ŽENSKI PROZNI BLOK

NOVE BESPLATNE KNJIGE Daša Drndić, Maša Kolanović i Antonija Novaković o sudbinama u ratnim i tranzicijskim vremenima

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 25.09.2017. u 15:52

HANZA MEDIA

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) tri prozna naslova nagrađivanih i prevođenih hrvatskih autorica: novele „Doppelgänger“ Daše Drndić, roman „Sloboština Barbie“ Maše Kolanović i zbirku kratkih priča „Birali ste broj koji se ne koristi“ Antonije Novaković. Novele Daše Drndić očekuju svoje englesko izdanje, zbirka priča Antonije Novaković nagrađena je Prozakom, a roman Maše Kolanović objavljen je i kod uglednog njemačkog izdavača Prospero Verlag.

 

Novele Daše Drndić aktualiziraju prije svega, kako u svom osvrtu tvrdi Zdravko Zima, pitanje odnosa povijesti i individue: „Čovjek je neprestano u situaciji u kojoj je prinuđen birati između vlastitih uvjerenja i stereotipa koje nude pravila društveno nametnutog pragmatizma. Drukčijim rječnikom, stiješnjen je između slobode i nužnosti jer je sučeljen s vlastitom sviješću i kolektivnom sviješću, koja se onoj prvoj podmeće kao korektiv. U takvom rasporedu snaga pojedinac rijetko kad izlazi kao dobitnik, a sve što donose epohalni prevrati potiče u njemu ionako virtualne strahove i dvojbe.“

 

Roman Maše Kolanović tematizira Barbie generaciju, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, kako u pogovoru tiskanom izdanju ističe Miljenko Jergović, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima: „To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke. […] Sloboština Barbie strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj.“

 

Kratke priče Antonije Novaković klone se bilo koje važnosti, primjećuje u svom prikazu Ivica Prtenjača, to su priče „koje su toliko dovedene do ruba da cijelo vrijeme dok ih čitate osjećate nedostatke. O kakvim je sad pak nedostacima riječ? Kako znamo, nije baš najbolje da neka proza ima nedostatke, i ova ih, da se razumijemo, i nema, ona je u svojoj prešućenosti, u tome da nema namjeru zavođenja čitatelja te da ga cijelo vrijeme drži na 'kruhu i vodi' jednostavno precizna i čista, ona je suočavanje s nemogućnošću prelaska mnogih granica. Jedna od tih nevidljivih, a čvrstih jest ona komunikacijska, ono što želimo reći, ono što želimo čuti, ali nažalost prečesto za tu svrhu biramo broj koji se ne koristi.“


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo