INTERVJU IZ DUBROVNIKA

PASCAL BRUCKNER 'Nisam više onaj mladić kakav sam bio kad sam pisao ‘Ledeni mjesec’. Danas više vjerujem u ljubav'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 28.07.2015. u 12:45

Flickr

"Hvala Bogu, Hrvatska trenutno nije jedan od ciljeva ISIS-a ili al-Qa’ide. Hrvatska i bez ISIS-a i al-Qa’ide ima dovoljno problema"

Francuski pisac Pascal Bruckner 28. srpnja stiže na Dubrovačke ljetne igre kako bi pogledao premijeru predstave “Ledeni mjesec”, u režiji Vlatke Vorkapić, nastalu prema njegovom čuvenom romanu koji se u originalnu zove “Lunes de fiel” i prema kojem je nastao i poznati film Romana Polanskog “Gorki mjesec”. Predstava će se odigrati, kako priliči i originalnom ambijentu Brucknerova djela, na turističkome kruzeru koji će u 21.30 sati 28. srpnja isploviti iz Gruža. Pascal Bruckner već je jednom bio u Hrvatskoj zbog premijere predstave prema istome romanu. Bilo je to 1994. godine u zagrebačkom Teatru &TD kada se igrala predstava koja je bila naslovljena “Gorki, gorki mjesec”.

Čega se sjećate iz tog posjeta Hrvatskoj ratne godine?

- Bio sam u Hrvatskoj i desetak puta prije toga. Iza različitih razloga. Prije početka rata 90-ih dolazio sam u Hrvatsku kao turist, a za rata sam dolazio da javno govorim protiv srpske agresije na Hrvatsku. Sjećam se premijere u &TD-u. Bio sam impresioniran predstavom, iako baš nisam sve u potpunosti razumio. Ali iznimna posjećenosti i izvrsne reakcije publike učinile su to da mi predstava ostane u lijepom sjećanju.

Velika tema

Što očekujete od nove premijere, “Ledenog mjeseca”. Bojite li se terorističkog napada na Dubrovnik?

- Očekujem vrlo dobru predstavu, ne sumnjam da će biti uspješna. Možda se dogode neka iznenađenja oko teksta romana koji, naravno, znam napamet. Ne bojim se da će teroristi napasti predstavu. Mislim da se oni bave nekim drugim stvarima, ne ovom predstavom, ali, opet, tko zna? Nisam razmišljao o mogućnosti napada… Ajmo u svemu tome biti oprezni, ne i paranoidni. Hvala Bogu, Hrvatska trenutno nije jedan od ciljeva ISIS-a ili al-Qa’ide. Hrvatska i bez ISIS-a i al-Qa’ide ima dovoljno problema.

Poslije terorističkog napada na Francusku izjavili ste, za Le Figaro, da je radikalni islam objavio rat Europi. Što mislite kako će se stvari dalje razvijati u tome pogledu, kakvu budućnost kao intelektualac predviđate Europi?

- Riječ je o velikoj temi. Radikalni islam kroz ISIS,al -Qa’idu i slične želi islamizirati Europu. Terorom i propagandom. U Francuskoj imamo pet milijuna muslimana. Neki od njih mogu biti prijemčivi na to. Svaki tjedan francuska vlada osujeti neki napad ili opasan plan. Francuska je trenutno u nekoj vrsti građanskog rata: 10 tisuća vojnika čuva škole, sinagoge, trgovačke centre, željezničke stanice i aerodrome. Francuski građani u tome svemu drže se ponosno i hladnokrvno. Nema panike niti pomisli na osvetu. Najbolji odgovor na teror je smirenost. Makar hinjena.

Polanski i Houellebecq

Jeste li upoznati s pozitivnim odjekom premijere “Elementarnih čestica” izvedenih na Dubrovačkim ljetnim igrama pod visokom zaštitom snaga sigurnosti?

