INTIMNE MISLI O OMILJENOJ MOLITVI

JUTARNJI PRVI OBJAVLJUJE ULOMAK KNJIGE PAPE FRANJE POD NASLOVOM 'OČE NAŠ' Govorimo 'Sveti se ime tvoje', a živimo bez vjere

REUTERS

 

Neobičan papa je Frane (ili Frano, ili Franjo - kad se ime prevodi, svaki uvriježen oblik je dobar). Direktan je. U Isusa naglašava milosrđe kojim ne mijenja zabrane ali oprašta kazne onome tko se kaje iz ljubavi a ne iz straha.

Rođen je u Buenos Airesu 1936, za svećenika zaređen 1969, a za biskupa 1992. Sv. Ivan Pavao II premjestio ga je za nadbiskupa u Buenos Aires 1998 i učinio kardinalom 2001. Slovio je za kandidata i poslije njegove smrti, za papu je izabran nakon odricanja Benedikta XVI 2013. Od tada ga kritiziraju.

Kritiziraju ga zbog stavova koje je iznosio i Pio XI, zbog dosjetaka kakvima se služio sv. Pio X, zbog osuvremenjivanja Crkve kakvoga se latio sv. Ivan XXIII.

Po otvorenosti nema mu premca: prvi je papa koji daje prave intervjue, prvi koji svoju čovječnost javno samokritizira. Za to treba hrabrost.

Olako je tvrditi da je takav kakav je jer je prvi papa prispio iz Latinske Amerike ili prvi papa isusovac. Važnije je što je prvi papa koji je uzeo ime “siromaška iz Assisija”, prvi koji je rekao da želi Crkvu “siromašnu za siromahe”.

 

Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i web knjižari Verbuma, a više o njoj možete saznati na linku ovdje.

Ekskluzivni izvadak iz knjige Pape Franje: “Oče naš”

Krenuo sam iz padovanskoga zatvora s pregršt riječi u rukama: riječi Očenaša. Zatvorski pakao naša je periferija, osmijeh pape Franje naša je utjeha. Kada je vlak usporio, dobrodošlica Vječnoga Grada bio je grafit našvrljan na zidu jednoga vijadukta: „Bez temelja, zaboravite na visine.“

Četvrti je kolovoz 2017. Trebam napraviti intervju s Papom (…) o molitvi Očenaš. Kada se u Domu svete Marte dizalo otvorilo, Papa je već bio tu: nikakva radost koja može razveseliti ljudsko srce ne može nadmašiti ovu kada znate da vas netko očekuje. „Sjedi ovdje. Skini jaknu, danas je vruće.“ Pričam mu o sebi, o njima: Enricu, Marziju, svim onim pljačkašima i opljačkanima. Dajem oduška i donosim mu neizrecive osjećaje, ljubav, smijeh i osmijeh mojih zatvorskih žonglera. Kao sin ocu iznosim mu svoju osobnu priču. Opuštena lica, prati me i ohrabruje: „Don Marco, nema veće milosti od stida zbog vlastitih grijeha.“

SVETI SE IME TVOJE

Molitva Očenaš nastavlja se na možda zbunjujuć način. Govori se „sveti se ime tvoje“. A kada čujem riječ „ime“, na pamet mi pada izraz uobičajen u mojemu mjestu: „Stalo mu je do dobra imena“, drži do ugleda svojega imena. Kako Papa tumači posvećivanje Božjega imena koje je već po sebi sveto? Možda je netko tu svetost uzeo, profanirao je, a mi tražimo od Boga da je svojom milošću ponovno očisti?

„Sveti se ime tvoje“ u nama, u meni. Jer toliko puta mi vjernici, mi kršćani, pružamo žalosno, ružno svjedočanstvo. Govorimo da smo kršćani, kažemo da nam je jedan otac, a živimo kao, ne ću reći životinje, ali kao osobe koje ne vjeruju ni u Boga ni u čovjeka, bez vjere; živimo čak čineći zlo, živimo ne u ljubavi nego u mržnji, u nadmetanju, u ratovanju. Zar se sveti ime Božje u kršćanima koji se međusobno bore za prevlast? Zar se sveti u životu onih koji unajmljuju plaćena ubojicu da se riješe neprijatelja? Zar se sveti u životu onih koji se ne brinu za vlastitu djecu? Ne, tu se Božje ime ne sveti.

Iskustvo koje proživljavam u zatvoru podsjeća me na vaše propovijedanje. Poznajem zatvorenika koji svaki put kada uđe u crkvu, zaspi. Jednom sam mu pokušao reći: „Čuj, možda i nije baš lijepa navika spavati u crkvi.“ On mi je uzvratio prekrasnim odgovorom: „Znaš, ja sam ti malo lud i nigdje ne uspijevam zaspati, jedini trenutak kada ne mislim ni na što jest kada sam u crkvi.“ Prisjetio sam se kako ste jednoga dana, odgovarajući dječaku koji je ispovjedio: „Svako malo zaspim na klanjanju“ rekli: „Nije važno, on te svejedno gleda.“ Ovaj me zatvorenik uči što znači „svetiti“ ime, tj. kako se klanjati.

