ROMAN HARLANA COBENA

PAR DETEKTIVA U POTRAZI ZA OTETIM DJEČACIMA Poslije ljubavi, dom je vjerojatno najčešći književni motiv, bez obzira na žanr

    AUTOR:
    • Željko Ivanjek

  • OBJAVLJENO:
  • 14.11.2018. u 17:05

Harlan Coben

Po drugi put Harlan Coben (r. 1962), čini mi se, ovaj put s romanom “Dom” (preveo Damir Biličić). I opet s parom detektiva, koji čine Amerikanac Myron Bolitar i Englez Win, punim imenom Windsor Horne Lockwood III.

Otmica dvojice šestogodišnjaka dogodila se u Americi, a jednoga od njih Win ugleda u Londonu, prema poruci anonimnog e-maila. Od otmice je prošlo deset godina, pa nije siguran je li to pravi lik. Oteti dječaci zovu se Patrick i Rhys, a drugi je sin Winove sestrične, pa su, stoga u sve uključeni i obiteljski osjećaji.

Na Winov telefonski poziv Myron se odaziva u New Yorku, u zgradi Dakota na Manhattanu, u kojoj je živio i pred kojom je bio ubijen John Lennon, kao što napominje Biličić. Za svoje stalne čitatelje Coben objašnjava što su Myron i Win radili proteklo vrijeme, dok nisu oslobađali svijet od kriminala. Obzirno, od pisca koji je prodao više od 60 milijuna knjiga. A zašto, vidno je već u prvom poglavlju, u kome Win ubije trojicu siledžija u King’s Crossu: “ima nove muzeje i knjižnice, vlak Eurostar, pa čak i ploču koja označava Peron ¾, na kojem se Harry Potter ukrcao na vlak za Hogwarts.”

Dvojica protagonista mogu primiti poneki udarac, ali moraju ostati nepobjedivi da bi dobili pravo na idući krimić. Istodobno su pronicljivi, svojevrsni spoj Spillanenovih šakača i Hammetovih mozgalica. A problem kojim se bave, otmica djece bogatih, čest je zločin. Kada bi se pobrojali slični iz krimića, filmova i tv-serija bila bi to impozantna brojka.

U “Domu” je privlačno, tako reći globaliziranje zločina, koji se dešava između Amerike i Europe, gotovo na Atlantidi, kada ne bi bilo zrakoplova. Pisac je, uostalom, za mjesto radnje koristio gradove na obje obale oceana. New Yorku i Londonu dodao je Rim. Ondje je Win odletio s privatnim mlažnjakom, i vlastitom stjuardesom.

Rimski kompjuteraši i prvaci u igricama pomogli su Winu da locira glavnog negativca, Debelog Gandhija, koji je pobjegao pred njim iz Londona. Nadimak mu govori o podrijetlu. Inače je zločinac sa sveučilišnom diplomom. I trenutno boravi u Nizozemskoj.

I sada je na dvojici prijatelja da ga “intervjuiraju”. Ispostavlja se da je ovaj Gandhi lopov koji podvodi dječake bogatunima, i bavi se svim ostalim zlima. Sreo je “uskrslog” Patricka tek nedavno i želio ga “uvrstiti” u svoju “ergelu”. No, pobjegao mu je.

Čarobnim štapićem Coben je vratio Patricka roditeljima, i tu počinje druga dionica ovog trilera. Dionica o američkom snu i o američkoj tragediji, koji su tako blizu baš u ovom žanru, u krimiću. Oni se, praktički pretapaju i to je ono što Cobena izdvaja od uspješnih književnika njegove generacije.

Patrickovi roditelji, u međuvremenu su se rastali, ali spaja ih povratak sina. Zbog toga se iz Finske vraća i dadilja koju su maskirani napadači pretukli tijekom otmice. No, od svih njih 16-godišnjaku je najvažnija njegova sestra, sada studentica. Pa ipak, zbog trauma koje je pretrpio, tinejdžer ne može jasno govoriti o prošlosti.

Dalje ne mogu pričati, otkrio bih rasplet i osnovnu piščevu ideju. Da, već je viđena, ali upravo sa samosvojnim detektivskim parom Coben ju je učinio svojom. To ništa ne smeta. Krimić “Dom” s dionicama trilera čita se kako treba, brzo. Uostalom, dom je, vjerojatno najčešći književni motiv, poslije ljubavi, bez obzira na književni žanr.

Izdvajamo