KRIMIĆ PROSLAVLJENE SPISATELJICE

Kako je J. K. Rowling obranila medij knjige, a onda ostavila Pottera zbog detektiva Strikea

    AUTOR:
    • Željko Ivanjek

  • OBJAVLJENO:
  • 15.07.2016. u 07:31

EDINBURGH, UNITED KINGDOM - DECEMBER 04: Author JK Rowling reads passages from her new book,'The Tales of Beedle the Bard' to 200 school children at the National Library in Edinburgh on December 4, 2008 in Scotland. (Photo by David Cheskin-Pool/Getty Images)
Getty Images

Želja za dobrim pisanjem nije nimalo slabija od želje za dobrim životom. Ovu pretpostavku dokazuje proslavljena spisateljica J. K. Rowling (r. 1965.), za nas starije veća od Brlić-Mažuranićke, Graya, Maya, Burroughsa, Dumasa oca i sijaset drugih pisaca zajedno, premda smo odrastali s njima.

Naime, naša su djeca pro-čitala, to jest počela čitati knjige, na njenoj seriji romana o Harryju Potteru. Za našu “starudiju” nisu ni htjela znati, uključujući “stare” Tolstoja, Gogolja itd. Zaslužila je J. K. R. bilo koju kraljevsku titulu zato što je u vremenu kompjutorskih igrica, Playstationa i njegovih inačica obranila medij knjige i dala mu posljednju ili još jednu priliku.

Svejedno, poslije milijuna čitatelja i nekoliko “odgojenih” naraštaja, poslije holivudskih ugovora i postotaka, financijski, vjerojatno, sasvim bezbrižna, Rowling je željela provjeravati vlastiti spisateljski kredibilitet, pa je poput nekih drugih pisaca, recimo Stephena Kinga, skovala pseudonim Robert Galbraith i pod njim objavila, dosad, tri kriminalistička romana. Očito, morala je pisati, bilo je to jače od honorara i nje same.

Rowling je bila razotkrivena, navodno protiv svoje volje, pa danas s ponosom potpisuje, mimo knjižno-filmskog serijala o Potteru (7 romana), još jedan o detektivu Cormoranu Strikeu. Njenu krimić-trilogiju objavila je na hrvatskom Mozaik knjiga, točnije upravo ju je zaokružila trećim romanom pod naslovom “Karijera zla”, u prijevodu Mirne Čubranić. (Prije su izašli: “Zov kukavice” i “Dudov svilac”).

Pisanje kao strast

 Zadivljujuća je strast J. K. Rowling za pisanjem i njezina potreba za provjerom vlastitog književnog identiteta. Slična je legendama o nekim klasicima, koji su na kojekakve natječaje poslali svoja djela i bivali odbijeni. No, vjerujem da Rowling nitko ne bi odbio čak i da svoja djela potpisuje vražjim imenom.

Roman “Karijera zla” pripada, razumije se, žanrovskoj književnosti u kojoj postoji niz konvencija kojih se sudionici moraju pridržavati. To je preduvjet koji je Rowling, čini mi se, lako prihvatila. Ona nema nikakvih problema s konvencijama krimića, sa zagonetkom i odgonetkom; napokon, one su činile dio motivacijskog kompleksa Potter serijala. Već u prvom romanu - “Potter i Kamen mudraca” dječak Harry i ubojica Voldemort tragaju za naslovnim kamenom “kao za ubojicom”.

Kada bi postojao polifonijski krimić, onda bi mu Galbraith, tj. Rowling bila vodeća suvremena predstavnica. Mihail Bahtin sagradio je teoriju o višeglasnosti na romanima Dostojevskog, dakako, i nije ciljao na žanr. Ali, J. K. R. ju je posvojila. U “Karijeri zla” patološki zločinci jesu zrcala u kojima se odslikava suvremeno britansko društvo, nadasve njegova vojska - britanska vojska čiju su popularnost uzdigli ratovi u Afganistanu i Bosni, u kojima je ovako ili onako sudjelovala.

Napokon, glavni junak “Karijere zla”, i čitave ove krimi-trilogije, jest Cormoran Strike, veteran oba spomenuta rata - još pamti neugodno iskustvo iz Mostara - koji je pekao istražiteljski zanat kao pripadnik vojske. Sin slavne rock-groupie Lede poslije se prebacio u civilne istražitelje, “obične” detektive, usredotočene na preljube i parnice o skrbništvu nad djecom. Sve dok njegova tajnica Robin Ellacott (26 god.) ne primi iz ruku zagonetnog dostavljača motorista paketić, a u njemu odrezanu žensku nogu. I to desnu, jer je i sam Strike ostao bez iste, u visini koljena, u Afganistanu.

Za ovako krvavu poruku, posredno upućenu njemu, Strike otpočetka sumnjiči trojicu muževa, od kojih je dvojicu upoznao još u vojnim danima istražujući slučaj trgovine narkoticima na Cipru i pedofilije u Njemačkoj. Treći pak muž njegov je bivši očuh, suprug groupie-majke dobra srca, kojega tereti za njenu smrt, bez obzira na to što je na sudu bio oslobođen odgovornosti, koja je posljedično pripisana “nedužnom” predoziranju heroinom. Prezimena trojice su: Brockbank, Laing i Whittaker.

