Danas će u 13 sati, u Stockholmu, Sara Danius, tajnica Švedske akademije, pročitati ime ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost.
Nije mali broj onih koji su ostali posve iznenađeni odlukom Nobelova žirija kad je, prije dvije godine, nagrada otišla u ruke velike autorice Svetlane Aleksijevič. Zasmetalo im je što ta minuciozno, s iznimno puno posvećenosti i rada, iz dubokih ljudskih uvjerenja, od tuđih svjedočanstava uglavnom građena literatura - nije fikcija. Daleko veće iznenađenje negoli te 2015., konsternacija i nevjerica, zavladala je kad je lani pročitano ime dobitnika.
Među novinarima u dvorani neki su se upitali jesu li to dobro čuli. Dylan? Bob Dylan? Nisu mu osporavali talent i vrijednost njegove glazbe, poetskog izričaja …, ali Nobel u ruke rockera, kakavgod da poeta on bio? Mnogi su ostali, malo je reći, zatečeni. Puno je, doduše, i onih koji su to ocijenili naprednim korakom žirija.
Prvih deset
Znajući kako su prošle zadnje dvije godine na ovogodišnjim je kladionicama bilo očekivati svašta. Makar, i nema velikih iznenađenja. Uglavnom su na njima imena poredana više-manje nizom koji smo viđali i ranijih listopada.
Te liste, jasno, uglavnom nisu dobar pokazatelj, iako je 2015., uz vječnog prisutna, za pisca neobično planetarno popularna, Murakamija, najbolje stajala upravo tadašnja dobitnica, Svetlana Aleksijevič. Murakamijeva prijemčivost velikom broju čitatelja vjerojatno mu doživotno osigurava mjesto u vrhu kladionica, ali teško da to ima ikakav utjecaj na njegove šanse da dobije Nobelovu nagradu.
Među onima koji se klade i ove godine najbolje kotira Ngugi Wa Thiong’o, kenijski pisac, dugogodišnje prvo ime u redu za Nobela. Autor je romana, pripovijedaka i drama u kojima kroz sudbine pojedinačnih likova piše o posljedicama susreta afričke i zapadne kulture, tematizira traumatično stjecanje neovisnosti, iznevjerene ideale s kojima se tad susreću, možda je i najpoznatiji njegov prvi, davni, roman “Weep Not, Child”, čija je tema pobuna protiv kolonijalnih vlasti.
Za ovdašnje je čitatelje zanimljivo da je na NicerOdds, uz Ladbrokes najvećoj britanskoj kladionici, na 26. mjestu, po šansama da dobije Novela, izlistano ime Dubravke Ugrešić. Na NicerOdds je, spomenimo, Péter Nádas na 29., Michel Houellebecq na 37., Milan Kundera na 43., a Cees Nooteboom na 47. mjestu. Prvih deset, uz Nqugi Wa Thiong’oa, su Haruki Murakami, Margaret Atwood, Amoz Oz, Adonis, Claudio Magris, Yan Lianke, Don Delilo, Jaiver Marias, Antonio Lobo Antunes.
Prva tri imena na Ladbrokesu su identična NicerOddsovoj listi, na četvrtom je mjestu južnokorejski pjesnik Ko Un.
Nema pravila
No, na pisce i nagrade rijetko se klade čitatelji, pogotovo ne zaljubljenici u literaturu. Tamo novac uglavnom ostavljaju oni koji se vole kladiti na bilo što, često nemajući baš nikakve ideje tko su ljudi na koje se klade i o čemu oni to uopće pišu.
Zagrepčanin u Londonu, jedan od onih pasioniranih kladioničara koji se kladi na sve i svašta, ovih mi je dana, komentirajući Nobela i kladionice kazao: “Kladim se i na književnike, ali to je jedno od onih područja gdje ideš na bilo što, da ne kažem bilo koga, jer ne samo da ja ne čitam puno i ne znam puno o književnosti, već, koliko sam shvatio čitajući novine, ni oni koji su insajderi u tom svijetu, često na koncu jedva da su i čuli za dobitnika.
Nema tu, mislim, nikakvih pravila. Nitko ne razumije taj švedski žiri, pa ni stručnjaci. Drugačije je kad se kladiš na konje. Lijepo uzmeš rezultate, analiziraš, gledaš u kakvoj je tko formi i logički doneseš zaključak. Ovdje jednostavno ideš igre radi, na bilo kojeg. Ja se volim kladiti na ženska imena. Zato što ih nema puno. A baš se na Aleksijevičku nisam kladio! Promašio sam.”
Prošle su godine dobitnika literarnog Nobela imali potrebu prokomentirali svi, i oni koji dodjeljivanje spomenute nagrade baš nikada ne prate. Sam laureat, pak, nije se ni pojavio na dodjeli; poslao je Patti Smith, koja je, impresionirana atmosferom Švedske akademije, na trenutak, nervozna i smetena, zastala usred izvedbe Dylanove “A Hard Rain’s A-Gonna Fall” i tako pobrala antologijski, empatični aplauz. “Ove godine ne bismo trebali očekivati ništa senzacionalno”, komentirao je Clemens Poellinger, književni kritičar švedskog Svenska Dagbladet, nagađajući da će se žiri napraviti puno konzervativniji izbor.
Ključne zemlje
Od 1901., od kad se dodjeljuje Nobelova nagrada za književnost, pet je zemalja iz kojih dolazi gotovo polovica laureata: Francuska, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Njemačka i Švedska. Prije desetak dana sam u Manili razgovarala s Franciscom Sionil Joséom, najpoznatijim filipinskim piscem, velikog i bitnog opusa, među ostalim utemeljiteljem i vlasnikom Solidaridada, kultne, najpoznatije knjižare u jugoistočnoj Aziji.
Godinama se F. Sionil José spominjao kao mogući dobitnik Nobela. Upitavši ga o tome, prasnuo je u smijeh i, među ostalim, prokomentirao geografsku distribuciju književnih nobelovaca: “Imam 92 godine, još do moje 80. možda sam i vjerovao da postoji neka šansa, sad - baš nikako. Osim toga, Nobel gotovo da i ne ide u ovaj dio svijeta. Iz ovog kulturološkog i geografskog kruga nikada ga nije dobio niti jedan autor.”
Nakon Svetlane Aleksijevič i Boba Dylana možda je vrijeme i da Nobel ode u ruke nekom stripašu, autoru grafičkih romana, ovih je dana komentirao Gabriel Winslow-Yost, urednik The New York Review of Books.
Možda je, recimo, red na Arta Spiegelmana?