Slavko Kozina, direktor prodaje i marketinga u nakladničkoj kući Naša djeca, odnedavno je novi predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara koju je dugi niz godina vodio Mišo Nejašmić. 40-godišnji Kozina, po struci ekonomist, do sad je bio vijećnik u Zajednici, vrlo angažiran oko rješavanja kriza u Algoritmu i Agrokoru, sudjelovao je i u pokretanju Mediteranskog festivala knjige u Splitu, donošenja nacionalne strategije čitanja …
Bili ste jedini kandidat za mjesto predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara. Kako to?
- Nisu se kolege gurale da bi radili posao koji je nezahvalan, koji podrazumijeva puno operativnog angažmana i strateškog promišljanja koje je na koncu neizvjesno s obzirom na to da u branši nema puno novca. Ovo je volonterska funkcija. Razlog zašto sam se toga prihvatio je taj što sam razmjerno mlad, imam iskustvo u radu Zajednice.
Izdavaštvo, ono što je nekad bila perjanica svakog društva, kod nas se srozalo do tih granica da se nitko ne želi time baviti. Izdavaštvo je grana kreativne industrije koja spaja i kulturu i ekonomiju, nekakav indikator zrelosti društva. Mi kao nacija u jednom trenutku nismo prepoznali niti imali volje ni financija - točno tim redom, ulagati dodatna sredstva u izdavaštvo. Razlog zašto se ovim bavim je ponešto i u osobnom inatu, ali vidim i konkretne koristi i pomake koji se mogu napraviti. Pomaci su malim konkretnim koracima rješavati probleme bez velike filozofije.
Moja je firma uza sve probleme na tržištu stabilna, ne radim s državom ili radim jako malo, kruh zaradim gotovo isključivo na tržištu i kad sam shvatio da nema nikoga tko će voditi brigu o recimo knjižarama, o tome gdje bih mogao plasirati svoju robu, zaključio sam da se toga treba uhvatiti, jer ako je sustav neuređen, moramo ga rješavati mi sami plus država. Sajam u Splitu smo napravili iz muke. Mi nakladnici pokušali smo napraviti alternativu lošoj distributerskoj knjižarskoj mreži i tako je nastao sajam u Splitu. Druga je stvar, naravno, da je takav sajam i potreban gradu.
Trenutno je, primjerice, u Šibeniku jedna knjižara. Dubrovnik ima dvije knjižare.
U Dalmaciji, ali i u čitavoj zemlji, nema dovoljan broj knjižara teritorijalno kvalitetno raspoređenih. Velika je disproporcija i disbalans. U centru Zagreba imate puno knjižara, ali zato dalje nemate. Ako nemate knjižaru gdje ćete prodavati knjigu?
Spominjali ste tri osnova problema s kojima se mislite hitno pozabaviti. Koji su to?
- Prvo, etički kodeks, koji će se povezati s sporazumom o jedinstvenoj cijeni knjige. Taj sporazum je u nekim dijelovima arhaičan, pun nelogičnosti, treba ga aktualizirati. Mnogi problemi koje smo imali vezani su upravo uz taj etički kodeks i obrasce ponašanje unutar brašne. Rezultat su i nepoštivanja trgovačkog prava, neodgovornog poslovanja, kad se radi tržišna utakmica samo s gađanjem profita visoke vertikalne organiziranosti jednog sustava dobijete Agrokor, dobijete Algoritam. Mi smo malo tržište, nije bilo nikakvog samoregulirajućeg sustava, posao države je da postavi neki okvir, nije njen posao da rješava detalje, ali država je pustila da se tržište samoregulira do te mjere da je situacija izmakla kontroli i krenula u smjeru da je jedan sustav pojeo sve ostale, a na kraju je pojeo i samog sebe. Ista stvar nam se desila i u Algoritmu i u Agrokoru.
Drugo, fokusirat ćemo se na poticanje knjižarstva i borbu za uvjete i politike koje će dovesti do stabilizacije, širenja mreže knjižara.
- Cilj je da idemo na stvaranje uvjeta da disperzija knjižara štiti tržište od tog potencijalnog u nas viđenog velikog sustava koji će unijeti monopol. A kad na taj monopol još dodate neodgovornost, u smislu kulture plaćanja tj. neplaćanja - dobijete kaos. Treće cilj je pojačano raditi na organizaciji sajmova i festivala.
S kolikim su gubicima naposljetku izašli izdavači iz kriza Algoritam i Agrokor?
- Iz Agrokora su mali i mikro nakladnički dobavljači dobili sav iznos, to je par desetaka tisuća kuna. Srednji dobavljači su naplatili oko 40 posto, a veći nešto manje iznose. U Agrokoru su najviše stradali dobavljači koji su okrenuti komercijalnijem segmentu knjige, koji malo ili nimalo ovisne o potporama, Znanje, Naša djeca i Egmont.
U Algoritimu nismo dobili ništa. To je bio stečaj po brzom postupku. I njihovi djelatnici koji su završili na bolovanju i porodiljnom ostali su bez uplata na mirovinsko i zdravstveno. To je egzemplar nemara koji se dogodio u tišini. Rezultat je to i manjka naše nakladničke samokritike, nismo imali dovoljno hrabrosti ukazati na to da nam se ne plaća, jer mnogi su mislili: ‘Evo, ovo je rijetki koji mi uzima i kupuje, pa bolje šutjeti!’, a i država je tu zakazala, jer njezin posao je da vodi kontrolu.
Mi smo kao društvo koje je u raznim segmentima nezrelo dopustili imati jednog koji je pokrivao kompletnu branšu, koji se bavio medijskim istupanjem i kreiranjem politika.
Ipak, stvar treba gledati i malo kompleksnije - zašto nitko drugi nije htio ući u taj biznis o kojem ovise tisuće zaposlenih unutar branše, ne samo prodavači, već kompletan nakladnički direktni i indirektni pogon, prevoditelji, grafički dizajneri, tiskara … velika je količina ljudi vezana na sustav. Tu je pitanje odgovornosti države da pazi da se takve stvari više ne događaju, a mi ćemo pokušati našim angažmanom prevenirati da se to ponovo dogodi.
Sudjelovali ste u donošenju nacionalne strategije čitanja. Prošle su dvije godine od kad je prihvaćena. Vidi li se ona danas u društvu?
- Koliko imamo novca za njezino provođenje? U Oslu je prije par godina novu operu otvorila ministrica obrane. Mnogi su pitali zašto ministrica obrane otvara operu, a ona je odvratila da je to stoga što je opera možda najvrednije što jedna, u ovom slučaju vojska, uopće ima za čuvati. E sad, da li mi kao država koja nominalno podupire kulturu i strategije, koja je među ostalim i brušena u zajednici nakladnika, doista idemo na primjenu te strategije čitanja ili je ona deklarativna to ovisi o novcu, viziji, budžetu, tu nema mrdanja … ako nemate sredstava, ona je mrtvo slovo na papiru. Strategija poticanja čitanja je vezana i na ministarstvo obrazovanja, nove tehnologije su jedan od izazova koji moramo uvažiti, način čitanje se bitno promijenio, a ljudima nedostaje i vremena za čitanje, mnogi nemaju niti tu naviku. Polažem velike nade da se tu stvar može promijeniti. Na to vežemo i Noć knjige koja dolazi 23. travnja, da ljudima uopće skrenemo pažnju na duhovni fitness koji mogu dobiti od čitanja.