INTERVJU: ALEKSANDAR HEMON

'SVE ŠTO MOGU REĆI NA ENGLESKOM, MOGU I NA BOSANSKOM' Američki pisac bosanskih korijena u novom romanu pozabavio se temom imigranata

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 31.05.2017. u 08:33

Rijeka, 240517.
U prostorima Ex Librisa pisac Aleksandar Hemon predstavio je svoju novu knjigu pod naslovom, Kako su nastali ratovi zombija. Na fotografiji: Aleksandar Hemon, Americko - Bosanski pisac.
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX
Matija Djanjesic / CROPIX

Aleksandar Hemon, američki pisac bosanskih korijena, u Rijeci je predstavio svoj roman 'Kako su nastali Ratovi zombija' koji je nedavno preveden na hrvatski i objavljen u nakladi VBZ-a, što je bio uvod u 10. izdanje riječkog sajma knjiga i festivala autora vRIsak koji će se održavati od srijede, 31. svibnja, do 10. lipnja.

Dvojezični pisac s čikaškom adresom u 'Ratovima zombija' pozabavio se temom imigranata koja mu je, naravno, bliska. Hemon se 1992. zatekao u SAD-u kada se Sarajevo našlo pod opsadom i više se nije mogao vratiti u BiH. Donio je tada odluku da ostane živjeti u Chicagu, koja je u dobroj mjeri i odredila njegovo pisanje idućih 20 godina.

Vaš roman ‘Kako su nastali Ratovi zombija’ o aktualnom političkom fenomenu, imigrantima, progovara kroz prizmu popkulturalnog fenomena, zombija. U pop kulturi zombiji su služili kao ‘alat’ za obradu različite društvene problematike, od rata i civilnih pokreta 60-ih preko kritike konzumerizma do kritike paranoja američkog društva prema drugima i drukčijima. Na koji ste način stavili zombije u kontekst imigracije i gdje vidite poveznice između ta dva fenomena?

- Čitav ljudski projekt koji zovemo književnošću zasniva se na ideji pojedinačnog, osobnog suvereniteta svakog ljudskog bića. Svaka knjiga je priča o nekome čija je svijest suverena, čiji je um individualiziran u činu naracije. Ideologija, propaganda, obično se upušta u kolektivizaciju narativa, bilo da je priča o ‘našoj’ naciji, ili o onima drugima. Otud je suvremeni zapadni rasizam investirao u predstavljanje sirotinje, imigranata, izbjeglica kao bezlične, gladne mase koja nadire u naš prostor da proždre naš divni način života. U skladu s tim načinom predstavljanja, migranti čak i kad umiru, umiru masovno - bezimeni, bez historije, bez obitelji, bez suverene svijesti i individualiziranog uma. To se može vidjeti u ovom trenutku ako se uključi televizor i pogledaju snimci punih brodova koji idu iz Libije prema Italiji ili Grčkoj. Ti se ljudi tretiraju kao zombiji, kao gladni neživi. Nitko se posebno ne uzbuđuje ako se utopi njih tridesetak, uglavnom djece, kao što se to upravo dogodilo.

Zašto, po vama, zombiji toliko ‘golicaju maštu’ američke i svjetske publike?

- Ne znam za svjetsku publiku, ali u Americi se nacionalne psihoze, strahovi i opsesije procesuiraju u popularnoj kulturi. Recimo, porast broja američkih filmova sa superherojima, pri čemu samo jedan superheroj po filmu nije više dovoljan, nego trebaju tri ili više, izravno je vezan za slabljenja statusa supersile Sjedinjenih Država. Zombiji su, slično tome, izraz nervoze vezane za neizbježnu preraspodjelu imovine i bogatstva jer je američki kapitalizam u ovom obliku moralno, etički i financijski neodrživ.

U SAD-u živite od 1992. godine i u tom razdoblju svjedočili ste različitim društvenim i političkim promjenama. Kakva je danas Amerika u odnosu na vrijeme kada ste tamo odlučili ostati u jeku rata u BiH?

