Ne znam koliko sam krimića “odradio” u protekle tri godine, možda 40, možda više. No svaki onaj koji je autoru prvijenac posebno mi je interesantan. Pa tako i “Laži” T. M. Logana (prev. Lidija Toman), inače novinara Daily Maila znanstvene struke, poput naše Tanje Rudež.
S ovim romanom Logan je iskočio iz novinske branše i postao bestseler-pisac s punim radnim vremenom. U malim književnostima to zvuči gordo: prodati prvi roman u 250.000 primjeraka i steći naljepnicu: “1. psihotriler u svijetu”. No, što je natjeralo Logana da se odrekne ugledne novinarske karijere i prebaci u književnost, mimo uspjeha prve knjige.
Čini se da je bio krajnje jednostavan, i da je znao što radi. Napokon, u svakome od nas vreba cijeli pakao. U svakom paru, to su dva pakla. U dva bračna para evo ih već četiri. Psihotriler se odvija “sam od sebe”, zaplićući čitatelja u zamku jedne ili više tajni.
Ovdje brižni otac, inače nastavnik Joe Lynch, upada u tajne vlastite supruge Mel. I to igrom slučaja, zato što je njegov sin William ugledao mamino vozilo na cesti. Dijete je poželjelo da pozdrave mamu. I to je Loganov “znanstveni” dodatak: lijepa dosjetka u kojoj opisuje jednog od milijuna dječaka koji obožavaju auto-igračke, pa se igraju njihovog prepoznavanja na cesti.
Gđa. Mel Lynch imala je u hotelu, do kojeg su je muž i dijete slijedili, sastanak sa stanovitim Benom Delaneyem. Prva lopta: jesu li njih dvoje ljubavnici? Tata Lynch susreo je više puta dotičnog bogataša, zato što je bio oženjen s Beth, s ljepoticom s kojom je njegova Mel studirala. I to je, evo, osnovni kvadrat, ili kvartet, pa sada slijede zablude s odgonetanjem, sve do krajnjeg raspleta.
Svakako je veliko umijeće raspisati pripovijest o jednome četverokutu na 450 stranica, a bez veće pomoći sa strane. Može se tu pridodati inspektor Naylor, detektivka Radford i sve tome slično, ali u osnovi su dva bračna života i dvije obiteljske sreće koje odjednom i iznenada, jednim “glupim” skretanjem dolaze pod znak pitanja. A sve se zakuhalo na već opisanim prvim stranicama, kada je g. Lynch zaustavio g. Delaneya u podzemnoj garaži i stao se s njim naguravati. Drugi je pao na tlo, a prvi je morao odjuriti s astmatičnim malim „Willsom“, da bi klinac dobio inhalator.
Je li Ben bio samo ozlijeđen, što mu se zapravo dogodilo. U svakom slučaju, nestao je iz podzemne garaže hotela i stao se javljati “okolo” elektronskom poštom. Zaprijetio je Lynchu da će mu uništiti život, što se malo-pomalo počinje ostvarivati. Poštenjak Lynch traga za njim, baš kao i policajac Naylor, kome je on prvi sumnjivac. Jer, nestanak osobe počinje se sve više pretvarati u tzv. ubojstvo bez leša. Pri čemu je u igru uskočio dovitljiv i bogat odvjetnik Peter Larssen.
Zaplet je dodatno osnažen kada supruga Mel priznaje Joeu svoj preljub s Benom, pa još više kada Benova supruga, Beth, napravi javnu scenu, napadajući najbolju studentsku prijateljicu, Mel, kao ljubavnicu “rođenog” muža pred nepoznatim gostima restorana. Ali, gdje je Ben, odakle dolaze njegovi glasovi? Da li još postoji ili ne. Preljubnička je priča toliko uvjerljiva, da čitalac i ne traži drugih rješenja, izvan toga što se zakotrljalo iz stranice u stranicu. No, možda je posrijedi, ipak, nešto sasvim drugo.
Razumije se, još jedan krimić o “običnim” preljubnicima, teško bi se popeo na bestseler listu, bez obzira je li Delaney samo nestao, kako se čini dobrim dijelom romana, ili je ipak ubijen. Priča o neobičnim preljubnicima ili preljubnicama već je izazovnija čitateljstvu, koje, čini se, izuzetno drži do klasičnog braka i bračne sreće, ma koliko govorilo protiv njega.
Ovakvi romani, i bestseleri, svakako doprinose visokoj cijeni bračne veze, vjernosti partnera i odgoju djece, dakle klasičnim anglo-američkim vrijednostima u protestantskom svjetlu. Pritom, zastrašujući je utjecaj društvenih mreža na život pojedinca, pa i to kako nastavnik Lynch izgubi posao na školi, odnosno bude suspendiran, zato što se na Facebooku pojavila njegova slika s lisicama na rukama. (Bila je izrađena u Photoshopu.) Usput, Joe je daleko od krivca za nestanak i potom za ubojstvo Delaneya.
Istina je, zapravo, nevažna mimo utjecaja mreže, nekada: slike. A Ronald Reagan je to rekao ovako: “Nije važno što govore o meni, važno je da govore”. Mislio je na TV-vijesti, ali stvar je ista i jedinstvena. Kome je još do istine?
Na toj pretpostavci Logan je zasnovao svoj roman i sjajno ga doveo do kraja. “Laži” prošle godine, ove “29 sekundi”, čini se da smo u društvu bivšeg novinara pred kojim je uspješna karijera pisca, s potvrđenim razlogom. Pisca koji piše uzbudljive krive tragove.