Talijanska prevoditeljica Anita Raja, kći židovske Poljakinje i Talijana iz Napulja, rođena u Napulju 1953., Elena je Ferrante, misteriozna spisateljica moćna pera za koju se odavno čitatelji i globalna javnost pitaju tko stoji iza u književnom svijetu dobro znanog pseudonima.
Da je Raja zapravo Ferrante, da te romane moguće zajedno pišu ona i njezin suprug, pisac Domenico Starnone, sumnjalo se i prije, a sad to s najnovijim objašnjenjima tvrdi, u članku objavljenom u The New York Review of Books, talijanski istraživački novinar Claudio Gatti, inače njujorški izvjestitelj poslovnog dnevnika Il Sole 24 Ore.
Gatti je zaključio da je Raja Ferrante na temelju dokumenata o nekretninama i financijskih izvješća koja navodno pokazuju da su uplate koje je Raja primila od izdavača iznenađujuće velike. Uplate su 2014. porasle za 50%, a godinu dana kasnije bile su veće čak za 150%, “dosežući sumu koja je sedam puta veća od one koju je zaradila 2010.”.
Te uplate na Rajin račun koincidiraju s vremenom u kojem se moglo očekivati da je Elena Ferrante primila, s obzirom na uspjeh njezinih romana, pogotovo prijevode na engleski, velike sume.
zgroženi izdavač “Niti jedan od ostalih zaposlenika tog izdavača ili njihovih suradnika nije imao niti izbliza tako dramatičan uspon u primanjima. Raja radi kao prevoditeljica, to je slabo plaćen posao, i teško da bi mogla zaraditi takve sume”, piše Gatti.
Anita Raja osim što prevodi za Edizioni E/O, kuću koja je, među ostalim, izdala i njezine prijevode njemačke feministkinje Christe Wolf, do lanjskog je odlaska u mirovinu bila ravnateljica gradske knjižnice u Rimu. Gatti također tvrdi da je Domenico Starnone prije tri mjeseca kupio u Rimu golemi stan od 11 soba cijena kojeg se procjenjuje na milijun i pol do čak dva milijuna dolara.
“Najveća misterija o Italiji izvan Italije jest - tko je Elena Ferrante, trebam odgovoriti na to pitanje, jer to je ono kako zarađujem svoju plaću”, komentira Gatti, upitan zašto želi otkriti tko stoji iza imena žene koja je toliko puta jasno dala do znanja da želi ostati anonimna, daleko od pozornosti javnosti, koja se dobrovoljno odrekla slave, prepustivši da za nju govore, osim rijetkih intervjua, jedino njezine knjige. Konačno, brojni su autori svoju mir čuvali pišući pod pseudonimom.
Sandro Ferri, suvlasnik Edizioni e/o, talijanskog izdavača Ferrante, i jedan od rijetkih koji znaju pravi identitet autorice, zgrožen pokušajem raskrinkavanja spisateljice, za Guardian je komentirao: “Ovakva vrsta novinarstva je odvratna. To je odvratno prebiranje po novčaniku pisca koji je odlučio ne biti javan”.
Izdavač i autorica dobili su potporu mnogih pisaca koji su se oglasili na društvenim mrežama. “Nikad nisam razmišljala o stvarnom identitetu Elene Ferrante. Koga briga?... Takvo što treba zabraniti”, napisala je američka feministička spisateljica Roxanne Gay.
“Nije naše pravo znati tko je Ferrante, možda ona ima dobre razloge pisati pod pseudonimom”, komentira britanska autorica Jojo Moyes. “Ima i onih koji bi radije otkrili istinu o Trumpovim porezima nego identitet Elene Ferrante”, kaže američka spisateljica Pamela Paul.
“Sramotno. Ako Elena Ferrante više ne napiše niti jednu knjigu, to je zbog pozornosti gladnog ega Claudija Gattija i urednika @nybooks.”, mišljenja je Kimberly Burns, koja se bavi promidžbom u izdavaštvu.
međunarodni uspjeh Knjige Elene Ferrante tiskane su u 40 zemalja, njezini su romani među najčitanijom prijevodnom literaturom u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Prvi, “L’amore molesto”, objavljen je 1992. Veliki međunarodni uspjeh došao je nakon što je, dosta kasno, tek prije nekoliko godina, kvadrilogija Elene Ferrante u kojoj prati živote dviju napuljskih prijateljica konačno prevedena i na engleski. U spomenutim romanima autorica priča o ženama u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
U nas je lani Profil izdao “Dane zaborava”, a ove jesen bit će objavljena i “Genijalna prijateljica”, prvi dio poznate kvadrilogije koja je samozatajnoj autorici donijela globalnu slavu, oduševljenje i kritike i publike.
Dugo traje potraga za Elenom Ferrante, činilo se, primjerice, ima tome neko vrijeme, da je profesor psihologije sa Sveučilišta u Pizi, Marco Santagata, došao do odgovora.
Zaključio je, nakon detaljne analize četiri napuljska romana, da je Ferrante zapravo napuljska profesorica Marcella Marmo. Marmo je to zanijekala, baš kao što su to učinili Raja i Starnone.