ZAGREB - Roman eksperiment spisateljskog dvojca Mihalinec-Grgić, do sada poznatog po koautorstvu “drukčijih filmskih enciklopedija” “Žuti titl” i “Povratak žutog titla” pravi je hrvatski horor.
Izvan granica forme
Priču o zombijima koji su okupirali Zagreb treba čitati kao posve netipičan roman, počevši od naslovnice koncipirane kao filmski plakat, do CD-a s originalnom knjiškom glazbom Karla Stojčevića, pridodanog kao bonus svakom primjerku knjige. Dinamična i totalno pomaknuta priča o virusu kanibalizma tipa C, mješavini ebole i variola vere koja se prenosi slinom, što su ga pogreškom nad Zagrebom ispustili iz američkog vojnog transportera, pretvara se u urnebesni horor, ali i društvenu satiru s pomno odabranim likovima, prototipovima hrvatskog društva u krizi i šire.
Uz mnoštvo prije svega filmskih referenci i čitav konglomerat žanrova, autori u krizno stanje smještaju nekoliko mafijaša, ratne invalide, inspektora, studente, sedam prepoznatljivih “celebrityja”, čak i sebe (novinara Velimira i grafičara Marka) i prepuštaju ih opakom virusu koji od ljudi čini zombije, a od fabule urnebesnu dinamiku s mnoštvom scena akcija i reakcija.
“Kriza” definitivno nije klasičan roman, pa ga kao takvog ne treba ni ocjenjivati jer se prije svega radi o odmicanju od klasičnih granica književnosti, i to ne samo prema filmu, zbog čega se kao “suradnici” na projektu pojavljuju redatelji Kristijan Milić i Dalibor Matanić sa svojim storyboardovima, Renato Baretić kao savjetnik za trećićanski, bilježe izbačene scene i likovi i alternativni krajevi.
Društvena satira
Autori su u svakom slučaju imali na umu u tom metežu likova, naglih rezova i obrata, i karikiranje domaće zbilje (što mu osobito uspijeva s Mišom, Žakom, Indirom, Goranom, Janicom i drugima), kao i parodiranje pojedinih žanrova, pa i same forme romana. Roman Mihalineca i Grgića, prepun crnog humora, čini se kao da je nastao na podlozi “Planeta terora” Roberta Rodrigueza, no parodija presjeka hrvatskog društva daje mu i posve druge konotacije. “Kriza” definitivno ne pretendira na lovorike “lijepe književnosti”, ali funkcionira kao originalan eksperiment i dobro pogađa u samo središte duha vremena.