INTERVJU

Maro Pitarević: Pametni oglašivači vole ljude koji vješto iskazuju emocije

 Neja Markičević/CROPIX
Odlika druge Pitarevićeve zbirke su komunikativni i nježni ljubavni stihovi s ilustracijam gotovo ravnopravnim tekstu. Pitarevićev rad najbolje opisuje stih portugalskog pjesnika koji kaže: ‘I poezija je reklama’

ZAGREB - “Kako se kuha govedina” nije naziv nekoga novog Podravkinog lijepo dizajniranog priručnika za spravljanje domaćih juhica. Riječ je o zbirci poezije Mara Pitarevića, talentiranog 38-godišnjeg copywritera, dobro poznatog u okvirima domaće marketinške industrije.

Po mnogočemu ova je zbirka pjesama posebna; posrijedi su prije svega krajnje komunikativni i nježni ljubavni stihovi. Zatim, knjiga je sama po sebi izuzetno lijepa, pomno oblikovana, s ilustracijama gotovo ravnopravnima tekstu. Ovo je druga Pitarevićeva zbirka poezije, objavljena čak trinaest godina nakon hvaljenog debija sa zbirkom “Harlekin”.

• “I poezija je reklama”, tako glasi stih suvremenog portugalskog pjesnika koji mi se čini nekako vrlo primjeren vašem radu. Copywriteru koji piše nježnu ljubavnu poeziju i reklamnom profesionalcu koji radi poetične reklame.

- Poezija i reklame zaista jesu slične po tome što je u oba slučaja riječ o kratkoj formi. Nisam siguran bih li ikad mogao napisati roman. Haiku i slogani idu mi prilično dobro. Ako kažemo da je i poezija reklama, možemo reći da je sve što radimo i što drugi vide reklama. Vjerujem da poeziju pišeš jer moraš i njome vanjskom svijetu govoriti što se nalazi unutra u tvom unutarnjem. Reklame koje radim, nažalost, rijetko su poetične. To je puno više vrlo prozaična komunikacija novih sladoleda i njihove cijene. Sreća je da sam se u poeziju zaljubio prije reklama i da mi je ona važnija.

Trinaest godina pauze

• Između dviju zbirki poezije bilo je čak trinaest godina stanke. Zašto?

- Kao i pisanje, niti stanku nisam planirao. Pisao sam manje zato što sam puno energije ulagao u reklame. Sad mi je malo žao. Ova zbirka već dulje vrijeme stoji u ladici. Prošle godine konačno me djevojka nagovorila da je izdam. A i najteže je nakon prve hvaljene knjige izdati sljedeću.

• Zbirka nosi naziv “Kako se kuha govedina”. Kao da ste naslovom željeli prizemljiti sve te burne ljubavne osjećaje?

- Istina je. Jako je teško pisati ljubavnu poeziju a da ne bude patetična. Moj je način takav da dramu gradim upravo na opoziciji “burnih ljubavnih osjećaja” i u ljubavnoj lirici manje čestoj simbolici, kao što je “kuhana govedina”. Zar vama svi ti ljubavni odnosti ne sliče malo na kuhanje govedine? Meni da.

Služenje emocijama

• U pjesmama se otkrivate kao vrlo zaljubljiv i zaljubljen “gospodin art director i copywriter”. Hrabar potez za profesionalca?

- Nema tu ništa pretjerano hrabroga. Puno je hrabrije nekome u koga si zaljubljen pokazati pjesmu. U profesionalnom smislu verujem da će se ljudima za koje radim sviđati ova knjiga. Pametni oglašivači vole ljude koji vješto iskazuju emocije. To i je bit njihova posla: služeći se emocijama prodavati proizvode i usluge.

Sloboda stvaranja

• Knjiga izgleda izvanserijski lijepo. Pretpostavljam da je to posljedica “profesionalne deformacije”, što mi se čini dobrim uvodom u pitanje o sličnosti i razlikama pjesničkog i reklamnog posla?

- Da sam je ja dizajnirao, izgledala bi kao i svaka druga zbirka pjesama. Konceptualno ispravno, težište bih stavio na poeziju, a ne na izgled. Srećom, nije tako. Dizajn sam u potpunosti prepustio dragim kolegama Siniši Sudaru i Ivani Glažar. Oni su glavni krivci što knjiga ovako dobro izgleda. Sloboda stvaranja - to je ključna razlika između onoga što bi copywriter i dizajner učinili u reklamnoj industriji i ovoga što smo učinili s knjigom.

• Nakon godina u agencijama Grey i Bruketa i Žinić već neko vrijeme ste solo igrač. Kako je biti solo kreativac na toj poslovno vrlo konkurentnoj sceni?

- Meni se sviđa biti solo igrač. O svojim bivšima, naravno, sve najbolje. Nakon godina rada u sustavu, sada mi paše sloboda. Posla ima dovoljno i za njih i za mene. A klijenti sami biraju što žele raditi s “velikom agencijom”, a što sa slobodnjacima. I što je najbolje, sve češće biraju nas “male”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. travanj 2024 20:05