Prepustiti se njegovu gledanju. I ja, kada idem moliti, ponekad zaspim, a sveta Terezija od Djeteta Isusa govorila je da se to i njoj događa, a Gospodinu, Bogu, Ocu sviđa se kada netko zaspi. Kaže Psalam 130. – ili 131., već prema brojenju – onaj kratki: „ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke.“ To je jedan od mnogih načina posvećivanja Božjega imena: osjećati se kao djetešce u njegovim rukama.

No Božje je ime Milosrđe.

Jest Milosrđe, to je točno. Sve oprašta, oprašta sve. Jednom je u Buenos Aires stigao kip Gospe Fatimske i za bolesnike je slavljena misa na velikomu stadionu punom ljudi. Ja sam već bio biskup, otišao sam u ispovjedaonicu i ispovijedao sam, ispovijedao, prije i tijekom mise. Na koncu, kada više nije bilo gotovo nikoga, ustao sam i krenuo jer me na drugomu mjestu čekala krizma. Međutim, došla je neka sićušna, skromna gospođa, sva u crnini, kako se odijevaju seljanke na jugu Italije kada su u koroti; ipak, njezine blistave oči osvjetljavale su joj lice. „Želite se ispovjediti,“ rekao sam joj, „ali vi nemate grijeha.“ Gospođa je bila Portugalka i odgovorila mi je: “Svi imamo grijeha...“ „Onda pazite: možda Bog ne oprosti.“ „Bog sve oprašta“, ustvrdila je posve sigurna. „A kako vi to znate?“ „Kada Bog ne bi sve opraštao, svijeta ne bilo“, odgovorila je. Htio sam joj reći: „Ma zar ste vi studirali na Gregoriani!“ To je mudrost jednostavnih koji znaju da imaju oca koji ih uvijek čeka: Bog ne čeka da pokucaš na njegova vrata, nego on kuca na tvoja, da ti uznemiri srce. On tebe prvi čeka. Volim to reći na španjolskome: Bog nas primerea.

Pretječe nas.

Pretječe nas. To je milosrđe.

Jedan svećenik iz moje biskupije, govoreći u zatvoru, ovako je protumačio milosrđe: „Isus nam kaže: ‘Vi ste pogriješili? Nije važno, ja ću platiti’.“ Divan je Bog koji nas pretječe.

© 2017 Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano

© 2017 Rizzoli Libri S.p.A/Rizzoli, Milano

© za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017.

Predstavljanje knjige u Hrvatskoj: Hrvatski prijevod jedini će u Europi biti objavljen na isti dan kad i original u Italiji

Nepune dvije godine nakon objavljivanja knjige intervjua pape Franje, naslovljene “Božje je ime Milosrđe”, vatikanska izdavačka kuća Libreria Editrice Vaticana i izdavačka kuća Rizzoli najavile su objavljivanje nove jedinstvene knjige pape Franje pod naslovom “Oče naš”, koja se temelji na razgovoru o. Marca Pozze s papom Franjom, a koja svim ljudima približava značenje i smisao najpoznatije molitve. Zahvaljujući dugogodišnjoj dobroj suradnji s vatikanskom izdavačkom kućom i Rizzolijem, već pri samom začetku ovoga pothvata u njega je uključena i izdavačka kuća Verbum, kojoj je povjereno objavljivanje hrvatskoga izdanja. To je omogućilo da se prijevod na hrvatski jezik odvija istodobno s pripremama za objavljivanje talijanskoga izdanja tako da je Hrvatska jedina zemlja u kojoj će se ova nova Papina knjiga objaviti istodobno kada i u Italiji - u četvrtak 23. studenoga 2017. godine.

Hrvatsko izdanje knjige “Oče naš” bit će predstavljeno na sam dan objavljivanja knjige, 23. studenoga, u 11.30 sati na konferenciji za novinare u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. Knjigu će predstaviti dr. sc. mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, dr. sc. fra Ante Vučković, profesor KBF-a Sveučilišta u Splitu, dr. sc. Miro Radalj, direktor Verbuma, i mr. sc. Petar Balta, glavni urednik Verbuma.

Nakon ovoga istodobnog objavljivanja u Hrvatskoj i Italiji uslijedit će objavljivanje i u mnogim drugim zemljama, a očekuje se da će knjiga “Oče naš” ponoviti uspjeh Papine knjige “Božje je ime Milosrđe”, koja je postala međunarodni bestseler prodan u milijunima primjeraka i čije je hrvatsko izdanje doseglo nakladu od 20.000 primjeraka. Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, a više o njoj možete saznati na stranici izdavačke kuće. (I. Bešker)

 

ELIPSO

Izdvajamo