Posljednjih je godina austrijska galeristica Michaela Stock u galeriji koja nosi njezino ime u Beču i djeluje od 2007. izložila djela mnogih hrvatskih umjetnika. Posljednja je u nizu izložba Ivice Capana, hrvatskog umjetnika koji živi u Beču.
Kako kaže: “Iako udaljenost od Beča do Zagreba iznosi samo nešto više od tri stotine kilometara, smatram da u Austriji još uvijek nisu dovoljno poznate pozicije hrvatske suvremene umjetnosti. Hrvatska kuhinja je poznata, na godišnji odmor se ide u Hrvatsku, ali hrvatska suvremena umjetnost je prilično nepoznata ovdje”.
Kolekcionari
No, kako nadodaje u razgovoru za Jutarnji, kod znalaca i onih koji prate suvremenu scenu primjetan je porast interesa za umjetnike iz naših krajeva, naročito u zadnje vrijeme: “Interes za umjetnike iz Hrvatske kod kolekcionara stalno raste i što se njihovi radovi više izlažu na međunarodnim izložbama, festivalima, u institucijama, to je veća potražnja. Mi smo u galeriji prodali najviše djela Slavena Tolja, a slijede Tomislav Gotovac i Sandro Đukić”.
Suradnju s hrvatskim umjetnicima počela je 2010. godine, kada je boraveći u Dubrovniku upoznala Slavena Tolja i Sandra Đukića, a potom je godinu dana kasnije njihove radove pokazala na izložbi u Beču. Osim nabrojane trojice, zastupa na ovom tržištu i Vlastu Delimar, Marka Markovića, Sinišu Labrovića, a surađuje i s Vladom Martekom, Igorom Eškinjom, Ivicom Capanom.
“Očito je ono što ujedinjuje ove umjetnike: svi su performans umjetnici radikalnog i destruktivnog izričaja. Svaki od njih posjeduje snažan stil i osobnost”, ističe Michaela Stock, a mi je pitamo koji su najradikalniji radovi koje je izložila tijekom godina. “Za mene je najradikalnije umjetničko djelo, općenito govoreći, još uvijek performans Slavena Tolja pod nazivom ‘Globalizacija’. Slaven je ispijao ‘toksični globalni’ koktel Istoka i Zapada, votku i whiskey, sve dok se nije srušio i pao u komu na par dana. Sandro Đukić je, pak, u svojem performansu ‘Inner space - outer space’ u našoj galeriji stvarao kvadrat, posipavajući pigment crne boje točno ispred vrata galerije. Nakon performansa posjetitelji su ulazili i izlazili gazeći po kvadratu istovremeno ga uništavajući, a time i prostor galerije. Galerija je bila praktički uništena nakon ovog rada i tri smo dana proveli čisteći crni pigment”.
Performans Slavena Tolja
Najnovija u nizu u njezinoj je galeriji izložba pod nazivom “Candid” Ivice Capana, koja se još može pogledati do 20. travnja, uz radove ukrajinske umjetnice Aline Sokolove, a ovako objašnjava svoje razloge njezine zainteresiranosti za opus ovog umjetnika: “Središnja su tema izložbe ‘Candid’ digitalni upravljački mehanizmi. Ivica Capan koristi slike iz društvenih medija poput Instagrama, Facebooka i dr. pri tom se kritički osvrćući na današnje društvo. Posljednjih godina u njegovom se radu pojavljuje tema naoružanih bespilotnih zrakoplova koji simboliziraju digitalnu kontrolu, vojno-političku moć onih koji su na vlasti i njihovu varljivu propagandu navodno humanog oružja. Njegova djela također sadrže reference na povijest umjetnosti, književnost i popularnu kulturu”.
Dani performansa
Michaela Stock surađuje i s hrvatskim performans umjetnikom Markom Markovićem, koji se neko vrijeme doškolovao u Americi, gdje je i surađivao kod Matthewa Barneya u ateljeu, a sada živi u Beču. I Marković u svojoj karijeri ima neke radikalne performanse, podsjetimo na onaj kada je oštrio noževe na policijskoj barikadi sigurnosne zone u financijskoj četvrti na Wall Streetu ili na rad “Samojed”, kad je pio vlastitu krv. Njih su dvoje zajedno pokrenuli dane otvorenog performansa “Dopust” u Beču, festival koji je, podsjetimo, izvorno osnovan u Splitu. O “Dopustu” naša sugovornica kaže:
“Tijekom četiri godine svako je izdanje festivala bilo posvećeno određenoj temi. Festival je bio uspješan i popraćen dobrim reakcijama, a cilj nam je bio predstaviti, etablirati i povezati hrvatsku performans scenu u Austriji. Ove godine će u rujnu biti predstavljen novi format pod nazivom CPF/capture performance focus. CPF se performansima, predavanjima, radionicama i izložbama svake godine usredotočuje na jednu zemlju. Prvo izdanje predstavlja umjetnike iz Irske, a potom slijede Italija, Hrvatska i Belgija. Fokus je na suradnji i povezivanju s kustosima i institucijama, eksperimentiranju i znanstvenim istraživanjima”.
Izložba Ivice Capana, hrvatskog umjetnika koji živi u Beču
Raznolikost
Hrvatsku suvremenu umjetnost iz bečke perspektive, općenito, gleda na sljedeći način: “U performansima, videima, instalacijama i kolažima suvremenih hrvatskih umjetnika ogleda se raznolikost kulturnog prostora, oni svojim radovima vizualiziraju i sadašnjost i prošlost. Motivi su preuzeti iz njihovog neposrednog okruženja. Hrvatski umjetnici su politični i djeluju konceptualno. Naročito mlađa generacija pokazuje sve veće zanimanje za političko-ekonomska i društvena pitanja”.
Spomenuti interes stranih kolekcionara za umjetnike s ovih prostora zasigurno je potaknut izložbama poput “A View from Zagreb” u londonskoj galeriji Tate Modern ili onih u njujorškoj MoMA-i koje su se bavile poslijeratnom arhitekturom. A naša sugovornica zaključuje: “Povećani interes pokazuje već i sama činjenica da kustosi iz središnje i istočne Europe rade u mnogim međunarodnim institucijama. Nakon desetljeća političkog odvajanja u tijeku je potraga za međunarodnim umjetničkim razumijevanjem, novim komunikacijskim modelom dosadašnje zapadno-istočne neusklađenosti”.