ARTIST

IGOR BEZINOVIĆ Autsajder, gerilac, nekonformist i freelancer. Nada se da će zahvaljujući najprestižnijoj domaćoj nagradi moći bolje plaćati suradnike

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 28.12.2017. u 08:52

Zagreb, 221117.
Cvjetna cesta.
Na fotografiji: Igor Bezinovic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Kristo / CROPIX

“Naked”, “Palombella rossa”, “Emak Bakia”, “Nathan for You”, “Ispod oblaka”… Ove radove i autore redatelj Igor Bezinović, dobitnik ovogodišnje Velike zlatne arene u Puli, navodi kao svoje favorite i iz tog se izbora može iščitati što je, filozofski i estetski, utjecalo na njegov, za hrvatsku kinematografiju, unikatan umjetnički rukopis.

Rođen je u Rijeci 1983., a diplomirao je filozofiju, sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te filmsku i TV režiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Nije zaposlen i radi kao freelancer.

Autsajder, gerilac, nekonformist i aktivist neke su od odrednica koje se vezuju uz njegovo ime. Bezinović je majstor kratke forme, pokriva raspon od amaterskih minijatura od samo minutu-dvije koje stavlja na svoj YouTube kanal koji je neka vrsta “statementa”, odnosno neformalne ekstenzije njegova opusa, do kratkometražnih dokumentaraca kroz koje se, kao zajednička nit, provlači aktivizam.

- Filmom sam se počeo baviti pri kraju studija filozofije, prije desetak godina, kad sam upisao filmsku radionicu angažiranog filma. Mislim da sam bio jedan od rijetkih studenata koji je na prijamni na Akademiju došao sa scenarijem za dokumentarni, a ne za igrani film - govori.

Sebe i definira kao društveno angažiranog autora, iako je, kaže, napravio puno filmova koji nisu eksplicitno društveno angažirani. Na društvene procese najlakše i najviše utječe materijalna baza, odnosno novac, zato je, nažalost, društveni utjecaj filma i umjetnosti često minoran - njegov je odgovor na pitanje o utjecaju filma na društvo, što s jedne strane otkriva svijest o sizifovskom karakteru posla filmaša tog profila, ali i veliku strast i zanesenost koja pogoni autore poput njega. Stoga ne čudi kombinacija amaterskog i profesionalnog u kojoj Bezinović djeluje tijekom karijere, njegujući gerilski, ekonomski održiv pristup potpuno lišen bilo kakvih natruha elitizma.

“Kratki izlet”, s kojim je osvojio Pulu, njegov je debitantski dugometražni igrani film, a riječ je o adaptaciji istoimenog romana Antuna Šoljana.

- Šoljanov sam roman čitao još u srednjoj školi i mislim da mi je najzanimljivija bila činjenica da se bavi skupinom mladih ljudi, a da se radnja događa u Istri. U romanu sam vidio niz filmskih slika i poželio sam ga adaptirati na način da ga snimim u dokumentarističkom stilu, uz puno opservacije i improvizacije - kaže.

“Kratki izlet”, nastao u Bezinovićevoj produkciji, financirao se kao dugometražni dokumentarac, a prethodilo mu je snimanje svojevrsnog kratkometražnog pilota, “Vrlo kratkog izleta” godinu dana ranije, u kojem je redatelj oformio bazu ekipe: glumce Antu Zlatka Stolicu i Mladena Vujčića, snimatelja Danka Vučinovića i montažerku Hrvoslavu Brkušić, s kojom već godinama surađuje.

Film je imao svjetsku premijeru u Rotterdamu, na jednom od najuglednijih europskih festivala, a potom je ostvario uspjeh i na jednom od najprestižnijih regionalnih festivala, u Paliću. Iako je u Pulu stigao sa statusom poslastice za probrane sladokusce, zbog njegova niskobudžetnog, artističkog karaktera rijetki su uopće pomišljali da bi ga se dalo ugurati u kategoriju favorita. Zato je Velika zlatna arena za najbolji film bila eksces i veliko iznenađenje, čak i samom autoru.

- Nagrada u Puli jako me iznenadila, kao i cijelu ekipu, jer nismo očekivali da ćemo uopće biti uvršteni. Svjestan sam da je svaka nagrada prilično proizvoljna i da ovisi o mnogim faktorima, a ne samo o kvaliteti filma, ali drago mi je ako će nam olakšati rad na budućim projektima - kaže Bezinović.

Osim spominjanog “Kratkog izleta”, njegova filmografija uključuje naslove različitog trajanja i različitih produkcija: “Natprosječan” (dokumentarni, 19 min, 2008.), “Nepovratno” (dokumentarni, 16 min, 2009.), “Susret” (dokumentarni, 25 min, 2009.), “TDZ - za uspomenu i dugo sjećanje” (dokumentarni, 30 min, 2010.), “Goli sati” (igrani, 19 min, 2011.), “Blokada” (dokumentarni, 92 min, 2012.), “Samoupravni film” (dokumentarni, 8 min, 2012.), “Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor” (video instalacija, 10 min, 2012.), “Čekanje” (dokumentarni, 3 min, 2014.), “Kierkegaard” (dokumentarni, 4 min, 2014.), “Vrlo kratki izlet”, (igrani, 15 min, 2014.), “Od Kršana do Peroja” (dokumentarni, 6 min, 2015.) i “Veruda - film o Bojanu” (dokumentarni, 34 min, 2015.).

Za “Blokadu”, u kojoj je obradio jednu od generacijskih tema, studentsku blokadu iz 2009. godine, osvojio je nagradu “Oktavijan” za najbolji hrvatski dokumentarac 2012.

- Ne mogu reći da živim od svog autorskog rada, živim uglavnom od pedagoškog rada, ali dosad sam, srećom, imao priliku dobiti kakva-takva sredstva za gotovo sve projekte koje sam odlučio realizirati. Što se budućih projekata tiče, važno mi je samo da moji suradnici budu bolje plaćeni nego na dosadašnjim na kojima smo radili, ali u hrvatskoj dokumentaristici je teško govoriti o izdašno financiranim projektima - odgovara Bezinović na pitanje je li mu teško doći do sredstava za film i vidi li se, zahvaljujući Zlatnoj areni, u mainstreamu.

Trenutačno završava rad na 12-epizodnoj mockumentary seriji “Kartoline” u svojstvu redatelja i autora koncepta.

- Serija se bavim portretima malih mjesta u Hrvatskoj u kojima se govori neobičnim dijalektima. Na seriji surađujem s ekipom s kojom dijelim senzibilitet i za koju vjerujem da će ubuduće raditi super­umjetničke projekte. Oni se zovu Ante Zlatko Stolica, Hrvoslava Brkušić, Ivana Pipal, Darovan Tušek, Katerina Duda - navodi Igor Bezinović.

Izdvajamo