- Ne, nisam. Houellebecq je, uz Emmanuela Carrèrea, bez sumnje, najbolji francuski pisac. Sjećam se kako mi je bilo šokantno čitati taj roman 1998. godine. U tome romanu uočio sam neki novi spisateljski glas, novi pogled na budućnost ljudske rase, razarajući humor i koherentni filozofski sustav. Sjetite se da je Houellebecq sljedbenik i obožavatelj Augustea Comtea, francuskog filozofa kasnog 19. stoljeća.

Legenda kaže da ste zamjerili Polanskom što je u svome filmu “Gorki mjesec”promijenio originalnu priču vašeg romana…

- Ne, to nije istina. Roman Polanski mi je unaprijed najavio da će završetak priče u njegovoj verziji biti sretan. Kao redatelj imao je na to pravo, tada je baš planirao djecu sa Emmanuelle Seigner i htio je izbrisati ružne epizode koje su prethodile u njegovom životu, okrutno ubojstvo njegove supruge u Los Angelesu. Godine 2009. kad je Polanski uhapšen u Zürichu, među prvima sam s Bernard-Henrijem Lévyjem i Alainom Finkielkrautom potpisao peticiju za njegovo oslobođenje. Otišli smo ga posjetiti u Gstaad gdje je bio u kućnom pritvoru. Unatoč ovoj ružnoj epizodi, švicarski pravni sistem ipak je mudro odlučio da ne uvaži američki zahtjev za izručenjem. Polanski je moj prijatelj i jedan od najboljih redatelja našeg vremena. Danas su mu 82, vlasi su mu sjede, no izgleda kao mladić i svake dvije godine snimi novi film. Kakve li energije i životne lekcije koju je svojom sudbinom podario svakom od nas?

“Ledeni mjesec” napisan je ranih 80-ih. Od kakvih kriza, prema vašem mišljenju, pate heteroseksualni parovi 21. stoljeća i koje su od njih najradikalnije?

- Taj roman danas mi je istovremno i blizak i dalek. Nisam više onaj mladić koji sam bio kad sam pisao “Ledeni mjesec”. No ne mislim da su se stvari puno promijenile od 80-ih i “Ledenog mjeseca” koji govori o želji modernog čovjeka da strast pretvori u pogonsko gorivo ljubavne veze. Kod strasti mi brkamo dvije stvari: strast čini vezu uzbudljivom, ali ona istovremeno uništava čovjeka iznutra. Kako godine teku, mijenjam mišljenje o ljubavnim vezama. Danas razmišljam o tome kako parovi ipak mogu trajati i ostvariti sreću kroz zajedništvo. A zato nije dovoljna samo strast. Potrebni su komunikacija, prijateljstvo, zajednički interesi i sudjelovanje u podizanju djece.

Otac antisemit

U vašem posljednjem romanu “Dobar sin” autobiografski ste progovorili o svome odrastanju s antisemitiski nastrojenim ocem. Je li ta životna okolnost utjecala na vašu kritičnost prema francuskoj ksenofobiji?

- Da, u toj knjizi sam otkrio svoju tajnu. Moj otac bio je nasilan, pronacistički i antisemitiski nastrojen čovjek, istovremeno slabić i inteligentan. Sebe sam izgradio kao oponenta svemu onome što je on bio. I “Ledeni mjesec” je većim dijelom inspiriran mojim djetinjstvom u kojem sam gledao roditeljske tuče, vrištanja i suze. Posebno suze moje majke, koja je bila gorljiva katolkinja i nije se usudila razvesti. Srastveni i iracionalni antisemitizam mog oca danas se ponovno pojavljuje u mnogim segmentima radikalnog islama, usporedno sa željom da se uništi svaki trag kršćanske civilizacije. Radikalni islam teško će priznati da su mu prethodile dvije monotesitičke religije, judaizam i kršćanstvo kojima mnogo duguje.

Izdvajamo