KRITIKA MASOVNE DEMOKRACIJE

RAZMATRANJA NEPOLITIČNOG ČOVJEKA Djelo u kojem Thomas Mann zagovara neograničenu slobodu pojedinca i osuđuje politizaciju duha i umjetnosti

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 12.11.2018. u 13:28

Mann, Thomas Lübeck 6.6.1875 – Kilchberg (Kanton Zürich) 12.8.1955,
Schriftsteller.
Porträtaufnahme, 1905 (Kester)., Image: 147315247, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AKG
Profimedia, AKG

Thomas Mann

ZAGREB - Zbirku eseja Thomasa Manna "Razmatranja nepolitičnog čovjeka" u kojima opravdava autoritarnu državu i iznosi snažnu kritiku masovne demokracije, njezinih slabosti i posljedica, objavila je zagrebačka izdavačka kuća "Disput".

 

Opsežnu zbirku eseja (544 str.)  Mann je pisao tijekom Prvoga svjetskog rata potaknut žestokom polemikom s bratom Heinrichom i otvorenim neprijateljstvom prema njegovim antiratnim tekstovima.

 

U Thomasovim tumačenjima, ističe izdavač, ne stoji samo zagovor monarhističke Njemačke nasuprot republikanskoj Francuskoj, nego se u njima – u skladu s autorovim oprečnim načinom razmišljanja, umjetnik suprotstavlja "civilizacijskom literatu" (kako Thomas posprdno oslovljava Heinricha), kultura civilizaciji, duša društvu, sloboda pravu glasa, impresionistički ironičar ekspresionističkom satiričaru, a nepolitični čovjek političaru.

 

Također,  autor u esejima opravdava autoritarnu državu i iznosi snažnu kritiku masovne demokracije, njezinih slabosti i posljedica. Knjiga zorno pokazuje i percepciju njemačke nacije romantičnim udubljivanjem u osebujne značajke "njemačke duše" i isticanjem razlika u odnosu na druge nacije. Mann je, navodi se, u esejima predvidio i da se njegovim sunarodnjacima neće svidjeti građanska demokracija ako im bude nametnuta jer, smatra, oni žele i trebaju autoritet.

 

Izdavač ističe i da je te političke teze – u sebi proturječne i problematične već u doba njihova nastanka, i sam Mann kasnije uglavnom revidirao ili odbacio, pa trajnu vrijednost "Razmatranja nepolitičnog čovjeka", smatra većina današnjih istraživača Mannova djela, treba tražiti u sferi estetskoga.

 

Pri tome su ti eseji, koji pripadaju tradiciji "revolucionarnog konzervatizma", neizostavni za valjan i mjerodavan uvid u razvoj misli tog velikog njemačkog književnika. Protivno tumačenjima da je ova knjiga autorov "grijeh iz mladosti" i zaslijepljena obrana njemačkog nacionalizma, naglašava se, riječ je o jednom od vrhunaca humanističke misli 20. stoljeća, jer u njoj "Mann mnogo više brani humanizam nego njemačku stvar".

 

"Razmatranja" se, navodi izdavač, nipošto ne mogu svesti na izljeve bijesa buržuja iz više klase zbog toga što njegov svijet nestaje. "Mann se ne bori za očuvanje političke prevlasti jedne društvene klase što bi bila bila politička borba, već pisac sebe proglašava apolitičnim upravo u tom smislu da zagovara neograničenu slobodu pojedinca te osuđuje politizaciju duha i umjetnosti", ističe se.

 

Eseji, u prijevodu Damjana Lalovića, popraćeni su opširnim pogovorom germanista Marijana Bobinca koji ih je smjestio u kontekst Mannova stvaralaštva i duha vremena u kojem su nastali.

 

Njemački pripovjedač i esejist Thomas Mann (1875-1955) jedan od najznačajnijih europskih književnika prve polovice 20. stoljeća. Njegov svjetonazor i estetiku rano su oblikovali Nietzscheova i Schopenhauerova filozofija te  Wagnerova glazba. Godine 1929. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, a 1933. godine ga je nacistička politička kampanja prisilila na odlazak u Švicarsku. Od 1939. do 1952. živio je u SAD-u. Najvažnija su mu djela obiteljska kronika "Buddenbrookovi" (1901), pripovijetke "Tonio Kroeger" (1903) i "Smrt u Veneciji" (1912), te romani "Čarobna gora" (1924), "Josip i njegova braća" (1933-1943) te "Doktor Faustus" (1947).

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo