizira i propast Jadran filma, u kojem jedan od likova radi kao scenograf. „Dio romana koji govori o 1970-im priča i o prednostima toga vremena koje se danas pokušavaju na svaki način poniziti ili ih se ne spominje“, napomenuo je Zoran Ferić. „Ja bih kao jednu od prednosti spomenuo slobodu. To se vrijeme često danas prikazuje kao sivo, olovno, vrijeme partijskog socijalizma, a u romanu vidimo slobodu na raznim razinama - od seksualne, ljubavne, njih dvoje su ljudi koji stalno putuju, u Veneciju, ali i u druge europske gradove, slušaju muziku, gledaju filmove, druže se s umjetnicima iz cijelog svijeta, sa značajnim filmašima“, kazao je Ferić.
FOTOGALERIJA: Predstavljanje novog romana Mani Gotovac
Autorici je, spomenuo je Glamuzina, bilo jako važno obraniti glavni muški lik u romanu, opravdati njegovo ponašanje, nevjere. Andrea Zlatar mišljenja je da ga je „više negoli obranila. Dapače, osjećaj krivnje, tipičan za ženske junakinje, je nešto što ona sebi pripisuje od početka. U prvom dijelu se osjeća krivom što razara dvije veze, jer je njezina zaljubljenost motiv pokretač, a dvoje ljudi pati. Potom se osjeća krivom zato što ne može kontrolirati svoju ljubomoru.“
Knjigu je važno čitati, napomenula je Zlatar, „i stoga što je pisanje o suvremenoj hrvatskoj povijesti krajnje zapušteno, posebno od 1960-ih naovamo, a ova knjiga nam može pomoći da putem pripovijedanja izgradimo kolektivno sjećanje. Da nadoknadimo tu prazninu u kojoj je 50 godina gotovo izbrisano.“
U romanu se pojavljuje niz likova iz stvarnog života. Na početku stoji autoričina napomena da je sve izmišljeno, pa i dijelovi koji se odnose na stvarne ljude. „Samo bi površni čitatelj pomislio da je korištenje tih stvarnih imena nekakva udica za popularnost romana. Stvar je u tome što su ti ljudi, Igor Mandić, Arsen, Berković i ostali zapravo kreirali to vrijeme … Mislim da bi bila izdaja toga vremena i izdaja tih ljudi da oni nisu spomenuti“, drži Zoran Ferić.