Nije baš da svaki dan Pulom hoda nobelovac. Ne hoda baš ni Zagrebom svaki dan netko tko se okitio tom nagradom. Srećom, Pula je imala čast da ovih dana ugosti jednog izuzetnog nobelovca, i to iz Afrike.
84-godišnji Wole Soyinka nigerijski je književnik koji je otvorio 24. izdanje Sajma knjige u Istri, a svojom osebujnošću, retorikom te stavom provukao je mnogobrojne čitatelje, novinare, znatiželjnike koji su pohodili predstavljanje njegove knjige “Vrijeme rasapa” prvog dana sajma, ali i jučerašnji Doručak s autorom, gdje je govorio o sebi, svojim suvremenicima, kolonijalizmu, Africi, aktivizmu, afričkoj tradiciji i krvavim trenucima njene povijesti, kako drugi gledaju na Crni kontinent i što obilježava tamošnje intelektualce.
Pjesme iz zatvora
Nekoliko je puta bio zatvaran te je većina njegovih djela bila zabranjivana u Nigeriji. Tijekom nemirnih vremena 60-ih godina u toj najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji, Soyinka je čak dva puta bio u zatvoru gdje je pisao protestne pjesme na toaletnom papiru. Devedesetih godina tadašnji mu je nigerijskoj predsjednik i vojni diktator Sani Abacha oduzeo putovnicu nakon što je pozvao Nigerijce da ne plaćaju poreze jer taj novac odlazi za vojsku kojom je Abacha kontrolirao državu. U SAD-u je pronašao utočite nakon što mu je Abacha 1997. godine izrekao smrtnu presudu u odsutnosti.
Kad je Donald Trump postao predsjednik, potrgao je svoju Zelenu kartu, pokazujući time svoj stav, kao i dio njegovih kolega. Dakle, iako je u godinama, aktivizam ga nije napustio. I dalje ga jako ljuti nepravda i zlo. Ističe kako mu je žao što nije mlađi da se suoči s današnjim najvećim zlom u svojoj državi - nigerijskom islamističkom skupinom Boko Haram.
- Kako netko može živjeti u društvu gdje nove negativne snage dolaze da bi zamijenile one stare. Reagirao sam kada su neki fundamentalistički luđaci kidnapirali 300 djevojčica iz jedne škole. Otkuda im pravo da masakriraju, pale škole, kidnapiraju djecu? U takvim situacijama sebi kažem da bih htio biti mlađi. Po meni takva struja mora jednostavno biti uništena, u potpunosti izbrisana s lica zemlje. Bilo kako da se zovu. Oni predstavljaju pravo zlo protiv humanosti - smatra nobelovac navodeći da su političari ti koji se trebaju boriti protiv takvih neprijatelja.
Kaže kako je paradoksalno što je konačno došao u situaciju da ima mir i može pisati i podučavati, što nije bo slučaj kada je bio mlađi, a opet taj mir ne osjeća.
- Ne mogu biti miran kada vidim što se događa. Čak se ne osjećam udobno dok ovdje sjedim i razgovaram s vama, umjesto da sam tamo i se borim protiv tih čudovišta - priznaje.
Promjena poretka
Objavio je oko 20 djela - drama, romana i poezije na engleskom jeziku. Za njega kažu da je u svojim dramama i romanima često povezivao mitologiju vlastitog plemena, Yoruba, sa svakidašnjim temama, a najviše ga je posljedično zanimala politička situacija. Uvijek je bio je protiv bilo kakve dogme, korupcije, promjene tradicionalnih vrijednosti u svrhu bogaćenje pojedinaca. Upravo sve to vidi u modernom upravljanju afričkim državama.
- Ako pogledamo političku situaciju u mnogim afričkim zemljama, pa čak i u monarhističkim sustavima, one su sve omeđene principom zajedništva. Čak i monarhije nisu bile diktature. Imale su kralja, koji je bio prvi među jednakima, a on je znao svoje granice i što smije. Kada bi te granice prešao, suočio bi se s vijećem koje bi s njime razgovaralo i poslalo ga u sobu. A soba znači samo jedno - tamo je kralj trebao počiniti ritualno samoubojstvo. Vijeće je slušalo što govori narod. U suvremenim vremenima taj se poredak promijenio. Moderni političari preuzeli su neke ovlasti kraljeva, ali ne izvorne. Sebi su uzeli samo moć, ali ne da budu čuvari, već i posjednici zemlje. Da sami mogu određivati tko će koliko zemlje dobiti i na koji način, što kralj nikad nije mogao - kaže je Soyinka.
- Ako ste intelektualac, morate se zgaditi nad takvim oskvrnućem tradicije u cilju nečijih želja - ističe.
Primjer Balkana
Kritičan je i prema kolonijalizmu, britanskom i francuskom. Kaže da su Francuzi od Afrikanaca željeli stvoriti “crne Francuze”, dok su Britanci, a dijelom i Nijemci, domorodačko stanovništvo ostavljali sa strane te koristili samo poglavice za obavljanje birokratskih poslova. Nakon što su željeli da svijet gledaju njihovim očima, došlo je vrijeme promjena. Zbog toga su mnoge afričke nacije prigrlile komunizam.
- Zašto je komunizam uspio polučiti uspjeh u Africi među radikalnim vođama? Zato što su mogli povući paralele s afričkom filozofijom dijeljenja - zajedničkog rada, poljoprivrede. Komunizmu je bilo lako pronaći put kroz afričku ideologiju - naglašava Soyinka. Kaže i kako to nije bilo dobro za neke zemlje koje su kroz komunizam uvele diktature te poput Etiopije razračunavanju se sa svojim studentima kroz krvavo gušenje protesta.
U Hrvatskoj je već bio, i to u Splitu, iako mu je još uvijek u glavi Jugoslavija, odnosno Balkan. Veli da Balkan ne predstavlja dobar primjer za afričke zemlje.
- Vi Hrvati, i svi bivši Jugoslaveni koji žive na Balkanu, loš ste primjer Africi. U jednom trenutku ste zajedno, u drugom trenu se razdvajate. Kada sam stigao u Pulu, nisam bio siguran jesam li već bio u Hrvatskoj. Morao sam pitati gdje je Split, i kada su mi rekli da je u Hrvatskoj, rekao sam da sam onda bio ovdje prije nekoliko desetljeća - sjeća se Soyinka koji se odmah nadovezao na Tita.
- Tita smo gledali kao osobu koja drži sve te nacije na okupu. Bili smo tužni kada se vaša bivša država raspala, ali u drugu ruku, razumjeli smo zašto se to dogodilo. Kada više nacija drži na okupu jedna individua, a to je ovdje bio slučaj, očito nije iznenađujuće da se to dogodilo. Žalosno je što je raspad države vodio u krvavi rat. Zato ste za nas loš primjer - zaključuje Soyinka.