ČLANCI HRVATSKE ENCIKLOPEDIJE NA WEBU

Pametne glave iz Leksikografskog shvatile su da smo u digitalnoj eri

Ulažemo veliki novac u katalogiziranje znanja koje je sve do sada bilo onima koji to plaćaju jedva dostupno

Hrvatska javnost proteklih je tjedana bila prilično ošamućena spoznajom da je hrvatska Wikipedia - dakle, prvi izvor znanja za brojne školarce navikle do znanja doći klikom miša - postala talac grupice neofašista koji su Wikipediju pretvorili u poprište ideološkog rata.

Upravo u jeku tih wikipedijskih svađa crvenih i crnih, ispod radara medija prošla je jedna informacija koja s wikipedijskim ideološkim ratom i ima i nema veze. Naime, u prisutnosti ministra prosvjete Jovanovića, vodstvo Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža izvijestilo je u ponedjeljak javnost kako su odnedavna na internetu besplatno, bez lozinke ili ikakvih ograničenja dostupni svi članci Hrvatske enciklopedije.

Završila je era

Hrvatska enciklopedija - obznanili su ljudi iz “Leksa”, moći će se čitati na stranici www.enciklopedija.hr , bez naplate ili ograničenja, a ekipa iz uglovnice u Preradovićevoj pohvalila se i time da je za novu, internetsku verziju ažurirano ili dodano 2300 članaka. Enciklopedija - dakako - neće biti otvorena za suradničko sukreiranje, a kad vidimo kako je završila hrvatska Wikipedia, rekli bismo: srećom.

Za Leksikografski zavod Miroslav Krleža tako je završila jedna era: era u kojoj je ta firma ignorirala činjenicu da postoje računala. Hrvatska - naime - desetljećima ulaže velike novce i mnogo radnih mjesta da bi u Zagrebu imala respektabilnu kuću u kojoj će ozbiljni i dolično plaćeni ljudi prikupljati i katalogizirati znanja o svemu, od dendrologije do filma. I katalog znanja, i katalog proizvoda, ali i infrastruktura i ljudi koje LZMK ima stanoviti su društveni kapital koji treba zalijevati. No, problem je u tome što je to katalogizirano znanje dosad bilo jedva dostupno onima koji ga plaćaju. Da bi građanin ove zemlje dosad konzumirao ono što “Leks” radi, morao je za početak to skupo platiti, no od samog plaćanje mnogo je gore to što je morao imati stan od sto kvadrata i kubni metar i pol viška prostora da bi negdje smjestio anakrone orijaške sveske na finom i skupom papiru. Dosadašnja vodstva LZMK mogla su biti uzajamno do sita posvađana, no ono u čemu su bila dirljivo složna bilo je ignoriranje digitalne ere. Opirala su se internetu i hipertekstu, ne shvaćajući da je inzistiranje na samo papirnoj enciklopedistici jednako anakrono kao trajektna linija na vesla ili golubi pismonoše.

Rat za srca đankija

Ne znam u kojoj je mjeri hitna promocija internetske enciklopedije bila ponukana wikipedijskim skandalom - no činjenica da LZMK vraća javnosti rad koji je ta javnost platila dvostruko je hvalevrijedna. Prvo, jer će nekom školarcu dati pouzdaniji izvor znanja od onog koji “uređuje” Speedy Gonzales. Drugo, jer je riječ o političkoj gesti, gesti koja kazuje da “Leks” nije sam sebi svrha. Uz javno publiciranje novog pravopisa Instituta za jezik, puštanje enciklopedija u javnu domenu znak je nove senzibiliziranosti intelektualne elite za javno dobro i poreznog obveznika.

Koliko - međutim - nova, internetska enciklopedija može pobijediti u ratu za srca wikipedijskih đankija, u koje se ubrajam? Zasad - rekao bih - ipak još ne. LZMK je zasad pustio mahom leksikonske članke, koji su već po svojoj žanrovskoj prirodi dosta suhi, sačinjeni od briketiranih činjenica. Za većinu onih koji enciklopediju koriste za pisanje školskih referata, seminara i pripremu ispita ti su članci stoga odviše suhi i premalo kontekstualizirani. Nadalje, enciklopedija još nije povezana s drugim specijalističkim izdanjima LZMK koji često o pojedinim temama imaju iscrpnije i bolje članke. Što se ažuriranja tiče, ono je doista provedeno, no pomalo nesustavno.

Zaustavljene biografije

Primjerice, impresioniralo me da u članku o Mirku Kovaču postoji datum njegove smrti - a umro je pred četiri tjedna. Kod novijih hrvatskih pisaca, knjige iz 2011. i 2012. navedene su makar spomenom, a kod gradova podaci o stanovništvu ažurirani su novim popisom objavljenim prošle jeseni. Međutim, nekim se hrvatskim režiserima biografija zaustavlja na 1999.

Ono što je - međutim - najveći tehnološki zaostatak “Leksovog” projekta jest činjenica što je nerazvijen kao hipertekst. Moderni internetski korisnici navikli su da ih od svakog pojma ili dopunske informacije dijeli jedan klik. U enciklopediji.hr linkovi na druge članke su relativno rijetki, a kad čitate velike sintetske članke o gradovima, regijama i povijesnim periodima, naići ćete na obilje imena i pojmova o kojima enciklopedija ima članak, ali ne i link koji vodi na taj članak. Pokušava li LZMK ovim projektom ući u život školaraca, te pokušava li ih otrgnuti od drugih “izvora znanja” koji nas bacaju u očaj, morat će poraditi na tome. Za ovako linearnu i nepremreženu datoteku, naime, današnji klinci nemaju strpljenja.

Izdvajamo