IZAZIVAČI

MATE MATIŠIĆ Kad me pitaju je li sve to istina, kažem - i da i ne. Nisam to ja, a opet jesam. Da sam se bojao javnosti, ne bih nikada ništa napisao

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 27.12.2017. u 10:42

Zagreb, 141216. HNK.
Redatelj Mate Matisic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Mate Matišić

Zagrebački dramaturg i jedan od najbližih suradnika pokojnog redatelja Krste Papića autor je dramskog triptiha “Ljudi od voska”, ujedno izuzetno hvaljene i vrlo kontroverzne predstave koja je podijelila domaću javnost

Provokativni i beskompromisni Mate Matišić pisac je koji britkim crnim humorom ukazuje na sve što je trulo u hrvatskom društvu. To je dokazao mnogo puta, i kao autor drama poput “Anđela Babilona”, “Svećenikove djece” i “Posmrtne trilogije”, ali i kao scenarist ili koscenarist na filmovima Krste Papića, Dalibora Matanića i Vinka Brešana. Autor je 12 drama, a napisao je dramskih triptih objedinjen naslovom “Ljudi od voska”, koji je podijelio javnost.

Nakon praizvedbe predstave u režiji Janusza Kice, u zagrebačkom HNK, cijela Hrvatska je pričala o kulturi, a da povod nisu bili ni bivši ministar Zlatko Hasanbegović ni kazališni redatelj Oliver Frljić. Bilo je to prvo prikazivanje dramskog teksta Mate Matišića na središnjoj hrvatskoj pozornici. I bilo je burno. Jedni su slavili Matišića kao genija i velikana dramske književnosti, a drugi su ga prozvali za zlodjelo.

Reakcije su bile kontroverzne iako u predstavi nema ni ustaša ni partizana, ni ljevice ni desnice. Nagađalo se da je Mate Matišić inspiraciju za triptih koji se sastoji od drama “Obožavateljica”, “Prvi musliman u selu” i “Ispod perike” pronašao u svojoj intimi, što je rezultiralo dramskim tekstom prepunim autobiografskih elemenata. Predstavom dominira lik bivše rock-zvijezde, pisca Viktora, koji u prvom činu otkriva da ima izvanbračno dijete sa ženom iz Srbije, u drugom otkriva kako muslimani u Ričicama, mjestašcu u Imotskoj krajini, nisu obljubljeni, a branitelji nisu adaptirani, dok u trećem prikazuje djevojčicu koju je usvojio nakon smrti majke, koju je prikazao u vrlo kritičnom tonu.

- Kad me pitaju je li sve to istina, odgovaram - i jest i nije. Nisam to ja, a opet jesam, na neki čudan način.  Zanimljivo sam živio i imao sreće da proživim nekoliko života u jednome - rekao je na predstavljanju knjige “Ljudi od voska”.

Za usporedbu, Mate Matišić rodio se 1965. u Ričicama u Imotskoj krajini, no u dobi od šest godina preselio se u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na Pravnome fakultetu, ali nikada nije radio u struci. Bio je zaposlen kao dramaturg u Jadran filmu, a od 1998. urednik je u Dramskome programu Hrvatskoga radija i docent na Akademiji dramske umjetnosti. Ujedno je i autor kazališnih drama, filmskih scenarija, filmske i kazališne glazbe, multiinstrumentalist koji svira jazz, skuplja, reparira i izrađuje stare instrumente. Na čelu je poznatoga gypsy-jazz sastava Hot Club Zagreb, a povremeno nastupa i s drugim jazz sastavima. Nekada je bio gitarist i zvijezda jugoslavenskog teen benda Prva ljubav.

- Glazba je vezana uz moje odrastanje, uz najintenzivniji dio mojega života, uz jednu finu dječju rock-karijeru, putovanja, upoznavanje raznih ljudi, raznih karaktera, raznih prijetvornosti, raznih laži. Glazba mi je beskrajno uljepšala život, ali ne samo to. Ona je - i, nadam se, ostat će, osnova moje spisateljske karijere iz koje ću crpiti priče i neke zanimljive sudbine - rekao je Matišić ranije u medijima.

U Matišićevu životu postoji poveznica s likom Viktora i po pitanju posvajanja djece. Naime, Matišić je zajedno sa suprugom Marijom pristao doživotno skrbiti o blizankama pokojnog redatelja, svojeg prijatelja i suradnika Krste Papića i njegove supruge Jadranke Štefanac Papić, koja je preminula dvije godine nakon slavnog redatelja, ostavivši iza sebe tada desetogodišnje blizanke Taru i Elu.

- Ta drastičnost, primijenjena na liku Viktora, nemilosrdno je razorila i neke stvari koje sam mislio da razumijem o samome sebi - otkrio je Matišić, istaknuvši kako je pišući knjigu pronašao i neke druge motive koje bi kasnije mogao iskoristiti u nekim svojim sljedećim dramama.

- Da sam se bojao javnosti, ne bih nikada ništa napisao - zaključio je Matišić.

Izdvajamo