Hrvatska opsesija Jadranom u srpnju i kolovozu ne zaobiđe ni pisce. Prošli smo tjedan razgovarali s više njih koji su se, gotovo redom, javljali lošim telefonskim vezama, uglavnom s manjih, slabije znanih i još uvijek nekomercijaliziranih otoka. Što se, doduše, dobro uklapa u arhaično-poetičnu sliku književnika koji stvara od svijeta daleko, a blizu sebi samu.
No, više onih s kojima smo razgovarali na otok ili u neku krševitu zabit uputilo se bez laptopa. Možda i bez sasvim tanke bilježnice, nemajući uza se ni našiljenu olovku, u namjeri da kontempliraju. Pisci iz naše ankete također su, većinom, na odmoru, fizički izmaknuti iz svakodnevice. S laptopom ili bez njega; neki od njih završavaju ili pak počinju nove romane, drugi se za čitanje i pisanje bore s nakrcanim rasporedom roditeljskih obaveza, treći uživaju u tišini prazna grada na kontinentu. Naslovi što ih nude nisu nužno i samo za ljeto, ni za godišnji odmor, nisu nužno ni recentni, svatko je odabrao po svome ključu, ne znajući tko je onaj kome preporučuje, ali vjerujući u ono što preporučuje.
Ivica Prtenjača
Ivica Prtenjača
Ivica Prtenjača
Zoran Ferić - 'Na osami blizu mora'
Roman kao stvoren za ljetno čitanje jer se bavi ljetnim temama, a autor je prokušan, glasoviti Ferić, koji u ovoj knjizi radi đir po otočnim plažama, terasama, vraća nas u neka već pomalo zaboravljena vremena. Zapravo, Ferić se ovdje bavi starom jadranskom temom, galebovima i njihovim plijenom ili, može se reći, i obrnuto. Dakle, dominiraju ljubavne teme, otočna melankolija i neodoljivo ljigava glazba sa zapuštenih terasa.
Martina Vidaić - 'Tamni čovjek Birger'
Tamni čovjek Birger poetska je posveta Mariji Čudini.
Martina Vidaić rijetka je pjesnička osobnost, krajnje samozatajna. Njezina je samozatajnost tolika kolika je i njezina pjesnička kvaliteta. Mlada je pjesnikinja, živi u Zadru, tu i tamo nešto objavi po časopisima, ali je nema ni u kakvim čudnim kombinacijama za nagrade, daleko je od krugova književnih utjecaja. Prije nekoliko godina dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike.
Damir Karakaš - 'Sjećanje šume'
Krasna Karakaševa knjiga u kojoj je on otoplio svoje srce, za razliku od njegovih prethodnih proza. Dojmljivo napisan roman o djetinjstvu u kojemu nema ništa viška, a ta šuma je, na neki način, kontrapunkt morskim slikama. Osim toga, važno je znati da mnogo djece u Hrvatskoj nije ni dandanas na moru, nego skupljaju sijeno po užarenim livadama i rade po oranicama.
Meni je ovo najdraža knjiga pisca kojeg i inače volim.
Marko Pogačar - 'Slijepa karta'
Knjiga putopisa, priča, proza, žanrovski hibrid intelektualno i literarno moćan, fascinantna knjiga, fascinantan autor. Jedan od svakako značajnijih europskih pjesnika, a ova knjiga je posebna, to je knjiga koju je mogao napisati samo takav mladi erudit, istodobno bivši pankerski, bubnjar u bendu Dead Disco. U nas se slabo zna da je njegova poezija, u integralnim zbirkama, prevedena na 20 svjetskih jezika, da je čest i ugledan gost ponajboljih pjesničkih rezidencija i festivala.
Ankica Tomić
Ankica Tomić
Ankica Tomić
Antonio Barišić - 'Ništa nalik sreći'
U svojem drugom romanu Barišić opisuje posttranzicijsko društvo, stvarnu lokaciju, stvara plastične likove i apostrofira porozne moralne vrijednosti, ne računajući na čitateljevu bogatu maštu: priča je izmišljena, ali itekako prepoznatljiva, i autor je gradi novinarski sažeto, bez viška, iskreno. Iako ima sve elemente žanrovske literature, Ništa nalik sreći nije klasičan krimić: u njemu se o problemima govori, no neki se detalji čitaju i između redova. Ova knjiga nije “lako” ljetno štivo, ona je laka jedino gramažom.
