Na Trešnjevačkom placu bilo je jako vruće. Ovamo me dovodila još pokojna baka, za ruku. Tu smo gledali filmove na zidu Apoteke ili na platnu pred njim. Zaboravio sam.
Plac je bio na putu prema gradu i njime je grad počinjao. Ne znam više po što sam došao.
Posljednji susret
Bila je sredina srpnja. Lutao sam među štandovima i skrivao se po sjenama suncobrana, smišljao koje ću voće kupiti za Jana. Tad sam spazio Lojza, svog bratića. Bio je u HV-u, na Velebitu, pa ga nisam susreo još od zime. Razveselio sam se. U proteklim sam ga ljetima spomenuo, i spominjem ih se po njemu.
- Ej, bok! - odgovorio je s osmijehom, kao da smo se vidjeli jučer. Zagrlili smo se i sjeli na kavu na nekoj terasi.
Nekoliko godina stariji od mene, Lojz mi je bio svojevrsni oslonac. Imao je, zapravo, strpljenja sa mnom, šmrkavcem. Još otkako su podstanari napustili stan tete Štefe i tečeka Gabriča u Paškoj, kod Petlje. A mi smo se igrali u praznoj sobi, pokraj žutog kamina do kasno navečer, sve dok nas nisu potjerali na spavanje. Zajedno smo plivali po raznim toplicama, Trakošćanskom jezeru, Bohinjskom jezeru, po onom starom, i još čistom, Bundeku... Mršaviji i spretniji, davao mi je sigurnost. I u šahu je bio bolji od mene, ali to mu nisam zamjerao, kao, na primjer, svom tati.
Za mene, jedinca, Lojz je bio netko poseban, netko tko me kužio tiho, i neprimjetno.
- Kaj si se vratil? - pitao sam ga.
- Ma ne, imao sam sud sa Željkom (izmišljeno ime). Bilo je super, mogu vidjeti klince kad god hoću, rekla je - odgovorio mi je. - Sutra idem natrag.
- Kak ti je gore?
- Ma, dobro je. Stalno gledamo jedni druge, kroz granje. Kad ideš na sranje, moraš paziti. Da te neko ne pogodi - odgovorio je.
- Nekaj se sprema - dodao je.
Već sam to načuo s više strana, ali nisam ga htio ništa pitati. Vjerojatno mi ne bi smio niti reći ako je znao nešto više od mojih frendova koji su radili u Ministarstvu obrane.
Dok su Željka i on bili mladi par, više puta su nas posjetili. Bili su zaljubljeni, sretni i nasmijani. Poslije su došla djeca. Živjeli smo na raznim krajevima grada i rijetko se viđali. Poslije su došli njihovi nesporazumi, no to sve nisam pratio. Bilo mi je drago što je sve prošlo onako kako je htio, znajući za neke druge rastave.
Budući da su tada hodali u uniformama i oni koji nisu vidjeli rata, bilo mi je čudno to što je Lojz došao kupiti pljuge u civilstvu. U trapericama i ljetnoj majici. Ali, bio je takav.
Prije rata, i na njegovu početku, sretali smo se kod mojih staraca. Dolazio je sa svojim Markom, i njihovim psom, a ja sa svojim Janom. Pričali su o ribičiji, Lojz i moj tata.
- Joj, moram ići. Moram se pozdraviti s klincima i spremiti - rekao je iznenada i pogledao na sat. Brzo smo se pozdravili i oprostili. Sjedili smo tamo kod kioska - kafića, pa su nam oko nogu plazili gladni golubovi. Kljucali su lokvice vode, bilo im je vruće.
‘Deca, samo se volite’
Neki su me prijatelji izravno upozorili da se približava “nekakva velika akcija” te je bolje da ne putujemo na more. Bez obzira na upozorenje, Nina se spremala s Janom u Makarsku, kod Goge. Ti dani s početka kolovoza pomalo mi se miješaju, a radi se upravo o njima. U svakom slučaju, sjećam se da smo u vinorodno selo blizu Zeline otišli svi troje, i baka s nama, išli smo teti Štefi, njenoj sestri. Imali su tamo klet. Od glavne, aslfaltirane ceste vijugao se prašnjavi, seoski put do kućice pod brijegom i vinogradom. Vozio sam između kuruze i ispucalih njiva, i zaustavio se pred prostranim dvorištem i drvenim plotom.
