Roman suvremenog islandskog pisca Sjóna (r. 1962.) pokazuje što je sve mogla postmoderna da je ostala na snazi. Zahvaljujući slobodnom kretanju proznim tekstom, pisac od islandske sage do tradicionalne naracije i poetskog fragmenta preskače potezom pera.
U prvom dijelu ovaj je roman lov čovjeka na plavu lisicu, lov u surovom krajoliku dalekog Islanda. Pucanj njegove lovačke puške premješta priču “na početak”. Lovac je svećenik u Botni, vlč. Baldur Skugasson. Njegov je pucanj pokrenuo lavinu pod kojom je završio sam, s polumrtvom lisicom na trbuhu.
Najsnažniji lik ovog romana je djevojčica i mlada žena Abba, koja boluje od Downova sindroma i koju je njen otac prodao stranim mornarima. Sjon izrijekom smješta radnju u 80-e godine XIX. soljeća. Pisac donosi i Abbin rječnik. Dobrota nesuđenog botaničara Fridrika B. Fridjonssona, koji je Abbu spasio postaje ljepotom. A to je svečanost.
S druge strane, razgovor vlč. Baldura s plavom lisicom o struji, i to pod lavinom, odnosno u džepu jedne pećine pokrivene snijegom, predstavlja sjajno oživljavanje basnopisanja. Koristeći se raznim književnim oblicima - Sjón oživljava zaboravljene emocije i dobrotu. I on uspijeva u tome.