Marina Stepnova - 'Lazarove žene'
Iako je u naslovu muško ime, nema dvojbe koga Stepnova smatra snažnijim spolom. Marjusa, Galina i Lidočka autonomni su karakteri i same mogu nositi radnju, no kako to obično biva, žene moraju pripadati muškarcu, pa makar i krhkom Lazaru Lindtu. Unatoč vjernom prikazu Rusije 20. stoljeću, Lazarove žene roman je lika (triju likova) i sve što se događa u njemu rezultat je osobnih odluka, spleta okolnosti i malo (ne)sreće. Taman kad protagoniste zamrzimo ili zavolimo, novi će nas moment poljuljati jer - tuđi životi nikad nisu kakvi se čine.
Lada Vukić - 'Specijalna potreba'
Emil, desetogodišnjak koji boluje od mutizma, i njegova samohrana majka definicija su “specijalne potrebe”. Koliko god se roman bavio vrlo specifičnim hendikepom, riječ je o prepoznatljivoj stvarnosnoj prozi uronjenoj u vrtlog egzistencije, materijalne ovisnosti, straha od nepoznatog - svega onoga što prosječnog čovjeka čini hendikepiranim u ostvarivanju izmaštane budućnosti. Dječak koji umjesto komunikacije odabire fiks-ideje metafora je tihog otpora besmislu, društvu koje okreće leđa pojedincu, ignorira potrebite i pušta stvarima da jednostavno “budu”.
Zoran Ferić - 'Na osami blizu mora'
Mogao bi zvučati kao prava ljetna literatura, no naslov Ferićeva romana tek je podloga za novi privid. Jednako tako, iza prpošne radnje, utemeljene na ljubavnim avanturama i opuštenosti kakva je moguća jedino ljeti, krije se stvarnost, upozorenje da nema lakšeg puta, malo je ležernosti i ništa u životu ne dolazi besplatno. Ferićev roman melankolično je štivo koje dolazi s upozorenjem - bezbrižno ljeto i bezbrižna mladost sintagme su bez pokrića. Staviti na listu čitanja!
Kristian Novak
Kristian Novak
Kristian Novak
Sándor Márai - 'Knjiga o travama'
Onima koji ljetuju u okolnostima u kojima te bilo kada netko može bezobzirno iščupati iz svijeta u koji si zaronio (primjerice, roditeljima), evo knjiga koje se mogu čitati pomalo, u fragmentima.
Márai je napisao, po uzoru na srednjovjekovne priručnike, malu knjigu velikih mudrosti o umijeću dobra odnosa prema živim bićima, prema životu i smrti, prema sreći i nesreći. No, za razliku od tisuća new age priručnika, Márai piše da sebe ne valja stavljati na prvo, nego na pravo mjestu u svijetu. Umjesto vizualizacija savršene sreće, suočimo se sa smislom i teretom života. Uskočivši u tradiciju Marka Aurelija, Seneke i nekih kasnijih filozofa, Márai je napisao britku, ali duhovitu knjigu nakon koje je svaki autor knjiga za samopomoć, zapravo, džabe krečio.
Alen Brlek - 'Pratišina'
Jedan od najvažnijih pjesnika generacije svoju je novu zbirku objavio u Beogradu jer, pazite ovo, u Hrvatskoj nije bilo novca. Ali lamentiranje jednostavno ne ide uz ovo slavljenje svijeta glasom nekoga tko čuje dublje tonove od drugih, a dobar je, pa nam priča o tome. U eseju Cormaca McCarthyja “The Kekulé Problem” spekulira se o tome kako je većina našeg mišljenja neverbalna zato što smo (evolucijski) do malo prije probleme rješavali bez jezika. Pa mislimo i sanjamo u slikama, bojama, emocijama. Brlek svojom kreacijom naseljava neverbalnu pustoš. Ostavlja nas zahvalnima i željnima da ga slijedimo.
Tea Tulić - 'Maksimum jata'
Slično ćete osjetiti i pri čitanju ovog poetskog teksta autorice koja se već snažno predstavila “Kosom posvuda”. Iako sav izgrađen na jezičnoj kreaciji, ovaj tekst ne bježi od odgovornosti spram aktualnosti, ne odmiče pogled od onoga što smo postali. Iako na mahove pesimističan, pruža utjehu. Jer, štogod da jesmo, nismo postali imuni na ljudsku patnju i ljepotu. U to se ugrađuje ova vrhunski precizna i filozofski moćna poetska proza.