- Glavna razlika je u tome što je trenutačno na vlasti priglupi psihopat iza kojeg stoji Republikanska stranka redefinirana i ujedinjena kao partija bjelačkog nacionalizma. Clinton je, kakav god da je bio, funkcionirao unutar Amerike koju su i on i republikanci koji su na njega tada nasrtali smatrali zajedničkim društvenim projektom i kulturnim prostorom. Trumpisti misle da Amerike više nema dovoljno za sve i djeluju u namjeri da sebi uzmu koliko im treba, a nama ostalima što ostane.

Kakav je život imigranta u SAD-u u vrijeme Donalda Trumpa? Je li se što promijenilo u odnosu domicilnog stanovništva prema ljudima koji su u SAD, iz ovog ili onog razloga, doselili, ili je Trump samo artikulirao opće raspoloženje jednog nezanemarivog dijela Amerikanaca?

- U ovom trenutku, američka imigrantska, a u nekim gradovima obična policija, hapsi nelegalne, a i legalne imigrante, posebno one čija je boja kože upadljiva. Oni koji su glasali za Trumpa, to su učinili kako bi kaznili nas ostale, i kaznene operacije su u tijeku. Ali oni koji nisu glasali za Trumpa, pružaju otpor na različite načine. U Chicagu s mnogim svojim prijatelji i poznanicima sudjelujem u aktivnostima čija je namjera organizirati i ojačati taj otpor.

Kakvu budućnost, s obzirom na aktualnu političku i društvenu situaciju, predviđate SAD-u? Je li ta država i dalje obećana zemlja za sve koji traže bolji život i ima li šanse da takvom ostane, ili ponovo postane?

- Trump i republikanci namjerno i sistematski razaraju zajednički društveni i kulturni prostor Amerike i sve ide u pravcu fragmentacije i intenzifikacije sukoba. Putem kojim su oni krenuli mora se ići do kraja. Pomirenje je već teško, ako ne i nemoguće. Šanse da se Trump opozove su minimalne. Jedina mogućnost je da na izborima za Kongres sljedeće godine demokrati dobiju većinu i nakon toga započnu proces opoziva, impeachment. Republikanci će učiniti sve što mogu, zakonito ili nezakonito, kako bi to spriječili. Amerika ulazi u fazu konstantnog političkog sukoba.

Pišete i objavljujete na dva jezika. Jeste li nadgledali ili sudjelovali u prijevodu 'Ratova zombija' ili takve stvari prepuštate stručnjacima i zašto?

- Irena Žlof, koja je tu knjigu, kao i nekoliko onih prije nje, prevela, izvrsna je, što mi omogućava da njezinu verziju, koju mi ona uvijek pošalje, samo malo pospremim kako bi zvučalo kao ja.

Nabokov je, recimo, primjer uspješnog prelaska sa slavenskog na engleski jezik. Kako je vama sjela ta tranzicija i koliko vas je ograničilo pisanje na ‘stranom’ jeziku? Je li vam možda otvorilo ‘prostore slobode’ u koje originalni govornici rijetko navraćaju, uzimajući vlastiti jezik zdravo za gotovo?

- Engleski jezik je znatno veći, zato što ga govori gotovo petina čovječanstva, ima dulju povijest izdavaštva i književnosti i otvoren je utjecajima iz svih dijelova svijeta gdje se upotrebljava. Ali sve što ja mogu reći na engleskom, mogu i na bosanskom, iako možda na drugi način, i nesavršeno. Redovno pišem na bosanskom, iako ne narativnu književnost, te sam tako kao pisac dvojezičan.

Na čemu trenutačno radite i kakvi su vam planovi?

- Radim na nekoliko knjiga. Jedna je roman koji se odvija između 1914. i 1949., na potezu od Sarajeva do Šangaja. Druga je knjiga pod naslovom ‘Moji roditelji: Teoretske osnove’. Treća je zbirka narativa iz bosanske dijaspore, koja je zahtijevala da intervjuiram, sa svojim prijateljem i fotografom Veliborom Božovićem, Bosance diljem svijeta i upitam ih: ‘Odakle ti ovdje?’ Plan mi je da sve to završim prije nego što odapnem ili u Americi počne rat.

Izdvajamo