“Oduvijek, cijeloga života znao si da si osuđen na poraz. To je tako, i tako je bilo oduvijek, Macbethe. Samo ti ne uspijevaš biti drugačiji od onoga koji su oduvijek bio.
Nikad nisi mogao ubiti bespomoćnog protivnika. Iako će te pamtiti kao okrutnijeg od Swena i pokvarenijeg od Kennetha, tvoja će propast ipak biti tvoja dobrota, tvoj manjak okrutnosti”, proročke su riječi negativca iz novog romana Joa Nesbøa, “Macbeth”, koja je nedavno objavio Fokus.
Ovaj će krimić poznati norveški pisac predstaviti na svojem gostovanju u našoj zemlji (od 8. do 11. svibnja) tijekom kojeg će posjetiti Zagreb, Zadar i Split.
Kap kiše i galeb
Baš kao što ime ovoga romana sugerira, riječ je o djelu inspiriranom klasikom Williama Shakespearea. Na neki je način to moderno čitanje djela tog klasika, neobično djelo u kojem će sigurno uživati svi oni koji vole takozvanu Škotsku predstavu, najkraću i najkrvaviju Shakespeareovu tragediju. Sam Nesbø je za svoj roman rekao kako ga doživljava kao triler o borbi za moć mračnog i paranoidnog uma. Za razliku od knjiga kakve inače piše, ova je različita i po tome što, zapravo, svi znamo kako će završiti.
- Ma, ovo definitivno nije tko-je-to-učinio priča. U slučaju Macbetha, misterija je on sam po sebi. Koja je njegova motivacija? Kako je heroj postao zločinac i ubojica? - rekao je Nesbø u intervjuu američkom National Public Radio.
Prva dva poglavlja knjige, osim napete radnje koja tek počinje, zanimljiva su i po tome na koji su način pisana: jedno prati kap kiše, koja pada na jedan bezimeni lučki grad u kojem žive ljudi bez nade, a njime upravljaju dvije narko bande: Norveški jahači i Hekata. Drugo prati galeba, koji leti nad gradom u kojem je ozloglašenog šefa policije Kennetha nakon 25 godina na toj poziciji naslijedio Duncan.
U sklopu toga on na mjesto trećeg najmoćnijeg čovjeka u policiji dovodi Macbetha, dotadašnjeg zapovjednika specijalaca. Duncan nije korumpiran, nego nastoji provesti čistku u policiji i dovesti sposobne ljude na važne pozicije, kako bi riješili problem droge u gradu. Radnja se zapliće s ni manje ni više 4,5 tone amfetamina, koje Jahači moraju preuzeti. To je njihov najveći posao u karijeri, no njihova konkurencija time nije zadovoljna.
Kad se tome doda izopačena policija, kao i častohlepni pojedinci spremni žrtvovati svoje kolege u borbi za poziciju, te narkobos koji ima svoju moralnu filozofiju zašto prodaje drogu i smatra da je riječ o zakonu ponude i potražnje, jasno je kako je riječ o napetom romanu koji se vrlo brzo čita.
Depresivni grad
- Moram priznati da nikad u životu nisam napisao nešto bazirano na idejama drugih ljudi. Polovica zabave u poslu pisca je da sam dolaziš do ideja i razvijaš ih. No, onda sam odlučio pokušati, jer je priča o Macbethu imala veliki utjecaj na moje pisanje, a osim toga, to je vjerojatno prvo klasično djelo koje sam zaista pročitao - rekao je Nesbø i dodao kako mu je bila zanimljiva ideja da na početku romana netko bude predstavljen kao junak, a onda se malo-pomalo, do zadnjih stranica, pretvori u nešto posve suprotno. Pojasnio je kako mu je bilo zanimljivo vidjeti koliko je kao pisac voljan daleko otići kako bi pronašao objašnjenje za svog junaka.
Priča je prilično mračna: radnja se događa u depresivnom gradu, koji ne vode političari, nego šef policije. Njegov spomenik se, na kraju krajeva, nalazi na jednom mostu i, simbolički, biva uništen kada kamion s drogom probija zaštitnu ogradu i pada u vodu. Taj bezimeni grad je neprijateljsko mjesto u kojem ima vrlo malo mjesta za ljubav, obitelj, moralne vrijednosti. Priča je zapravo tragedija, čija je radnja smještena u sedamdesete godine.
Femme fatale
Paralele sa Shakespeareovim djelom su jasno vidljive: iako se ne vodi borba oko kraljevstva, nego mjestu šefa policije, Banquovim duhom možemo smatrati Macbethove halucinacije, a vještice bi u ovom romanu, umjesto čarobnog napitka, mogle spremati drogu. Tu je i femme fatale, crvenokosa vlasnica kasina koja se u knjizi naziva samo “Lady”. Baš kao što Lady Macbeth nagovara svog muža da na spavanju ubije kralja Duncana, slično se događa i ovdje.
- Kad pišem, uobičajeno je da potrošim oko godinu dana na stvaranje sinopsisa, po kojem onda pišem priču. No ovoj put je posebnost bila ta da je čovjek zvan William napisao sinopsis za mene. Bilo je, naravno, stvari o kojima sam morao dobro razmisliti i razviti ih. No, drukčiji su zapravo samo detalji i to nisu teške stvari. Komplicirano je stvarati psihologiju likova, posebno onda kad je riječ o logici koja nam je strana - istaknuo je Nesbø.