Said - 'Zvijer koje nema'
Mali bestijarij nepostojećih vrsta, objavljen kod sada već nepostojećeg izdavača, od autora koji možda i postoji, meni je kao autoru formativno štivo. A svakom ljetnom čitatelju serija malih fantastičnih avantura, kratkih izleta u zemlju nastanjenu čudesima.
Ivana Bodrožić
Ivana Bodrožić
Ivana Bodrožić
Elena Ferrante - 'Genijalna prijateljica'
Ta me knjiga osvojila načinom kojim autorica pripovijeda o temi koja dosad možda nije i tako jako eksploatirana u književnosti, temi ženskog prijateljstva, sasvim osobitog, koje se odvija od najranijeg djetinjstva pa skroz do zrelog doba. Ovdje je ta tema obrađena i ispričana na tako dobar način kako to nigdje nisam čitala. To je prijateljstvo obilježeno velikom količinom nasilja, u isto vrijeme i s velikom odanošću i nježnošću. Jako dobro pokazuje gdje je mjesto ženama, njihovim odnosima, njihovu prijateljstvu u ovom svijetu. Roman prati vrijeme od 1950-ih godina, nakon Drugoga svjetskog rata u Italiji, ali nije se puno toga promijenilo ni do danas.
Damir Karakaš - 'Sjećanje šume'
S jedne strane to je knjiga koja zapravo tematiziran isti onaj svijet koji poznajemo iz Karakaševih ranijih romana, ali u ovom romanu ima nešto od naivnosti koju svi izgubimo kad pričamo o našim starijim ili zrelim godinama. Autor se vraća u to djetinjstvo, uspijeva se vratiti u perspektivu dječaka koji se pokušava nositi sa svijetom oko sebe, tim izuzetno grubim svijetom, ograničenim, punim strogih pravila koji ga nekad potpuno slome, a nekad ga gurnu u veliku kreativnost iz koje je izašao i ovaj roman.
Karl Ove Knausgaard - 'Moja borba' (1. i 2. dio)
S jedne strane meni je razumljivo zašto je ta knjiga šokirala javnost, čitatelj stekne dojam da autor ne radi kompromise, bespoštedan je i prema drugima i prema sebi. Možemo se mi pitati proizlazi li ta vrsta bespoštednosti iz određene narcisoidnosti ili dolazi iz želje da se zaista ogoli svaka tema koje se on dotakne, baš svaki njegov osjećaj, svaka slutnja... kako god da jest, on toliko dobro to radi, toliko dobro piše i mislim da tajna uspjeha njegovih romana i popularnosti ne leži u tome da svoj život predstavlja kao literarni reality, nego u tom njegovu talentu zbog kojega i jest u stanju jedan puki odlazak na toalet povezati s Heideggerom i dati nekakav uvid u određenu temu koji će nas zaista obogatiti, stvarno natjerati na razmišljanje.
Teresa Forcades - 'Vjera i sloboda'
Autoricu poznajemo iz njezinih javnih, prvenstveno aktivističkih nastupa u kojima se bori protiv kapitalizma, izrabljivanja ljudi i nepravednog poretka u koje živimo, a ova knjiga daje jedan gotovo intimistički prikaz njezina života; podijeljena je na dijelove dana u samostanu. Kroz te dijelove dana ona progovara o kušnjama kroz koje sama prolazi. Ova knjiga ne mora biti literatura za vjernike, dapače; jer ona kontemplira o problemima koji se tiču svih nas, o slobodi, neravnopravnosti, ravnopravnosti, feminizmu i, naravno, vjeri kao takvoj, ali ne vjeri vezanoj uz Crkvu i instituciju, nego vjeri koja nas održava na životu.
Marina Vujčić
Marina Vujčić, dobitnica godišnje nagrade VBZ – Tisak Media 2015.
Marina Vujčić, dobitnica godišnje nagrade VBZ – Tisak Media 2015.
Ivica Prtenjača - 'Tiho rušenje'
Prtenjačin novi roman oduševio me i pričom i rečeničnom elegancijom. Priča je u njemu prigušena, naizgled svedena na minimum: glavni junak i njegov ortak preuređuju stan starcu osobenjaku - ali iza tog rušenja zidova tiho se urušava i ponovno gradi nekoliko sudbina koje su uzdrmali životni brodolomi. U romanu prevladava tonalitet pjesništva, doziran s mjerom koja ne narušava prozu, a daje joj gustoću rečenica iznad stvarnosti, onih za pamćenje i bilježenje.
