ZAGREB - Epski roman "Proroci fjorda Vječnost", jednoga od najznačajnijih suvremenih danskih autora Kima Leinea, predstavljen je u utorak navečer u razgovoru s autorom koji je objasnio da knjiga ipak nije kritika danskoga kolonijalizma na Grenlandu, ali da si je osobno zadao da Dance, koji to u biti i ne znaju, upozna s posljedicama te kolonijalizacije.
Leine je za tu knjigu, objavljenu 2012.. osvojio Nordijsku nagradu za književnost i Dansku književnu nagradu, prevedena je na dvadesetak jezika i samo u Danskoj prodana u više od sto tisuća primjeraka.
Hrvatskim čitateljima knjiga je dostupna zahvaljujući zagrebačkoj nakladničkoj kući Hena com i prijevodu Miše Grundlera koji je okupljenima u dvorani Müller kina Europe izravno prevodio i riječi autora za što je dobio veliki pljesak publike, a i samoga autora koji je posvjedočio kako on nešto tako sigurno ne bi mogao učiniti.
Predstavljanje je priređeno u sklopu projekta "Europa iznutra i izvana" kojim izdavač Hena com predstavlja knjige deset nagrađivanih europskih autora.
Epski roman o sudaru danske i grenlandske kulture
Kroz odgovore na pitanja što su mu ih postavljale promotorica Janica Tomić i urednica Ana Hadžić, Leine je slušatelje uvodio u roman koji je smjestio na kraj 18. stoljeća, odnosno u 1792. kada glavni junak Morten Falck odlazi iz maloga norveškog mjesta i dolazi u Kopenhagen na studij teologije na koji ga prisiljava otac. Po dolasku u velegrad, Falck počinje presipitivati samoga sebe, zanimati se za znanost, posebice medicinu, točnije patologiju. Odnosno, kako je to rekao Leine, postaje pravi moderan čovjek - podijeljen između znanosti i Boga.
Usprkos tomu, ipak je završio studij teologije i odlučio se posvetiti misionarskom radu u danskoj koloniji na Grenlandu, ali će taj nepoznati prostor težak za život biti vrlo zahtjevan za Mortena Falcka. Jer, dodao je Leine, Inuiti su već prezreli danske namjere da ih civiliziraju kršćanstvom pa su se, da ne bi potpuno izgubili identitet, odijelili od danskoga kraljevstva i osnovali vlastitu religiju na međi šamanizma i biblijskih učenja.
Roman ipak nije kritika kolonijalizma ni kršćanstva
Ipak, posvjedočio je Leine, roman nije kritika kolonijalizma ni kršćanstva jer su, primjerice, pod danskim kolonijalzmom Inuiti naučili čitati i pisati pa od tada postoje i pisani dokumenti njihova života koji su i njemu poslužili u pripremi romana. S tim u vezi, Leine je spomenuo i zanimljiv podatak da su na Grenlandu prve novine objavljene još daleke 1930.
Istaknuo je kako je činjenica da su Inuiti puno pretrpjeli zbog danske kolonizacije, ponajviše zbog velike smrtnosti uzrokovane bakterijama i virusima koji su na Granland 'stigli' zajedno s Dancima. Istodobno, ni Danci baš nisu uspjeli preživjeti na Grenlandu koji je za njih bio jako teško životno podneblje.
Unatoč tomu što Grenlanđani još i danas kritiziraju Dance zbog kolonijalizacije što je svakako danska krivnja, Leine smatra kako su "Danci bili 'bar blaži' kolonizatori od Engleza i pokrštavanje Inuita nije bilo obvezno".
Na pitanje urednice kakvi su danas odnosi Danaca i Grenlanđana, Leine je rekao kako je glavni probleme u tome što se nastavljaju "prepucavanja o krivnji, Danci 'peru' ruke, a Grenlanđani nastavljaju kritizirati ". Smatra kako je pomirenje moguće samo onda kada se svatko okrene sebi i svojim problemima koje mora riješiti, pa će onda i dijalog postati moguć.
Leine: Rado bih 'ušao' u kanon skandinavske književnosti
Kim Leine (1961., Seljord) debitirao je na književnoj sceni 2007. autobiografskim romanom "Kalak" - potresnom pričom o ovisnosti, zlostavljanju i životu na okrutnom Grenlandu. Nakon uspješnoga prvijenca objavio je roman "Tunu" 2009., a 2012. povijesni roman "Proroci fjorda Vječnost", a riječ je o prvoj knjizi njegove trilogije, koja je ove godine dobila i drugi dio.
Na pitanje prevoditelja, kakve su reakcije čitatelja na taj drugi dio trilogije, Leine je odgovorio kako većina njih smatra da je roman zabavan, a na potpitanje kako može biti zabavno štivo koje je puno tragičnih i teških zbivanja, Leine je kratko odgovorio kako je tomu vjerojatno razlog taj što su stranice romana ispisane životom onakvim kakav on doista jest.
Niječno je odgovorio na pitanje iz publike namjerava li se vratiiti na Grenland na kojemu je živio neko vrijeme. Jer, rekao je Leine, "na Grenlandu sam izgorio u bolesti ovisnosti i sada, kada sam se vratio u Dansku i ponovo stekao život, ne bih se vraćao na mjesto gdje sam ga gotovo izgubio".
Promotoricu Janicu Tomić zanimali su i mogući Leineovi književni uzori, a za njega su to Tolstoj, Flaubert i Hamsun, od kojih je najviše čitao Tolstoja kod kojega je najviše uočio tu podvojenost i razdor ličnosti. Posvjedočio je da s Tolstojem dijeli i stajalište o književnosti koja je neshvatljiva poput života i ne trebaju joj, kao ni životu, nikava objašnjenja.
Također je rekao da bi rado postao dio kanona skandinavske književnosti, a urednica Ana Hadžić smatra kako je neosporeno da će Leine doista to i uspjeti.