LANA CAVAR

KAKO JE NASTAO DIZAJN NASLOVNICE O KOJOJ SE GOVORI 'Zamislila sam da knjiga bude uvezana finim platnom koje se rijetko koristi'

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 03.05.2019. u 16:30

Zagreb, 120711.
Na slici: dizajnerica Lana Cavar ispred nekadasnje knjizare Znanje u Zvonimirovoj ulici.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markicevic / CROPIX

“Iskopavanja: Sudi knjigu po koricama” bio je naziv istraživačke izložbe posvećene povijesti naslovnica knjiga na ovim prostorima koje su zajednički potpisale dizajnerice Lana Cavar i Narcisa Vukojević.

Ako je suditi prema njihovoj novoj suradnji, ovu knjigu itekako treba suditi po koricama. Naime, njih su dvije surađivale i na naslovnici najnovijeg, hvaljenog romana Damira Karakaša “Proslava”, u izdanju kuće OceanMore, a u kojemu je, kako je rekao u nedavnom intervjuu Jutarnjem, “pokušao na 120 stranica opisati tri generacije i dva rata”. Naslovnica knjige je platno preko kojeg su izvezena plava slova, na kojima je u tri reda ispisana riječ “proslava”, i o naslovnici se jako puno govori kako uživo, tako i preko društvenih mreža.

Brojne reakcije

Kako nam kaže Lana Cavar, dizajnerica naslovnice: “Ni sama nisam očekivala toliko reakcija. S Karakašem radim dugo, surađivali smo i na naslovnicama za njegove knjige ‘Sjećanje šume’ i ‘Pukovnik Beethoven’ među ostalim. Ovo nam je četvrta naslovnica u već osam godina kako surađujemo. Mislim da je to nužno i potrebno, da se pisac i dizajner dobro poznaju i da imaju povjerenja jedan u drugoga. Zato je, vjerujem, svaka naša nova naslovnica na kojoj smo surađivali bolja i snažnija od prethodne. I Karakaš i ja smatramo da nije bolje mogla ispasti.” Proces traženja rješenja, za razliku od kasnije izvedbe, kako govori naša sugovornica, nije dugo trajao, čim mu je pokazala prvo rješenje, Karakaš je rekao da je to - to. Potom je pozvala na suradnju kolegicu Narcisu Vukojević koja je iznimno vješta u crtanju slova, i slova su na naslovnici njezina. Kako kaže Lana Cavar: “Kada smo razgovarale, ideja je bila da bude narodni vez, ishodište inspirirano ornamentikom, pleterima, etnografijom, no u suvremenom ruhu. Boja je jako plava, tzv. electric blue, ima zapravo karakter Yves Kleinove plave. Bilo je tu i dosta problema, kako je taj pigment svojstven ekranskim prikazima, na papiru je bilo jako teško dobiti tu vrstu plave boje.”

Potraga na internetu

Problem je i bio da dobiju isti ton na naslovnici, koja je od platna, i unutra, na papiru, kaže i dodaje: “Neko smo vrijeme ozbiljno razmišljali da napustimo tu boju i odaberemo zelenu ili crvenu, kako bismo lakše ujednačili boje, no Karakaš je rekao da ne dolazi u obzir da mijenjamo tu plavu boju”.

Na kraju su, ipak, uspjeli dobiti točno ono što su tražili, a ništa lakše nije išao ni proces traženja platna koje je Lana Cavar zamislila za naslovnicu.

“Zamislila sam da je knjiga uvezana finim platnom koje sugerira laneno sukno i koje se rijetko koristi, a u skladu s vremenom odvijanja romana. Takvo je platno bilo nemoguće nabaviti u Hrvatskoj, našli smo ga Švicarskoj. Bila je to sve u svemu prava avantura, koja, naravno, ne bi bila moguća da nisam imala podršku pisca Karakaša, ali i urednice Gordane Farkaš Sfeci. I mi dugo surađujemo, još od doba kada sam bila dio studija Cavarpayer i također je prisutno međusobno povjerenje. No baš zato što su me podržavali u svemu, osjećala sam veliku odgovornost.” Je li tiskanje knjige bilo puno skuplje zbog svega? “Nije toliko skuplje od dobro opremljene knjige. Najviše je uloženo vremena, što mi nije bilo nimalo teško jer iznimno cijenim Karakašev opus. Sate i sate sam bila na internetu u potrazi za najboljim rješenjem. Obišla sam šest tiskara, u svakoj sam bila dva puta jer smo tiskali probne otiske, a sve da bismo dobili zadovoljavajući rezultat. Više smo puta odgađali izlazak knjige jer nismo bili zadovoljni. Sretna sam da smo pronašli vrhunske majstore poput Pere Karakljaića, jednog od najboljih majstora za tisak folije na platno. Knjigu smo otisnuli u tiskari u Grafičkom zavodu Hrvatske. No sve što inače traje oko dva tjedna do mjesec dana, ovaj put je trajalo tri mjeseca.” Kako nastavlja, ispočetka se razmišljalo kako će ljudi reagirati na naslovnicu na kojoj nema slike, a naslov je “slomljen”, no ističe: “Reakcije su odlične, ne samo struke, već i šire publike”.

Odgoda izlaska

Čitatelje ne treba podcjenjivati, dodaje Lana Cavar. “Ne treba im sve nacrtati, pogotovo ne onima koji prate dobru književnost. A s druge strane, potreban je taj jedan iskorak u dizajnu.” Koliko je Karakaša smetalo da se izdavanje odgađa radi dizajna? “Nimalo, kada je u pitanju kvaliteta, ništa ga ne smeta. On sam neće pustiti tekst van dok nije svaka riječ na svojem mjestu. Raditi s Karakašem jedinstvena je prilika. Općenito je užitak raditi s hrvatskim piscem jer ti si prvi koji daješ formu tekstu. Karakašu je važan taj segment i on je znao sjediti uz mene dok prelamam, naročito naše prve dvije suradnje. Na posljednjoj knjizi nešto manje jer se sada već malo bolje poznajemo, međusobno smo učili jedan uz drugog. Željeli smo i da naslovnica bude univerzalna jer je riječ o priči koja može biti univerzalna.”


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo