ARTISTI

GORAN BOGDAN Ova je godina za mene bila 'tutta forza', ali tako najbolje funkcioniram. Kad nema posla, postanem inertan, ne znam ni račune platiti

    AUTOR:
    • Tina Premec

  • OBJAVLJENO:
  • 27.12.2017. u 10:41

Zagreb, 290517.
Trg zrtava fasizma.
Glumac Goran Bogdan.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / CROPIX

Goran Bogdan

Uhvatiti za razgovor Gorana Bogdana u ovoj godini pokazalo se priličnom lutrijom. Već je i u 2016. to bila stvar puke sreće, no u ovoj na izmaku 37-godišnji glumac išao je iz jednog projekta u drugi, gotovo bez ikakve pauze. Snimao je paralelno filmove i serije, i to premda im se setovi nisu nalazili čak ni u istoj državi. Radi tako i dalje pa dok smo telefonski vodili ovaj razgovor nalazio se na autocesti jureći iz Budimpešte prema Vrnjačkoj Banji. U glavnom gradu Mađarske snima još jedan strani projekt, ali tek je odradio prvi dan, kaže, pa o njemu zbog ugovora još ne smije govoriti.

- Ma nije to ništa spektakularno, a uloga je mala. A u Vrnjačkoj Banji snimam jedan diplomski film za kolegicu Emiliju Gašić koja je u New Yorku na postdiplomskom. Imam baš dobar osjećaj oko nje - skromno će Bogdan. Naradio se u 2017., ali i dalje ne staje. U ovoj godini imao je uloge u čak pet filmova na Pula Film Festivalu, četiri u stranim produkcijama, “Fargu”, “All Inclusive”, “Senkama nad Balkanom”, “Giantland”. Što po kvantiteti, što po kvaliteti tih projekata, a nismo ni sve nabrojani, to ga definitivno čini našim najuspješnijim glumcem u ovoj godini.

- Zadovoljan sam, kao i svaki glumac, kada radim, a presretan što sam imao prilike da uz taj rad mnogo učim i da ne stojim na mjestu. Doduše, da u pravu ste, bilo je “tutta forza”, ali ja tako i najbolje funkcioniram. Najgore mi je kada nema ništa, ne znam onda ni račune platiti kada me uhvati ta letargija od nerada, postanem potpuno inertan - govori Bogdan.

Najveću pažnju izazvao je svakako njegov angažman u trećoj sezoni svjetskog hita “Fargo”. Bogdana je dopala uloga ukrajinskog kriminalca Yurija Gurku i pružila mu priliku da radi u HBO-ovoj uspješnici uz bok svjetskih faca poput Ewana McGregora i Davida Thewlisa. No kad ga pitamo za najdraži projekt, na prvu će bez razmišljanja odgovoriti poput većine glumaca, gotovo diplomatski.

- Najdraži projekt? Uvijek onaj koji trenutno radim. Ma dobro, “Fargo” je bio najveći među njima, bez iznimke. Imao sam prilike glumiti s ljudima koje sam pratio od malih nogu. Davida Thewlisa obožavam otkako sam ga prvi put ugledao u filmu “Naked”, za koji je 1993. u Cannesu nagrađen Zlatnom palmom. Ali da sam čak sve njih samo gledao na setu, a ne glumio s njima, iskreno bio bih sretan. Tako su mi se napunile baterije, pun sam opet neke inspiracije, neke nade, a stvarno volim kad nade ima... - objašnjava Bogdan. Uloga nije bila mala, dapače, navodi se kao jedna od pet glavnih uloga u toj crnohumornoj kriminalističkoj seriji. Upravo zbog toga Bogdan je na setu u Kanadi proveo čak tri mjeseca. Tom angažmanu prethodio je onaj u znanstveno-fantastičnom filmu “Giantland” te već mnogo puta spominjanoj britanskoj seriji “Posljednje pantere” koju je odradio prošle godine. Bogdan je i tamo imao veliku ulogu, a upravo zahvaljujući toj seriji, točnije agentici iz Londona s kojom surađuje od “Posljednjih pantera”, uslijedio mu je angažman u “Fargu”.

- Kako sam se osjećao kad sam doznao da sam dobio ulogu u “Fargu”? Kao malo dijete. Božić jeeeee!!!! I sve dok nisam stigao na set, imao sam osjećaj da će netko iskočiti ispred mene i reći da je to sve bila samo šala. Kad smo sve odradili i kad je sezona krenula s emitiranjem, čak je odmah nisam počeo gledati. Nedavno sam tek odgledao “Fargo”, ali mi glumci uvijek na prvu razmišljamo što smo mogli bolje, drukčije odraditi. Morat ću još jednom pogledati kako bi mogao nešto konkretno zaključiti. Ali na kraju, ipak je to dobar osjećaj - kaže Bogdan.

Kako mu je raspored, blago rečeno, bio natrpan, od nekih je uloga morao odustati poput one u “Generalu” Antuna Vrdoljaka. No neke je odbio jer je napokon došao u poziciju da bira angažmane.

