Kad govorimo o kriminalističkim romanima i trilerima, britanska spisateljica Sharon Bolton veliko je ime na svjetskoj književnoj sceni. Odrasla je u Lancashireu, ima dvije sestre, a iako je sanjala o karijeri glumice ili plesačice, život ju je odveo u spisateljske vode. Jedno vrijeme živjela je u Londonu gdje se bavila odnosima s javnošću, nakon čega se sa suprugom odselila iz grada kako bi se fokusirala na obitelj i pisanje. Od njezinih uspješnica na hrvatski jezik prevedeno je nekoliko knjiga. "Male prljave laži", "Voli me, ne voli me" i "Krvava žetva" naslovi su koje već sad možete nabaviti, a uskoro izlazi i njezin najnoviji roman "U sjeni zla". Ne samo to, Sharon Bolton uskoro stiže u Zagreb, gdje će se družiti s obožavateljima. Ususret dolasku, odgovorila nam je na nekoliko pitanja i otkrila zašto je uopće počela pisati, odakle joj ideje za knjige te tko su joj idoli.
Kako osmišljavate svoje romane? Imate li jasan sinopsis već na samome startu ili započnete neku ideju i razvijate je dok pišete?
- Obično su potrebne tri ideje da bih krenula pisati knjigu, a znam da sam spremna kad vidim kako se te tri ideje međusobno spajaju. Provodim otprilike dva do tri mjeseca istražujući temu knjige i cijelo to vrijeme razmišljam o priči, razvoju scenarija i likova. U tom periodu čak mi se pred očima pojavljuju i sami dijalozi. Nakon što završim istraživanje, spremna sam početi pisati. Volim zapravo što je više moguće unaprijed sve isplanirati, ali moje su knjige dosta kompleksne pa ne mogu svaki detalj i obrat u radnji pretpostaviti odmah. Na kraju krajeva, početak pisanja knjige djelomično je povezan i sa sudbinom. Moraš vjerovati u sebe i u svoju priču. Sve je to jako uzbidljivo, možda čak malo i zastražujuće, ali na kraju za taj rad dobiješ nagradu, i to veliku.
Kako nastaju vaši likovi? Jesu li bazirani na nekome koga poznajete ili na vama samima?
- Često me pitaju baziram li svoje likove na stvarnim ljudima i obično odgovaram potvrdno jer to ljude čini prilično nervoznima. Ipak, istina je u tome da nije moguće ljude iz svakodnevnog života pretvoriti u likove iz knjige. Ljudi su puno više kompleksniji od likova u romanima, a čak i oni likovi koji se pokažu vrlo originalnima na kraju imaju samo dvije dimenzije. Trik je u tome da čitatelj sam oživljava likove. Ne trošim puno vremena na razvoj samih likova. Sav moj fokus pri pisanju ide na zaplet radnje. Moji se likovi razvijaju sami, u načinu na koji reagiraju na događaje i kako međusobno komuniciraju. Smatram da je rezultat daleko prirodniji i vjerodostojniji.
Koja je točno priča iza lika Catrin Quinn?
- Catrin Quinn iz knjige 'Male prljave laži' je žena koja je izgubila sve. Njezina dva mlada sina poginula su u stravičnoj nesreći, a za to je kriva njezina najbolja prijateljica Rachel. Njezina tuga koštala ju je ne samo braka, već i muškarca u kojeg se kasnije zaljubila. Dok se utapala u žalosti, mnogo je puta pokušala sebi oduzeti život, ali u jednom trenutku shvatila je da želi zagorčati život Rachel koju je počela neizmjerno mrziti. Zaključuje da će pronaći mir samo ako se dosjeti najstrašnije osvete za Rachel. Po mom mišljenju, ona je žena koje se zaista treba bojati.
A tko je Maggie Rose?
- Maggie Rose iz knjige 'Voli me, ne voli me' je žena puna misterija. Sjajna je pravnica i autorica kriminalističkih romana, živi sama u kući uz more i ne trebaju joj prijatelji. Zapanjujuće je lijepa i ne mari niti malo ako je ljudi mrze. A često je mrze jer radi s osuđenim ubojicama i brani ih na sudu. Postoji samo jedan muškarac kojega Maggie nema interesa braniti - to je zgodni, karizmatični serijski ubojica Harmish Wolfe. Veliko je pitanje hoće li se predomisliti.
Kako ste se uopće odlučili za pisanje? Koja je bila prva priča koja je zapravo pokrenula tu vašu stvaralačku lavinu?
- Prije nekoliko godina moja sestra i njezin suprug kupili su zemljište kraj stare crkve na moru na sjeveru Engleske. Sagradili su prekrasnu novu kuću, no ubrzo nakon što su se u nju uselili, u svome vrtu pronašli su ostatke ljudskih kostiju. Otkrili su i kako to nije nimalo neuobičajeno, a ja sam pomislila kako nema boljeg mjesta od groblja za sakriti nečije tijelo. I što bi se dogodilo da netko slučajno otvori grob i u njemu otkrije više tijela, više nego što je istaknuto na nadgrobnom spomeniku? Ta ideja zapravo je postala radnja moje knjige 'Krvava žetva'.
Što se promijenilo u vašem životu nakon što ste postali svjetski poznata spisateljica?
- Vrlo malo, moram biti iskrena. Kupili smo psa nakon što sam shvatila da se više ne moram vraćati na posao i on nam je izuzetno obogatio život. Imali smo nekoliko vrlo lijepih godišnjih odmora, posjetili smo predivna mjesta poput Novog Zelanda i Tanzanije, ali zapravo i dalje živimo u istoj kući i imamo iste prijatelje. Najljepša promjena jest sama činjenica da mi se iz cijeloga svijeta javljaju čitatelji koje su duboko dirnule moje priče.
Što je sve potrebno za napisati knjigu? Što istražujete i s kime sve razgovarate dok stvarate?
- Moj proces pisanja traje oko godinu dana. Istraživanje i planiranje mogu potrajati do tri mjeseca, a prvi nacrt knjige koji šaljem uredniku spreman je za kojih šest mjeseci. Nakon toga kreće uređivanje knjige, za koje mi treba otprilike još tri mjeseca. Ne razgovaram ni s kim dok pišem knjigu. Priče žive u mojoj glavi sve dok ih ne budem spremna podijeliti sa svojim urednikom.
Surađujete li s drugim kolegama dok pišete? Ako da, s kime?
- Vrlo sam dobra prijateljica sa spisateljicom Belindom Bauer, ali ne razgovaramo o svojim knjigama dok ih pišemo. Obje razumijemo da je proces pisanja vrlo privatan. Iskreno, ne mislim da bih mogla s nekim pisati knjigu.
Imate li svog idola?
- Imam dva idola, Charlotte Bronte i Stephena Kinga. Volim reći da je moje pisanje zapravo kombinacija to dvoje pisca.
Uskoro dolazite u Hrvatsku, kakva su vaša očekivanja od posjeta Zagrebu?
- Uvijek uživam u inozemnim putovanjima i osjećam se zaista privilegirano jer se mogu vidjeti s čitateljima iz drugih zemalja, a ne samo iz domovine. Puno sam puta čula koliko je Hrvatska lijepa i zaista se radujem što ću posjetiti Zagreb.