Jesmo li išli zato što je teta toga dana, 5. kolovoza, klala uzgojene piliće, nisam siguran. Šetali smo se do vrha brijega i vinograda. Loza je bila uredno podrezana, samo je trebalo skinuti nabujali korov. Oblikovali su je Lojz i njegov tata, Gabrič, koji je uporno šutio. Dolje, u kući, neprestano je bio otvoren tranzistor. Slušali smo vijesti o napredovanju naših dečki. Spikeri su spominjali imena oslobođenih gradova i sela. “A gdi je sad moj Lojzek”, uzdahnula je teta Štefa. I to je sve što je rekla.
Doma smo se vratili kasno navečer. Ujutro sam morao ići na posao. Počeo sam u međuvremenu, opet, raditi u pisanom novinarstvu. Radio sam na specijalnom, ljetnom izdanju Glorije, pod imenom “intima i seks”.
Tu sam upoznao mladog Aljošu Roksandića, sina filmskog kritičara Reksa, koji je pisao u “mom” Poletu. “Deca, samo se volite”, ponavljao nam je Reks za stolom u kafiću zadnji put kad smo se vidjeli, a prije svoje tragične smrti. “To je jedino važno.” S njegovim Aljošom, i s “malim” Markom Cigojem radio sam na seksualnim uspomenama jedne “hrvatske zavodnice”. Ljetne teme ovoga izdanja bile su slične današnjima: tantra - i kako postići kozmički orgazam; savjeti, tada, najpoznatije kreatorice erotskog rublja; kako preporoditi ljubavni život sado-mazo igricama i tome slično. Ovo sve sam zaboravio, pa me nato podsjeća preostali primjerak istog magazina. Danas mi izgleda pomalo neobično to što sam radio na jednom takvom komercijalnom izdanju, prije i u vrijeme Oluje. Ali, samo je to bila moja stvarnost.
Redakcija je bila u Martićevoj ulici, pa sam tamo sjedio i radio što sam već imao napraviti. A onda je, iznenada, došla vijest: Lojz je poginuo. Poginuo je u akciji još onoga dana kada smo hodali njegovim vinogradom i stajali na njegovu parkirnom mjestu, pred dvorištem.
Štiti kao nekada
Mislio sam bez prestanka na naš nedavni, odjednom posljednji susret, na placu. Na njegove brkove, i pogled kroz cviksere. Dao je nekakvu privlačnost i vedrinu čak i svojim ratnim danima, vjerojatno zato da me, ponovno, zaštiti. Kao nekad, kad smo skupa plivali među travama i ribama u Krki, u Otočcu. Napokon, vedrina je bila i ostala najvažniji dio Lojzove naravi, i smijeh, i vic. Onaj dio koji ostaje sa mnom, i prati me. (Patetika je samo na preživjelima.)
I danas kada ga se prisjećam, kao i tog davnog ljeta ‘95., kad mislim na njega, zahvalan sam mu za one dijelove odrastanja koje smo zajedno prošli. S njegovim odlaskom nekako je završilo ljeto mog života. I prošle su takozvane najbolje godine.
Ostaju, i blijede, uspomene. Kao uspomena na Lojzov smijeh, na placu. I ta prokleta prednost svih njih bez kojih, svaki put, postajemo sve usamljeniji: njihova lica zadržavaju mladost i vedrinu u našem starom pamćenju.
