Već sam u ovoj rubrici pisao o Draženu Mazuru (r. 1951.), američkom piscu hrvatskog podrijetla. Bio je jedan od vodećih mladih pjesnika 70-ih i 80-ih u bivšoj državi, a zatim je “nestao” u Americi.
Desetljećima se za Mazura nije čulo, no posljednjih godina objavio je na engleskom roman i zbirku kratkih priča. I ove godine novu zbirku pjesama: “(Božanstvena) tragedija”, čiji naslov asocira na Dantea. Usput, na hrvatskom je objavio zbirke: “Zimske jagode” (1976.), “Legende o čudnom životu” (1977.) i “Sendvič za gospodu” (1979.). Na stranu sad prozne knjige.
Na hrvatskom se Mazur igrao s dosjetkom, jezikom te grafičkim i dijakritičkim znakovima, s općenitim predodžbama pretvorenim u predrasude. Bio je zaigran, zabavan i čitan. Takav je i ostao poslije toliko desetljeća, gotovo četiri, na drugom jeziku, na američko-engleskom.
Mazurova nova zbirka nema oznaku izdavača, ni mjesto izdavanja, tek “Printed in USA” i internet-kontakt. Posvećena je “nekolicini poznatih i nepoznatih osoba”, od Dantea, Boccaccia, Rodarija, Zappe, do Eca, Celentana, Rite Pavone itd. A posveta završava pokličem: “Signori e signore - Viva Italia”. Među imenima nema nijednog “domaćeg”.
Pojedine su pjesme posvećene Hendrixu, Larryju Flyntu i Indiani Jonesu. No, najvažnija je “Oda za Danila Harmsa” u tri stiha. Ruski pisac najjasnija je poveznica Mazurova opusa na hrvatskom i na engleskom. Ne naziva ga uzalud “brat Danilo”.