Ova se građevina još zove i Lanterna/Svjetionik prijateljstva.
Arhitekti su odlučili, neposredno prije nego što otputuju u Japan, projekt predstaviti u Društvu arhitekata Zagreb. Uz autore projekta o Svjetioniku prijateljstva govorio je Zorislav Srebrić.
Razlog zašto glavni tajnik Hrvatskog nogometnog stadiona govori na konferenciji u Društvu arhitekata leži u neposrednom povodu za gradnju ove građevine.
Davor Šuker Shop
Naime, priča je počela prije deset godina, u doba Svjetskog nogometnog prvenstva u Japanu i Koreji, kada su hrvatski nogometaši vježbali u Tokamachiju, gradu koji, prepričava Srebrić, ima pedesetak tisuća stanovnika i tri je sata vožnje udaljen od Tokija.
Naše je nogometaše pri dolasku dočekala delegacija od nekoliko tisuća stanovnika odjevenih u dresove hrvatske nogometne reprezentacije, od najmanje djece do postarijih gospođa, a prijateljska naklonost nije jenjavala tijekom cijelog boravka naših nogometaša: u gradu je otvoren i dućan koji je ime dobio po Davoru Šukeru (“Davor Šuker shop”).
Mjesto je imalo nogometni stadion na kojemu su naši nogometaši trenirali, no ne i potrebne popratne klupske prostore uz stadion pa se naš tadašnji veleposlanik u Japanu Drago Štambuk dosjetio da je najbolje napraviti zgradu koju bi potpisali naši arhitekti, i na taj način obilježili prijateljstvo iz 2002. godine.
Izbor arhitekata nije bio previše težak: Penezić i Rogina nekoliko su puta dobili nagrade na natječajima u Japanu, na Venecijansko ih je bijenale pozvala izbornica, slavna japanska arhitektica Kazuyo Sejima, a njihov rad poznaje i cijeni i Toyo Ito. Osim toga, arhitektonska im je poetika izuzetno bliska tradiciji japanske arhitekture: minimalizam, meditativnost i čiste linije.
Izgradnju njihove građevine, koja se prostire na tisuću kvadratnih metara, u potpunosti je financirao grad Tokamachi.
Fantastičan krajolik
A Penezića i Roginu za projekt je, kažu, ponajviše inspirirao fantastičan krajolik Tokamachija, koji se nalazi podno planine, gdje snijeg počne padati već u studenom (često zapadne i po šest metara snijega). U takvom krajoliku željeli su stvoriti znak koji to okruženje poštuje, pa su se dosjetili svjetionika, odnosno lanterne.
Mjesto druženja
Inspirirali su se, osim toga, i hrvatskom apstraktnom umjetnošću, linijama rižinih polja pokraj Tokamachija koje ih podsjećaju na naše gromače, kao i okolnom arhitekturom, budući da se u blizini nalaze projekti Tadao Anda i studija MVRDR.
Građevina je podijeljena po vertikali: na razini igrališta sadržaji su sportskog karaktera poput svlačionica, na razini prilazne ulice su sadržaji klupskog karaktera, a multifunkcionalni paviljon je treći element. U paviljonu će se, predviđeno je projektom, moći udomiti i sadržaji međunarodnog Land Art trijenala, po kojemu je ovaj grad poznat.
Želja je arhitekata i da paviljon bude mjesto okupljanja i druženja stanovnika ovog japanskog mjesta, a naročito zimi kada nemaju mnogo drugih sadržaja.
Na konferenciji za novinare, uz arhitekte, Štambuka i predstavnika HNS-a, govorili su i predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Hrvoje Hrabak, predsjednik Komore arhitekata Tomislav Ćurković i Boris Koružnjak, dekan Arhitektonskog fakulteta.