Daniel Kehlmann - 'Slava'
“Slava” je zbirka od devet priča koje labavo povezuju likovi koji “šetaju” iz priče u priču. Povezuje ih i tema slave, s kojom se nose svi junaci ove knjige, ali ta “slava” najčešće je stvar pogrešne percepcije s kojom se Daniel Kehlmann obračunava s puno suptilne ironije. Vrhunac te ironije nalazimo u priči o čovjeku koji oponašajući samoga sebe, kao vlastiti dvojnik, postaje uspješniji od “originala”. Daniel Kehlmann se pitanjem identiteta bavi nepretenciozno, služeći se humorom, a opet ustrajući na filozofskoj dubini.
Alessandro Baricco - 'Triput u zoru'
Iako je “Triput u zoru” povezan s prethodnim Bariccovim romanom “Mr. Gwyn”, ta veza nije preduvjet za čitanje ovog. U sva tri poglavlja junaci se susreću u zoru u hotelskom predvorju - u različitim, ali uvijek dramatičnim okolnostima. Povezuje ih motiv ponovnih početaka i slijepih ulica, kao i poigravanje logikom vremena i prostora, privida i stvarnosti -a sve to u filigranskoj jezičnoj vještini meštra Baricca.
Renate Dorrestein - 'Kameno srce'
Ovo je dubok, potresan i sjajno napisan roman. Priča je ispripovijedana iz perspektive djevojčice pa odrasle žene Ellen Van Bemmel koja se nakon 25 godina vraća u obiteljsku kuću u kojoj je kao 12-godišnjakinja doživjela neizrecivu traumu. Toliko neizrecivu da je autorici potreban cijeli roman da je imenuje. Svako poglavlje otkriva nam tek djelić tog užasa iz prošlosti glavne junakinje, koji autorica iznimno vješto dramaturški dozira.
Tomislav Zajec
Tomislav Zajec
Tomislav Zajec
Arsen Dedić - 'Brod u boci'
Već po samom naslovu ova knjiga poezije idealna je za gustu sparinu ljetnih večeri. Pjesme i šansone u ovoj zbirci i danas djeluju začudno aktualno i mladenački svježe, a opet, prepune su nostalgije jednog prošlog vremena koje nam je Arsen Dedić ostavio u zalog kao trajnu uspomenu. U šetnji od Šibenika do “ugla Frankopanske i Prilaza” smjestile su se poznate slike naše kolektivne prošlosti, ispričane jednostavno, toplo i prije svega duboko.
Ivica Prtenjača - 'Brdo'
Iako je prije koji dan promovirao svoj novi i izvrsni roman 'Tiho rušenje', možda je ovo ljeto ipak vrijeme da se još jednom prisjetimo romana kojim se Prtenjača predstavio kao jedan od naših nezaobilaznih prozaika. Pritom, protagonist Brda koji bez ikakvih iluzija odlazi na usamljeni otok kako bi ga čuvao od požara i pritom otkrio samoga sebe, djeluje kao referenca iz prostora zbilje koju upravo ovih dana do kraja gorko živimo.
Riikka Pulkkinen - 'Istina'
Mlada autorica Riikka Pulkkinen slovi za jednu od najboljih finskih spisateljica, a njezin roman Istina vrlo je uvjerljiv prilog toj tezi s korica romana. Knjiga je to koja vrlo vješto ispisuje priču o prevarama i zabludama unutar jedne obitelji i na prvi pogled djeluje gotovo pa previše poznato. Međutim, originalna uporaba jezika u čvrsto građenoj naraciji otvara neke potpuno nepoznate prostore pripovijedanja, koji su istodobno i uzbudljivi i potresni.
Alan Hollinghurst - 'Dijete stranca'
Otkad sam pročitao ovaj roman, tražim prostor u kojemu bih mogao iskazati svoje potpuno oduševljenje ovom kronikom jednog vremena. Hollinghurst je pisac koji u potpunosti vlada vještinom pisanja i kod kojega ova duboka meditacija o životu, ljubavi i umjetnosti djeluje potpuno prirodno, nimalo pretenciozno i do kraja zavodljivo.