Patološki zločini

Spisateljica Rowling oslikava živote i slučajeve te trojice istražujući njihovu najbližu okolinu, tako da Robin i Strike putuju iz Londona sve do Edinburgha u Škotskoj i pjesničkog Lake Districta u Cumberlandu, dakle uzduž i poprijeko Kraljevstva. Pritom, razumije se, ne smijem reći je li tko od prethodne trojice serijski ubojica žena, koji se iščahurio iz već spomenute specijalne pošiljke. Ili je to, ipak, sumnjivac policajca Wardlea.

Ali, ipak moram reći da je ovakav niz patoloških zločina koje je u “Karijeri zla” izložila spisateljica teško sabrati na jednom mjestu. Bio to slučaj gnusne pedofilije ili vaginalnog ranjavanja supruge, sve je tu, i BIID sindrom kao središte. “Body Integrity Identity Disorder”, ili poremećaj identiteta tjelesnog integriteta, koji se manifestira u težnji pojedinca da mu se amputira određeni dio tijela, najčešće noga, iako je zdrava.

Trojica osumnjičenih tri su odvojena ulaska u pakao, a njihov humani bestijarij podsjeća na najcrnje fragmente BBC-jevih serija i Hollywooda. No, u roman je uključena i povijest ljubavi tajnice Robin i njezina knjigovođe Matthewa, od rastanka do crkvenog vjenčanja. Isto tako, Rowling neustrašivo koristi poziciju sveznajućeg pripovjedača kako bi u nekim, iako rijetkim, poglavljima premjestila fokus interesa s potrage na traženoga, na samog ubojicu. Posvećuje mu poglavlja, ali taji njegov identitet, sve do 60. poglavlja ili do 532. stranice, dakle do samog kraja romana (obaseže 557 stranica). Kako god, vještim vođenjem i montiranjem radnje Rowling uspijeva zadržati ravnotežu i napetost prvog, istražiteljskog plana radnje.

Odnos detektiva Strikea i njegove tajnice Robin podsjetio me na slične odnose, takoreći platonske, nerealizirane strasti kod očeva modernog krimića, Chandlera i Hammetta. Tada je seksualna i svaka druga agresivnost kasnijeg Spillanea bila još “neotkrivena”. Šutljivi Strike strogo luči osobni život od detektivskog posla. O njemu šuti. A njegova se tajnica ponaša slično, tako da mu je jednu tragičnu epizodu iz svoje prošlosti (silovanje) skrivala sve dok nije odveć popila.

Ali, ljubavni su odnosi za Rowling na drugom mjestu interesa, iza djece i tinejdžera. Oni su joj i ovdje važni. Njene djevojčice koje su žrtve pedofila razaraju srce svojom nevinošću, kao i njihove majke, koje redovito ne sumnjaju da su zlostavljači baš njihovi partneri. Uostalom, Robin je bila spremna izgubiti posao kako bi upozorila jednu majku da joj partner Brockbank muči kćer.

Rock-citati

Iza svakog zločinca J. K. Rowling kao da postoji stanovita tragična prošlost koja, međutim, ne smije ispričavati bilo kakvo, pa ni najmanje zlo. I baš po tom sjajnom poznavanju mlade psihologije možda bi se moglo pogoditi da je Galbraith otpočetka bio netko drugi, tko sjajno poznaje dječji svijet i svijet djetinjstva. Ali, nisam siguran, možda to samo umišljam pod dojmom halo efekta. Jednako tako, ne znam da li bezbroj rock-citata, na čelu s Kultovcima (Blue Öyster Cult), opisuje atmosferu jednog vremena o kojoj govori “Karijera zla” ili je samo otežava.

Bilo kako bilo, prvi Strike roman, “Zov kukavice”, objavljen je u travnju 2013. i prodan u 1500 primjeraka i još u 7000 primjeraka e-formata itd. Možda premalo za autoricu koja je samo “Kamen mudraca” (1997.) prodala u 110 milijuna primjeraka. “Zov” je bio na 4709. mjestu Amazonove prodajne liste, sve dok nije otkriveno, 14. 7. iste godine, da se iza Galbraitha krije Rowling; tada je roman preko noći dospio na treće mjesto iste liste. I postao bestseler. A prodaja mu je skočila za 150.000 posto. Može li biti drugačije s autoricom koja je sedam romana o Potteru prodala u 470 milijuna primjeraka, da ne velim baš pola milijarde.

A kad su je pitali hoće li Cormoranu Strikeu posvetiti sedam romana kao Harryju Potteru, Rowling je odgovorila da je već dosad zamislila više romana. I da uživa pišući ih. A mi čitajući ih. S nadom da bi se bivši čitaoci Pottera mogli okrenuti Strikeu i, još jednom, knjizi.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo