Nakon dvije godine bolovanja, Henning Juul vraća se na posao: u novinsku redakciju portala 123novosti. U požaru koji je iz još neutvrđenih razloga izbio u njegovu stanu teško je ozlijeđen, no od ožiljaka na njegovu licu gori su oni unutarnji: u požaru je poginuo njegov šestogodišnji sinčić Jonas.
Traumatiziran, Henning sumnja da će ikada više biti onaj stari: reporter koji otkriva skandale, s dobrim nosom za najopasnije priče. No urednici ga već prvi radni dan šalju da istraži zločin koji se dogodio u šatoru na filmskom setu: 23-godišnja studentica, buduća scenaristica, pronađena je napola zakopana i odsječene ruke. I dok policija sumnja na ubojstvo iz časti, Henningov instinkt govori mu da slučaj nije tako jednostavan kao što se čini...
Atmosfera u redakciji
“Opečen” Thomasa Engera prvi je njegov roman iz serijala o novinaru Henningu Juulu, a ovog norveškog autora već uspoređuju s njegovim slavnijim sunarodnjakom Nesboom, kao i sa Šveđaninom Stiegom Larssonom. I dok ga s Nesbřom povezuje život u Oslu i ljubav prema glazbi (Enger sklada filmsku glazbu i angažiran je u mjuziklima), sličnosti s Larssonom vidljive su u samoj konstrukciji djela: kao i u “Milenijum” trilogiji glavni lik kod Engera je novinar, ima žensku šeficu, a pomoć često dobiva od neznanca s interneta.
Thomas Enger (r. 1973.) studirao je publicistiku, povijest i sport, a nakon diplome zaposlio se kao novinar jednog portala, pa je tako u ovom djelu vrlo vjerodostojno opisao autentičnu redakcijsku atmosferu.
Svira klavir
Pisao je punih 15 godina prije nego što je napisao roman “Opečen” (na norveškom su, u međuvremenu, izašla još dva romana od ukupno šest koliko će ih biti u serijalu), a pisati je nastavio i kada je odustao od novinarstva. No, kako je sam izjavio, ne više o likovima koji su bili miljama daleko od onoga što je dobro poznavao. Odlučio je da njegov sljedeći lik mora biti novinar i to mu se isplatilo, jer “Opečen” je preveden na dvadesetak jezika i dobio je brojne pohvale.
Kao i Nesboov Harry Hole, i Henning Juul svojevrsni je vuk samotnjak, koji nikako ne može preboljeti bivšu ženu Noru, također novinarku konkurentskih novina. Ona se, da stvar bude gora, spetljala ni manje ni više nego s njegovim kolegom iz redakcije s kojim je Juul prisiljen usko surađivati. No, Juul nije nesimpatičan lik. Štoviše, cijeli roman prožet je suptilnim humorom, pa tako Juul u stanu ima osam protupožarnih uređaja koje opsesivno kontrolira i svaki dan im uredno mijenja baterije, a kolegu koji mu je preoteo ženu posprdno zove Samtena Jakna.
Henning ima i sestru s kojom godinama ne razgovara, a zajedno se brinu o 62-godišnjoj, depresivnoj mami kojoj su, kako zajedljivo piše, “čak i tapete u nijansi dima Marlbora”. Baš kao i Enger, koji je priznao da u liku fiktivnog novinara ima dosta njegovih osobina, i Juul svira klavir i sklada pjesme, a poput Nesboa, i Enger često citira filmove (“Svjedoci”, “Sedam”, “Vrućina”...). S druge strane, baš poput hakerice Lisbeth Salander, i njegov glavni junak važne informacije dobiva od anonimnog informatora s kojim razgovara preko kriptiranog internetskog chata.
Šerijatski zakon
Ono što je posebno zanimljivo u ovom djelu jest pozadina ubojstva koje Juul istražuje, a u kojoj važnu ulogu ima šerijatski zakon. Osumnjičeni likovi u romanu su pakistanski imigranti koji po Oslu operiraju u bandama, a Enger nekoliko puta jasno prikazuje predrasude koje norveško društvo, ponekad i samo iz pukog neznanja, pokazuje prema muslimanskim došljacima.
Krajem studenog Enger je svoj roman osobno predstavio u Hrvatskoj, a za svog glavnog junaka tada je izjavio: “Henning Juul je novinar kakav sam ja želio postati - on je bolji novinar, ali zato ja pišem bolje priče”.