Novine: Tuđman u Kninu
- 7. kolovoza naslovnice su se mijenjale od izdanja do izdanja. “Oslobođeni Petrinja, Slunj i Plitvička jezera”, piše jedno, a već iduće: “Nema više tzv. Krajine”
- general Ivan Tolj ustvrdio je na konferenciji za novinare da je “akcija Oluja hrvatske vojske i redarstva u završnoj fazi”; u odnosu na Bljesak “oslobođeno 10 puta više teritorija”
- fotografiju predsjednika Tuđmana na kninskoj tvrđavi snimio J. Bistrović; on i Damir Karakaš “među prvim novinarima ušli u Knin”
- posljednja vijest: sinoć u 23 sata hrvatske snage ušle u Glinu
- u 4 otvorena hvarska hotela, od njih 10, ljetuje samo 1000 gostiju; nekoliko stotina ih se nalazi u privatnom smještaju; domaćinima se čine nestvarnim ona ljeta kada je tu u isto vrijeme bilo 15.000 turista
- austrijski kancelar Vranitzky : “Povijesna pobjeda Hrvata”
Između ostalih gradova, raketiran i Zagreb
- 1. - 2. V. jedinice HV-a i MUP-a u munjevitoj dvodnevnoj akciji Bljesak oslobodile zapadnu Slavoniju (oko 510 četvornih km)
- 2. V. prema naređenju, i TV priznanju, M. Martića srpski pobunjenici za odmazdu raketiraju Zagreb (i druge gradove) te ubijaju 7 i ranjavaju nekoliko desetaka civila
- 30. V. dovršena i djelomično otvorena nova zgrada Nacionalne i sveučilišne biblioteke
28. VII. nakon trodnevne akcije jedinice HVO-a i HV-a svladale tzv. 2. krajiški korpus (9000 vojnika) i ušle u Bosansko Grahovo i Glamoč, što je dovelo Knin u vrlo nepovoljan geostrateški položaj
- 4. - 7. VIII. u napadu na bivše UNPA zone Sjever i Jug HV potpuno porazio vojsku tzv. RSK i oslobodio velik dio okupiranih područja - Oluja
- 5. VIII. dijelovi 4. i 7. gardijske brigade ušli u Knin
- 8. VIII. predajom banijskih i kordunskih jedinica srpska vojska (oko 30.000 pripadnika) te velik broj civila (60.000 - 90.000) pobjegli u BiH pod srpskom kontrolom
- VIII. - IX. masovno protjerivanje Hrvata, Bošnjaka i drugih nesrba iz banjolučke regije
- 12. XI. hrvatske vlasti i lokalni Srbi sklopili Erdutski sporazum o mirnom povratku istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod hrvatsku vlast
- 21. XI. u zrakoplovnoj bazi Dayton, parafiran “globalni mirovni sporazum” triju sukobljenih strana iz bivše Jugoslavije - delegacije vodili F. Tuđman, A. Izetbegović i S. Milošević; s američke strane sudjelovali R. Holbrooke i povremeno državni tajnik W. Cristopher
Francuska izabrala Chiraca
- 13. II. UN-ov Sud u Haagu podigao otpužnicu protiv 21 bosanskog Srbina zbog genocida i zločina protiv humanosti
- 21. II. bogataš Steve Fossett postao prvi čovjek koji je balonom preletio Pacifički ocean i sletio u Saskatchewanu u Kanadi
- 1. III. osnovan Yahoo! u Santa Clari u Kaliforniji
- 20. III. religijski kult Aum Shinrikyo izveo napad sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici; ubijeno 12, a ranjeno 5000 ljudi
- 27. III. najboljim filmom na 67. dodjeli Oscara proglašen je “Forrest Gump” s Tomom Hanksom u naslovnoj ulozi
- 19. IV. u eksploziji bombe u državnoj zgradi A. P. Murraha u Oklahoma Cityju poginulo 168 ljudi
- 1. V. Jacques Chirac izabran za francuskog predsjednika
- 2. VI. “incident kod Mrkonjić Grada: srušen američki F-16; pilota O’Gradyja spasili marinci poslije šest dana”
- 1. VII. Irak pred dokazima UN-ove komisije (UNSCOM) prvi put priznao postojanje programa ofenzivnog biološkog oružja; stalni prijepor te zemlje s ovom komisijom i onom drugom za atomsku energiju (IAEA)
- 11. VII. “bosanski Srbi umarširali u Srebrenicu dok su je mirovne snage iz Nizozemske napustile. Velik broj bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijen u srebreničkom masakru” (američki izvor); ubijeno više od 6000 osoba
- 4. VIII. “hrvatske (oružane) snage počinju operaciju Oluja protiv srpskih snaga u Krajini, uz suradnju Armije BiH, i prisiljavaju ih da se povuku u središnju BiH” (am. izvor)
- 24. VIII. Microsoft pušta u prodaju Windows 95
- 30. VIII. NATO počinje bombardirati artiljerijske položaje bosanskih Srba
- IX. obznanjen je format DVD-a
- 4. XI. utemeljen eBay
- 1. XI. “sudionici jugoslavenskog rata počeli pregovore u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu u Ohiju”
- 4. XI. u atentatu ubijen izraelski premijer Yitzhak Rabin