Američki pisac Stephen King (r. 1947) diplomirao je englesku književnost. Poslije studija radio je, među inim, kao podvornik kako bi napisao svoje prve priče i knjige. Već njegov prvi roman “Carrie” (1974) požnjeo je uspjeh i, do danas dvije filmske adaptacije, a King je bio i ostao uzoriti pisac popularne književnosti.
Negdje davnih 80-ih, u riječkom časopisu Rival, King je imenovan nemogućom “sortom”: piscem umjetničke i bestseler-književnosti, posebno žanrovske, “horora“. Samo je “Carrie” s telekinetičkom energijom otvorila Pandorinu kutiju književnih, TV i filmskih sadržaja. A slično se dogodilo i s nekim drugim Kingovim romanima. Otvorio je prvi globalni ured sadržaja, kako u rodnoj državi Maine, tako i na Floridi, gdje se rado kupao i pisao.
Zato nimalo ne čudi to što su se ovih dana u rijetkim hrvatskim knjižarama, a među najnovijim knjigama, pojavila dva Kingova različita romaneskna djela, da ne velim serijala. Jedan je potpisao s pseudonimom Richard Bachmann – još 1985. Riječ je bila o četiri krimića.
U novije vrijeme objavio je novu, tvrdo-kuhanu trilogiju Bachmann-krimića, među kojima se nalazi upravo preveden roman “Tko nađe, njegovo” (Finders Keepers, 2015; prev. Mladen Jurčić, Znanje 2017). U svima je njima važan lik penzioniranog detektiva Billa Hodgesa.
Prije spomenutog serijala krimića, mladi podvornik King zamislio je, i to pod zanosnim i neskrivenim utjecajem Tolkiena, kako je otvoreno priznao, romaneskni serijal “Kula tmine”, čiji prvi nastavak, “Revolveraš” (prev. Davor Biličić, Lumen, Zagreb 2017) dolazi pred čitatelje usporedno sa spomenutim krimićem. Tako domaći ljubitelj gotovo usporedno dobiva jedan “fantasy”, ili “epsku fantastičnu pustolovinu”, i tvrdo kuhani krimić, po uzoru na Hammeta, Chandlera i ostale. To i jest žanrovska širina popularnog pisca, i samo dva od 50-ak njegovih naslova, prodanih u više od 100 milijuna primjeraka; i jednako uspješno ekraniziranih na filmskom platnu.
Sedam knjiga “Kule tmine” King je pisao između 1970. i 2003. Na kraju, poželio je revidirati, praktično cijeli serijal. “Kad sam se vratio na prvu knjigu, koju sada imate u ruci, u oči su mi odmah upale tri stvari. Kao prvo, ‘Revolveraša’ je napisao vrlo mlad pisac, pa i knjiga pati od svih problema uobičajenih za mladog pisca”. Zatim King objašnjava doradu, koju je preveo Damir Biličić, tvrdeći da u izvornu zamisao romana, pa i cijelog serijala, nije dirao.
Mene je lik revolveraša Rolanda iz Gileada, koji slijedi kroz post-apokaliptični polusvijet Čovjeka u crnom, podsjetio na strip-lik Andrije Maurovića, koga je autor preuzeo iz nekog starijeg, američkog pustolovnog romana. Sasvim je razvidno, pritom, da je Tolkien bio poticaj “Kuli tmine”, ali jednako tako da je “Revolveraš” mladenačko književno djelo čiju je mladost King uspio sačuvati ovom, kasnijom preradom.
U novijem krimiću “Tko nađe, njegovo” King je pokazao ogromnu upućenost u američku književnost. Konačno, ona je predmet ovog romana, odnosno zagonetni pisac John Rothstein i njegova trilogija o junaku Goldu (tako se zove jedan od junaka J. Hellera). Napokon, glavne likove ovoga romana, “Tko nađe”, King je već predstavio u svom prethodnom romanu “Gospodin Mercedes”.
Ovaj put Morris Bellamy, sin nesuđene dobitnice Pulitzerove nagrade, odluči opljačkati spomenutog pisca koji je prestao objavljivati knjige. Osim gotovine, Morris s dvojicom “kolega” pronalazi i krade piščeve autorske bilježnice s nastavkom romana o Goldu. Pritom ubije pisca i dvoje sudionika u zločinu, pa završi u zatvoru zbog silovanja.
Radnja krimića se pokreće 30-ak godina kasnije, kad ubojica izlazi iz zatvora i zasniva još jednu jezivu, kingovsku-situaciju. Moglo bi se, usput nagađati da izmišljeni Rothstein sliči pokojnom Salingeru ili živućem Pynchonu, dakle ikoni američkog pisca i autoru velikog američkog romana.
No, to je sasvim svejedno. Važno je da rukopisi u bilježnicama ovoga pisca vrijede jako mnogo dolara. Oni su pokretnina koja ima veliku, materijalnu vrijednost, ne samo duhovnu; prema njoj je usput nađenih 40.000 dolara tek “kikiriki”.
Na svoj žanrovski način, Stephen King postavlja pitanje odgovornosti svakog pisca. Naime, ubojica Morris bio je zaljubljenik u Rothsteinova književnog junaka, Golda, i otuda, praktično potječu “sva“ njegova zloguka pijanstva, koja su ga natjerala u zločin.
Književni junak posredno je “kriv” za zločin svog ljubitelja. Zbog toga je Rothstein ubijen a krug zatvoren. Načitani King vratio se remek-djelu “Aspernovi rukopisi” Henryja Jamesa, u kome je Aspern figurirao kao veliki romantični pjesnik, Coleridge.