U početku, dok sam još bio na Akademiji, bio sam oduševljen već samim snimanjima baš kao i svi. Radio sam sve i svašta, samo da steknem iskustva. Sada već po nekom svom nahođenju, ukusu biram uloge, neću svašta prihvatiti. Ali što se tiče ove godine stvarno sam imao sreće s dobrim stvarima. I “Senke nad Balkanom” su ispale genijalno, mislim da smo i tu napravili nešto čega do sada nije bilo na ovim prostorima. Digla se tolika pompa oko te serije Dragana Bjelogrlića i već su je kupile sve države, od Slovenije do Makedonije, zapravo sve na ovom prostoru osim Hrvatske. Čak se prodala i u Bugarsku, Rusiju i Tursku pa se nadam da će se i neka od naših televizija odlučiti da je uzme jer je serija uistinu odlična - ističe. I tamo je Bogdan odigrao ulogu negativca, povijesnu ličnost, NKVD-ova špijuna Mustafu Golubića, čovjeka koji stoji iza atentata na Lava Trockog. Glumac čije su prve značajnije uloge bile uglavnom simpatičnih, ponekad i blesavih likova kao, primjerice, one u Matanićevim “Majstorima”, Brešanovoj “Svećenikovoj djeci” ili, pak, “Sonji i biku” Vlatke Vorkapić, pa su ga one i obilježile, gotovo neočekivano je u ovoj godini uprizorio gotovo sve negativce. Takvu je ulogu imao i u nedavno prikazanoj mini seriji Lukasa Nole “Čuvar dvorca”, ali i filmu “Agape” Branka Schmidta koji je nakon premijere u Puli upravo stigao u hrvatska kina.

- Istina, dosta dugo sam igrao likove pozitivaca, ali ja zapravo ne gledam na uloge tako. Ne biram ni po žanru filma, niti je li moj lik protagonist ili antagonist. Važno mi je da ja u njima mogu nešto naći, za nešto se uhvatiti, da su sadržajni - objašnjava Goran. Interpretacijski, uloga u “Agapeu” vjerojatno mu je bila najteža, jer igra mladog svećenika Mirana, posrnulog svećenika koji seksualno naginje dječacima.

- Nisam se ni najmanje premišljao prihvatiti tu ulogu ili ne. Više je to fama oko cijele te teme nego što je takav film. Kada se pogleda “Agape”, mislim da će svima postati sve jasno. Ali i da je puno gore, ne bih se ja tu dvoumio. Za svakog je glumca izazov uhvatiti se u koštac s ljudskim mrakovima, boriti. Umjetnost tu jest da propitkuje, sumnja, “čačka”. Nitko normalan nema dvojbe o ispravnosti u tom slučaju. Naravno da pedofiliju osuđuju i naravno da ona izaziva bijes. Ja sam vjernik, ali nije stvar u tome. U našem filmu nitko ne napada Crkvu, ali ne možete ignorirati da se takve stvari događaju. I naravno da se i te teme kroz umjetnost propituju. Pa svaki dan se u novinama može pročitati vijest vezana uz tu mučnu problematiku. Mislim da je zato i jedino pošteno što možemo učiniti da se pozabavimo njome. Zar da šutimo? Guramo pod tepih kao do sada? Pokušali su to pa je ispalo još gore - zaključuje.

Za tu ulogu pripremao se dugo, gotovo godinu dana. Sate i sate proveo je u razgovoru sa Schmidtom, dorađujući zajedničkim promišljanima scenarij. Suradnjom s redateljem poznatim i po obradi drugih rubnih tema kao u, primjerice, “Metastazama” ili, pak, “Ljudožderu vegetarijancu”, Bogdan je naprosto oduševljen. Prije svega kaže, Schmidtovom emotivnošću, vitalnošću i entuzijazmom kojom zrači kao neki nadobudni 20-godišnjak.

- Da bi se sudilo o filmu, morate ga prvo pogledati. A baš me boli briga za one koji će napamet galamiti. No bilo kakva reakcija je bolja od nikakve. Iskreno, najgora mi je ta apatija društva, to u čemu se sada nalazimo, pa su zato dobrodošle bilo koje reakcije, samo neka kola krv, neka se potakne diskusija... - ističe Bogdan.

Prema dosadašnjim najavama, plodna bi mu trebala biti i 2018. godina. Zna već da će raditi i drugu sezonu “Senka nad Balkanom”, ima tu još angažmana koji nisu do kraja potvrđeni, ali ne želi o njima govoriti dok se oni ne konkretiziraju. Planira se također vratiti i kazalištu, koje je unatrag godinu dana zapostavio.

- “Fargo” mi za sada nije donio ništa konkretno, vidjet ćemo što će biti. Ne ide to tako lako kako se čini, u istoj sam zapravo poziciji kao i prije. No već sam sada prilično bukiran, a i kazalište mi baš fali. U ZKM-u, u kojem sam zaposlen, u ovom periodu bio sam na neplaćenom godišnjem jer mi se sve drugo činilo nepošteno prema mojim kolegama. Sada bih se ipak volio vratiti i predstavama - kaže Bogdan. Osim tapšanja po ramenu, svi ti angažmani donijeli su mu u neke honorare.

- Na putovanja idem samo kada ona imaju svrhu i cilj. Stan sam već prije riješio, a iskreno ni ti honorari nisu neka sreća, kako to mnogi misle - bez zadrške je odgovorio Bogdan.

Izdvajamo